Why did »equality« become prominent in European societies based on hierarchy during the Enlightenment? What does »equality« imply for societies, politics, or legal systems? The contributors to this ...volume draw on various historical case studies, from visionary practices in revolutionary France and the collection of data on the poor in 19th-century Germany, to claims raised under the minority regime of the League of Nations and the anti-discrimination politics of the UN and India. The dynamics of universalizing equality are contrasted with a concept asserting that equality must be limited to and by order. The contributions thus explore concepts of equality from the perspectives of history and law and show that practices of comparing were essential when it came to imagining others as equal, fighting discrimination, or scandalizing social inequalities.
Autori analiziraju prirodu fašističkog i nacističkog vladavinskog poretka te ustaškog režima u NDH. Talijanski fašizam zagovara uspostavljanje zajednice kao jedinstvene i organski raščlanjene države, ...a njemački nacizam jamči jedinstvo nacije, tj. arijevske rase, „krvlju i tlom“ (Blut und Boden Ideologie). U navedenim diktaturama poništeni su svi elementi liberalnog ustrojstva države i društva. NDH, za razliku od totalitarnih režima u Njemačkoj i Italiji, nije imala izrazitu podršku stanovništva. Zato je na političko-izvedbenoj razini tiranija. Članak pruža mogućnost usporedbe rasnih zakona koji su radikalno dehumanizirali i istrijebili pojedine kategorije ljudi: one ljude koji nisu posjedovali „deutsches oder artverwandtes Blut“ (njemački zakon), “razza italiana“ (talijanski zakon) ili „arijsko porijetlo“ (hrvatski zakon). Između ostaloga, nastoji se pokazati da su ustaški dužnosnici gotovo cijelo zakonodavstvo NDH-a prilagodili njemačkom i talijanskom, pa tako i zakonske odredbe koje su se ticale nacionalne i rasne isključivosti. U tu svrhu autori su preveli talijanske i njemačke rasne zakone te ih sadržajno predstavili. Uočljiva je sličnost između samog nazivlja zakona, primjerice: Odredbe o zaštiti talijanske rase (Provvedimenti per la difesa della razza Italiana); Zakon o zaštiti njemačke krvi i časti (Gesetz zum Schutze des deutschen Blutes und der deutschen Ehre); Zakonska odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda.
Autori analiziraju prirodu fašističkog i nacističkog vladavinskog poretka te ustaškog režima u NDH. Talijanski fašizam zagovara uspostavljanje zajednice kao jedinstvene i organski raščlanjene države, ...a njemački nacizam jamči jedinstvo nacije, tj. arijevske rase, „krvlju i tlom“ (Blut und Boden Ideologie). U navedenim diktaturama poništeni su svi elementi liberalnog ustrojstva države i društva. NDH, za razliku od totalitarnih režima u Njemačkoj i Italiji, nije imala izrazitu podršku stanovništva. Zato je na političko-izvedbenoj razini tiranija. Članak pruža mogućnost usporedbe rasnih zakona koji su radikalno dehumanizirali i istrijebili pojedine kategorije ljudi: one ljude koji nisu posjedovali „deutsches oder artverwandtes Blut“ (njemački zakon), “razza italiana“ (talijanski zakon) ili „arijsko porijetlo“ (hrvatski zakon). Između ostaloga, nastoji se pokazati da su ustaški dužnosnici gotovo cijelo zakonodavstvo NDH-a prilagodili njemačkom i talijanskom, pa tako i zakonske odredbe koje su se ticale nacionalne i rasne isključivosti. U tu svrhu autori su preveli talijanske i njemačke rasne zakone te ih sadržajno predstavili. Uočljiva je sličnost između samog nazivlja zakona, primjerice: Odredbe o zaštiti talijanske rase (Provvedimenti per la difesa della razza Italiana); Zakon o zaštiti njemačke krvi i časti (Gesetz zum Schutze des deutschen Blutes und der deutschen Ehre); Zakonska odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda.
Afirmativnu akciju pokrenuli su američki predsjednici J. F. Kennedy i L. B. Johnson, da bi igrom povijesne ironije svoju ekspanziju i radikalizaciju doživjela za vrijeme konzervativne administracije ...R. Nixona. Riječ je izvorno o vladinim programima usmjerenim na poboljšanje socijalnoga položaja crnaca, ponajprije u sferama zapošljavanja i obrazovanja, kao svojevrsne naknade za rasnu diskriminaciju, ali i druge oblike socijalnih nepravdi koje trpe manjinske i deprivilegirane skupine. Njezin je cilj povećanje udjela crnaca, a potom i drugih pripadnika manjina, te žena, u visokom obrazovanju i na raznim vrstama poslova. Zagovarali su je mnogi društveni istraživači i aktivisti. Posebno važnu ulogu u debati oko afirmativne akcije i njezinu praktičnom provođenju imali su sudovi, naime njihove odluke i obrazloženja u slučajevima presedanima. Politički konzervativci napadaju programe afirmativne akcije (osobito preferencijske upisne kvote za manjinske studente), pozivajući se na američka ustavna načela o jednakosti šansi za svakoga pojedinca. Tržišni konzervativci, pak, dokazuju da vladino podupiranje politike rasnih preferencija dovodi u pitanje same osnove kapitalističkog sustava (natjecanja), a da istodobno nije u interesu crnačke radničke klase. Od nje, naime, najviše koristi imaju relativno dobrostojeći slojevi crnačke zajednice, čime se samo produbljuju ekonomske i socijalne razlike unutar nje. U novije vrijeme debata oko afirmativne akcije u SAD-u ne svodi se samo na dvije strane (liberale i konzervativce). Javlja se sve više znanstvenika i drugih sudionika u njoj koji priznaju loše strane, pa i promašaje afirmativne akcije, ali pritom ne prihvaćaju konzervativna gledišta i ciljeve.
