Sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH) je endokrinološki poremećaj koji nastaje kada postoji kontinuirano lučenje antidiuretskog hormona (ADH) u odsutnosti odgovarajuće ...osmotske stimulacije. Najčešći uzrok SIADH u kliničkoj praksi su tumori ili primjena lijekova (diuretici, antidepresivi, antipsihotici…). Sekundarna adrenalna insuficijencija je uzrokovana nedovoljnom produkcijom adrenokortikotropnog hormona i posljedično kortizola. U stanju hipokortizolizma gubi se inhibitorni utjecaj kortizola na lučenje ADH te posljedično dolazi do pojačanog lučenja ADH što u svojoj osnovi imitira SIADH. Oba entiteta se prezentiraju euvolumnom hiponatremijom, ali njezin pravi uzrok može biti pogrešno dijagnosticiran što u konačnici može rezultirati neadekvatnim liječenjem i lošim ishodom. Naš prikaz slučaja je o pedesetsedmogodišnjem muškarcu koji je liječen kemoradioterapijom zbog hematološkog maligniteta u području orofarinksa. a koji se u više navrata prezentirao teškom hiponatremijom s prijetećim smrtnim ishodom. Uzimajući u obzir onkološku bolest, pacijentu je kao uzrok hiponatremije postavljena dijagnoza SIADH te je liječen hipertoničnim otopinama NaCl i restrikcijom unosa tekućine. Bolesniku je nedugo zatim dijagnosticirana COVID-19 infekcija te je po tadašnjem protokolu, među ostalim, započeto liječenje glukokortikoidima. Uz ovu terapiju došlo je do korekcije vrijednosti serumskog natrija pa je kao uzrok hiponatremije potvrđena, do tada neprepoznata, sekundarna adrenalna insuficijencija. Iako je SIADH najčešći uzrok euvolumne hiponatremije u bolesnika s malignom bolešću, treba imati na umu da je SIADH ipak dijagnoza isključivanja. Svakako je potrebno prethodno isključiti hipotireozu i sekundarnu adrenalnu insuficijenciju kao moguće uzroke. Sekundarna adrenalna insuficijencija nalikuje SIADH po kliničkoj prezentaciji, ali liječenje i ishodi ova dva stanja su različiti. Adrenalnu rezervu potrebno je evaluirati kod bolesnika s malignom bolešću, naročito ukoliko su liječeni nekom od terapijskih opcija koja povećava rizik nastanka adrenalne isuficijencije (kemoterapija, zračenje vrata ili baze lubanje, imunoterapija). Ako su ovim bolesnicima iz nekog razloga u terapiju uvedeni kortikosteroidi, ukoliko se javi potreba za prekidom terapije, dozu kortikosteroida je potrebno postepeno i oprezno reducirati te procijeniti adrenalnu rezervu, naročito ukoliko postoji rizik podležeće, neprepoznate adrenalne insuficijencije. Ovo naročito treba imati na umu ukoliko se radi o bolestima/stanjima koje u svom protokolu liječenja uključuju primjenu kortikosteroida, kao što je Covid-19 infekcija.
Anti-androgena terapija je temelj liječenja lokaliziranog i uznapredovalog raka prostate. Dolazak nove
generacije lijekova koji inhibiraju androgenu osovinu preobrazila je liječenje bolesnika sa ...uznapredovalim rakom prostate.
Temeljem uspjeha u uznapredovaloj bolesti, u tijeku su napori da se nova generacija anti-androgenih lijekova inkorporira u
liječenje lokalizirane bolesti. Visokorizičan rak prostate predstavlja najagresivniji oblik lokalizirane bolesti sa značajnim metastatskim
potencijalom. Za očekivati je da će u ovom stadiju utjecaj novih terapija biti preobražavajući. Lokalizirani visokorizični
rak prostate se liječi multidisciplinarno. Tu su kombinacije lokalnog liječenja i sustavne terapije postepeno popravljale
ishode liječenja i omogućavale priliku za izliječenje. Zadnji napor predstavlja usvajanje novih anti-androgenih terapija. U
ovom preglednom članku razmatramo kliničke dokaze za upotrebu nove generacije anti-adrogene terapije u bolesnika sa
lokaliziranim visokorizičnim rakom prostate i dajemo pregled zadnjih strategija za personalizaciju liječenja.
Primarni maligni tumori traheje su iznimno rijetki s incidencijom manjom od dva slučaja na milijun stanovnika u jednoj godini, a adenoidni cistični karcinom čini samo deset posto. Osamdeset posto ...svih tumora traheje je maligno. Dijagnoza se obično postavlja kasno, jer su početni simptomi slični astmi. Ponekad je klinička slika dramatična kada dođe do opstrukcije dišnog puta i potrebe za hitnom rekanalizacijom. Dijagnoza se potvrđuje kompjutorskom tomografijom prsišta ili magnetnom rezonancom. Definitivno liječenje je resekcija tumora sama ili uz adjuvantnu radioterapiju, ili radioterapija sama. Radikalna resekcija se postiže samo u oko polovice svih slučajeva zbog submukoznog rasta tumora i ograničene duljine resekcije traheje. Uloga adjuvantne radioterapije u slučajevima s negativnim resekcijskim rubom je nejasna, dok svi bolesnici s pozitivnim resekcijskim rubom imaju koristi od adjuvantne radioterapije. Prikazujemo slučaj 43-godišnjeg bolesnika s adenoidnim cističnim karcinomom distalnog dijela traheje koji je liječen bronhoskopskom rekanalizacijom i resekcijom traheje s terminoterminalnom anastomozom.
Sustavno liječenje karcinoma glave i vrata Šeparović, Robert; Pavlović, Mirjana; Silovski, Tajana ...
Libri Oncologici,
12/2016, Letnik:
44, Številka:
2-3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Sustavno liječenje karcinoma glave i vrata je rezervirano za lokalno uznapredovalu i metastatsku bolest. Konkomitantna primjena cisplatine uz zračenje još uvijek predstavlja standard liječenja za ...lokalno uznapredovalu bolest, iako imunoradioterapija s cetuximabom predstavlja dobru alternativu sa sličnim rezultatima. Najbolja opcija za liječenje uznapredovale ili metastatske bolesti je polikemoterapija uz dodatak cetuximaba za sve bolesnike u dobrom kliničkom stanju. Mogućnosti druge linije liječenja su vrlo ograničene, najviše zbog lošeg općeg stanja bolesnika. HPV-pozitivni tumori predstavljaju posebnu podgrupu karcinoma pločastih stanica glave i vrata u kojima najvažniju ulogu igra liječenje ciljanom terapijom.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Karcinom dojke je najčešća maligna bolest u ženskoj populaciji. U Hrvatskoj, karcinom dojke čini oko 26% svih novodijagnosticiranih
karcinoma u žena. Karcinom dojke najčešće metastazira u kosti, ...pluća, jetru, mozak te limfne čvorove. U ovom radu prikazujemo slučaj izoliranog metastatskog karcinoma dojke u mandibuli kod 76 godišnje pacijentice, kojoj je karcinom dojke bio dignosticiran prije 11 godina. Pacijentica se prezentirala sa otežanim žvakanjem, diskretnom boli, te
povišenjem tumorskog biljega Ca15-3. Metastaza je dokazana intraoralnom biopsijom. Pacijentica je liječena palijativnom radioterapijom i hormonskom terapijom. Svaki onkološki pacijent sa simptomima u području mandibule se mora detaljno obraditi, te se treba posumnjati i na mogući sekundarizam. Metastatski karcinom mandibule je znak diseminirane bolesti te je shodno tome liječenje najčešće palijativno.
Liječenje lokalno uznapredovalog karcinoma prostate (PC) predstavlja izazov za multidisciplinarni tim (MDT ), najčešće uključuje kombinaciju lokalne kontrole bolesti i sustavnog liječenja te bi ...trebalo biti prilagođeno svakom pojedinom bolesniku. Prikazujemo slučaj 58-godišnjeg bolesnika čiji se PC očitovao kao lokalno uznapredovala bolest. Uzimajući u obzir bolesnikovu dob, odsutnost komorbiditeta, ali i njegove želje, MDT je odlučio kako bi prvi korak u gotovo sigurno multimodalnom liječenju trebala biti radikalna prostatektomija (RP ). Zbog brojnih nepovoljnih lokalnih čimbenika (pozitivni kiruški rubovi, ekstrakapsularno širenje i zahvaćenost sjemenih mjehurića) na patohistološkom preparatu nakon RP -a i zbog postoperativnog
prostata specifičnog antigena (PSA) od 6,69 ng/ml naš MDT je odlučio provesti liječenje agonistima hormona oslobađanja luteinizirajućeg hormona (engl. luteinising hormone-releasing hormone; LHRH) kroz 3 godine te neodgođenu salvage radioterapiju. Bolesnik je liječenje dobro podnio, premda se otprilike godinu dana nakon završetka radioterapije pojavila prolazna epizoda radijacijskog cistitisa. Bolesnik je bez znakova aktivne bolesti nakon 45 mjeseci praćenja, dobre kvalitete života i potpuno oporavljene serumske razine testosterona. Glavni cilj liječenja uznapredovalog PC-a, uz multidisciplinarni pristup, jest postići dobar onkološki ishod, ali i smanjiti morbiditet liječenja na najmanju moguću mjeru te održati kvalitetu života dobrom.
Karcinom prostate je jedan od značajnijih zdravstvenih problema muškaraca u razvijenom dijelu svijeta. U bolesnika s dijagnosticiranim karcinomom prostate neophodno je učiniti prijeoperacijsko ...stupnjevanje bolesti. Zahvaćenost limfnih čvorova se standardno određuje uz pomoć slikovnih metoda (CT i/ili/ MR) iako postoje i novije metode (PET/CT, PSMA PET/CT). U određenog broja bolesnika prilikom radikalne prostatektomije treba učiniti i zdjeličnu limfadenektomiju. Odluka o potrebi za zdjeličnom limfadenektomijom se donosi na osnovu svrstavanja bolesnika u umjerenu odnosno grupu visokoga rizika i ako je vjerojatnost za zahvaćenost limfnih čvorova povećana. Najčešće danas korišteni nomogrami za prijeoperacijsku procjenu zahvaćenosti limfnih čvorova su Briganti i MSKCC nomogram te Partinove tablice. Zdjelična limfadenektomija može obuhvaćati različite skupine limfnih čvorova ali se preporuča učiniti proširenu zdjeličnu limfadenektomiju.
U 1-20% bolesnika nalaze se pozitivni limfni čvorovi. Iako zdjelična limfadenektomija ima prvenstveno dijagnostički i prognostički značaj, u manjeg broja bolesnika s pozitivnim limfnim čvorovima može biti i definitivna terapijska metoda. U ostalih bolesnika s pozitivnim limfnim čvorovima adjuvantna terapija (radioterapija i androgen deprivacijska terapija) može biti od terapijskog značaja.
PDF