Orofaringealni mukozitis uobičajena je nuspojava tijekom liječenja
pacijenata s karcinomom glave i vrata radio(kemo) terapijom. Manifestira se eritemom, ulceracijama, izraženim bolovima, a do 85% ...pacijenata zahtijeva tekuću ishranu ili im je onemogućen unos hrane ili tekućine. Mukozitis je ograničavajući čimbenik tijekom liječenja te su simptomatsko - suportivne mjere neophodne za održavanje kvalitete života. Značajno pogoršanje mogu uzrokovati lokalna infekcija ili trauma. Uloga antimikrobne terapije u prevenciji i liječenju mukozitisa diskutabilna je te je većina rezultata kliničkih istraživanja uglavnom
negativna ili miješana. U radu je prikazana učestalost orofaringealnog mukozitisa i primjena antimikrobne terapije u njegovoj prevenciji i liječenju kod 99 pacijenata liječenih radio(kemo)terapijom zbog tumora
na predjelu glave i vrata na Klinici za onkologiju Sveučilišne
kliničke bolnice (SKB) Mostar. Pokazana je učestalost mukozitisa
sukladna do sada objavljenim podatcima te je primjena antimikrobnih
lijekova uglavnom ograničena na lokalnu primjenu antimikotika u terapijske svrhe.
Tradicionalno se, kao standardna shema frakcioniranja, adjuvantna radioterapija raka dojke provodila dozom od 46 do 50 Gy podijeljenom u dnevne frakcije od 1,8 do 2 Gy. Ukupno trajanje radioterapije ...iznosilo je 5 tjedana. 1990-ih se unutar kliničkih studija započelo sa zračenjem većim dnevnim dozama (2,5 do 3 Gy), uz smanjenje broja frakcija zračenja (hipofrakcioniranje) te smanjenjem ukupne doze zračenja. Prvi rezultati su pokazali ekvivalentan kozmetski učinak hipofrakcioniranog zračenja u odnosu na standardno frakcioniranje, a nakon duljeg praćenja pokazana je i bolja kontrola bolesti uz hipofrakcionirano zračenje. Hipofrakcioniranje je potom postupno postalo standard liječenja. Rezultati novijih kliničkih studija potvrđuju učinovitost i sigurnost adjuvantne radioterapije raka dojke u trajanju od 5 radnih dana dnevnim dozama od 5,2 Gy za određene podskupine bolesnica.
Metastaze u hipofizu su vrlo rijetke, a oko 3%-5% čine metastaze s ishodištem u prostati, u većini slučajeva su asimptomatske, dok su lokalni simptomi prisutni samo u jednog od deset bolesnika. Ovim ...slučajem prikazujemo i procjenjujemo učinkovitost i sigurnost multimodalnog liječenja u bolesnika s metastazama u hipofizu primarnog ishodišta u karcinomu prostate pjenušavih stanica. Prikazuje se 78-godišnji muškarac bez prethodne anamneze maligne bolesti kod kojega su se pojavili simptomi zamućenog vida i glavobolje. Magnetskom rezonancom je otkrivena velika selarna masa s infiltracijom okolnih struktura. Učinjena je maksimalna transfenoidna redukcija metastaze u hipofizi te je dobiven histološki nalaz metastatskog adenokarcinoma prostate pjenušavih stanica. Otkrivena je vrlo visoka vrijednost za prostatu specifičnog antigena (1461 ng/mL) te je biopsijom prostate tankom iglom dobiven nalaz karcinoma pjenušavih stanica. Bolesnik je primio 3D-konformalnu radioterapiju vanjskim snopom s fotonima energije 6 MV na selarnu i paraselarnu regiju s tumorskom dozom od 44 Gy te je nastavio primati androgenu deprivacijsku terapiju. Kontrolna snimka magnetske rezonance pokazala je smanjenje tumorskog procesa s brzim padom za prostatu specifičnog antigena na 0,3 ng/mL. Uspostavljena je potpuna vizualna funkcija s postupnim nestankom glavobolje. Na posljednjem kontrolnom pregledu 14 mjeseci nakon postavljene dijagnoze bolesnik je živ, bez kliničkih znakova bolesti. Prilagođeno liječenje bolesnika sa simptomatskom metastatskom bolesti od karcinoma pjenušavih stanica, koje uključuje ograničenu radioterapiju u višoj palijativnoj dozi, rezultiralo je dobrom lokalnom i sistemskom kontrolom bolesti. U starijih muških bolesnika s kliničkim i/ili radiološkim osobinama sa sumnjom za metastatsku bolest u hipofizu test za prostatu specifičnog antigena trebao bi biti uključen kao dio obrade.
Bolesnik u dobi od 59 godina pregledan je zbog progresivne dispneje u lokalnoj bolnici. Ultrazvukom vrata te citološkom punkcijom suspektne lezije u štitnjači registrirana je maligna neoplazma, tj. ...mezenhimni tumor. Imunohistokemija je bila negativna na antigen epitelnih membrana, kromogranin A i CD45 te pozitivna na vimentin i S-100. Bolesnik je upućen u klinički bolnički centar, gdje je provedena daljnja onkološka obrada. Ultrazvukom vrata nađen je tumorski proces lijevoga režnja štitnjače sa širenjem na luk aorte. Nakon ponovljene citološke punkcije postavljena je dijagnoza primarnog fibrosarkoma štitnjače. Zbog lokalno uznapredovale i posljedično inoperabilne bolesti provedena je primarna radioterapija
regije vrata (64 Gy u 32 frakcije), nakon čega je bolesnik primio 6 ciklusa kemoterapije doksorubicinom. Nakon završetka liječenja kontrolni CT pokazao je značajnu regresiju primarne bolesti koja je, međutim, i dalje bila inoperabilna. S obzirom na navedeno, odluka onkološkog konzilija bila je daljnje aktivno praćenje bolesnika. Tijekom 9 godina praćenja u bolesnika nisu nađeni znakovi progresije niti aktivnosti bolesti.
Kolorektalni rak – uvodnik Juretić, Antonio
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
05/2015
522=41
Journal Article
Odprti dostop
U prikazanom uvodnom radu dan je kratak pregled kliničkih aktualnosti u sporadičnom kolorektalnom raku (KR). KR je u svijetu, zajedno s rakom pluća i rakom dojke, jedan od najčešćih tipova raka kako ...po incidenciji tako i u prevalenciji. Nažalost, među zloćudnim tumorima je jedan i od češćih uzroka smrti. Većina KR je sporadična, s dobi kao jednim od najvažnih faktora rizika. Dijagnoza kolorektalnog raka bazira se na patohistološkim karakteristikama, ali rezultati molekularnih istraživanja ukazuju da se radi o skupini heterogenih tumora, koji se razlikuju u patogenezi, molekularnim aberacijama, prognozi i odgovoru na primijenjeno liječenje. KR se razvija kroz postepenu akumulaciju genskih i epigenetskih promjena, s posljedicom transformacije normalni stanica mukoze u invazivni rak. Strategija liječenja raka kolorektuma se prvenstveno temelji na smještaju tumora, procjeni uznapredovalosti i proširenosti tumora te općem stanju bolesnika. Ipak, sve češće kada je moguće, u obzir se uzimaju geni i/ili molekularni putevi koji reguliraju aktivnosti kao npr. rast i diobu stanica, njihovu smrt ili apoptozu, popravak molekula DNA, i druge slične stanične aktivnosti. Razmjerno noviji polikemoterapijski protokoli kao i uporaba inhibitora vaskularnog endotelijalnog faktora rasta i receptora za epidermalni faktor rasta poboljšali su liječenje, a moguće i prognozu bolesnika. Za očekivati je da će se unutar nekoliko slijedećih godina liječenje bolesnika s kolorektalnim rakom sve više i više temeljiti na nalazu molekularnih subtipova raka i prema validiranim prognostičkim i prediktivnim parametrima, jer bi takav pristup trebao osigurati bolju terapijsku učinkovitost i manje nuspojava.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Sveobuhvatni pristup nužan je u radu s onkološkim bolesnicima, upravo zbog kompleksnosti i dugotrajnosti onkološkog liječenja koje podrazumijeva dugotrajne i često bolne i iscrpljujuće medicinske ...postupke koji nerijetko izazivaju različite posljedice. Sama dijagnoza karcinoma, kirurški zahvat te (neo)adjuvantne terapije poput kemoterapije ili radioterapije prouzrokuju i snažni psihološki i emocionalni distres. Psihosocijalna onkologija predmnijeva primjenu suportivno-komplementarnih, kao i psihosocijalnih intervencija i metoda kao vid holističkog pristupa u onkološkoj populaciji, a neovisno o stadiju karcinoma ili trenutnoj vrsti postupaka liječenja. Vidljiva potreba za navedenim pokazala se i u kliničkoj praksi Klinike za tumore Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice u Zagrebu, pri čemu je kreiran program vježbi dubokog disanja, tehnika relaksacije i vođene imaginacije uz glazbu za hospitalizirane onkološke pacijente u predoperativnom razdoblju abdominalnih kirurških zahvata ili operacija karcinoma dojke te tijekom primjene radioterapije. Osim postizanja relaksacije i usvajanja metoda stress managementa, cilj je bio utjecati na što povoljniji tijek postoperativnog razdoblja. U trajanju od 8 mjeseci program je obuhvatio 315 pacijenata, a zbog mogućnosti opetovanih dolazaka – ukupno 478 sudjelovanja. Subjektivni dojam sudionika polaznika navedenih programa pokazao se pozitivnim, s tendencijama ka primjenjivanju usvojenih tehnika i nakon hospitalizacije.
PDF
