Cilj ovog rada je da se ukaže na činjenicu da bi teorije pomaganja u penalnom sustavu trebale bi biti jedan od glavnih oslonaca u realizaciji programa rehabilitacije zatvorenika, obzirom na ...raznolikost psihosocijalnih i kriminoloških svojstava zatvoreničke populacije, koje je neophodno sanirati odgovarajućim terapijskim postupcima, kao preduvjet stabiliziranja zatvorenika i omogućavanja u takvim uvjetima dolaženja do izražaja efikasnije uporabe drugih metoda i postupaka u njihovom tretmanu.
Činjenica da u tom smislu nije još uvijek dovoljno učinjeno zapravo pogoduje održavanju postojećeg stanja, što otežava nastojanja da se zatvorenike dovede u poziciju bržeg i cjelovitijeg mijenjanja u svim aspektima i pripremaju za kvalitetan život na slobodi. To je posljedica upravo organizacije i prakse u penalnim ustanovama, jer se pretežito oslanjaju na model hijerarhijskog funkcioniranja, nerijetko sklon birokratiziranju, zbog čega se, između ostalog usporavaju radikalnije promjene i kontinuirano inoviranje rada u zatvorima, a time doprinosi nepoželjnim posljedicama za zatvorenike ali i djelatne osobe, čiji je posao koncipiranje i provođenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora.
