A jelen tanulmány arra vállalkozik, hogy a Kínai Kommunista Párt (KKP) vezetőjének, Xi Jinpingnek a beszédeiben feltárja a metaforák jellemzőit és retorikai szerepét. Ennek eszköze két olyan ...szövegkorpusz vizsgálata, amelyek a 2013 és 2021 közötti időszakból Xi elnök kilenc-kilenc felszólalását tartalmazzák. A tanulmány bemutatja, hogy a KKP vezetője előszeretettel alkalmaz metaforákat, számos esetben él azok szövegszervező funkciójával. Xi elnök metaforáinak egy része univerzális, amelyeknek alapja lehet az emberiség kollektív történelme (háború, rabság); a közös tudás; a speciális szaknyelv; az emberi tapasztalás (születés, tanulás, utazás, a test működése, sport); a társadalomban élés (szomszédság, család); a természeti jelenségek. Vannak azonban kultúraspecifikus metaforák is, amelyek merítenek a kínai történetekből, legendákból, a kínaiak mindennapi életéből. Sőt, a KKP kommunikációjában jelentős politikai szlogenek is gyakran épülnek metaforákra. A kínaiak gondolkodásában meglévő metaforikusság legkézzelfoghatóbb jele pedig az idiomatikus kifejezésekben rejlik.
In the topic of this article, it is the early modern intellectual history; it will be offered at first an overview of the approaches of the parallelism between the researches of words, pictures, and ...gestures, based on the author's personal experiences as a researcher of this epoch. The first examples will be several loci of English classics, John Milton, and John Locke; then it will be mentioned the significance of the methodology of the "Iconic Turn," with the concept of "pictorial (speech) act", and with the history of religious art. At the end of this overview it will be mentioned briefly the methodological contribution of the Cambridge school of intellectual history, and that of the Geschichtliche Grundbegriffe of Reinhart Koselleck.
Second part of this article will offer a historical example from the early modern age. The first one is an analysis of several details of Thomas Hobbes' ambivalent relationship with the antique tradition of rhetoric, and their consequences for the visual sphere.
Rad se bavi određenjem eseja kao književne vrste; u djelima teoretičara koji su pisali o eseju (Adorno, Epštejn, Solar, Glaudes i Louette i dr.) nas-toje se istaknuti mjesta koja upućuju na ...specifičnu strukturu esejističkoga diskursa te njegov odnos prema književnim žanrovima s jedne i filozofiji s druge strane. Propituje se odnos eseja i retorike, način na koji esej ujedno negira i obnavlja retoričke procedure, kao i složen odnos spram poezije. Esej se pokazuje žanrom čija je funkcija spoznajna, a riječ je o mišljenju koje je uvjetovano načinom kazivanja, odnosno stilom kao kategorijom na kojoj se temelji literarnost žanra.
Asserts a novel and controversial theory on the origins of rhetoric that differs radically from the standard viewArgues that it was the theatre of Ancient Greece, first appearing around 500 BC, that ...promptedthe development of formalized rhetoric, which evolved soon thereafterProvides a cogent reworking of existing evidenceReveals the bias and inconsistency of Aristotle
This volume ('Johann Ludwig Schönleben (1618–1681): A description of his life and work') features the first fundamental research on Johann Ludwig Schönleben (1618–1681), an important Carniolan ...historian, preacher, theologian, and polymath, who despite his greatness and importance for the Slovenian and wider European environment has not yet been comprehensively studied. It presents his life in detail, explaining many aspects of his life that have been unknown or poorly known up to now. The biographical part is followed by an overview of Schönleben’s entire oeuvre, which includes all of his printed and manuscript writings discovered so far, either preserved or unpreserved. The last two chapters focus on Schönleben’s historiographic and rhetorical or preaching works, placing his most important printed works in these two areas at the forefront, but also taking into account his extensive manuscript material. This volume provides an evaluation of Schönleben as a historian and preacher, and draws attention to the important transitional role he played in these two areas (influencing the works of his successors Johann Weikhard von Valvasor, Johann Gregor Thalnitscher, Tobia Lionelli, and Jernej Basar).
Rad se bavi izgledom i reprezentacijom vojnih uniformi, koje u Prvom svjetskom ratu postaju neizbježan i standardiziran ratni atribut. One su postale važan dio ratne ali i ukupne odjevne slike. ...Promjene ratnih uniformi istiskuju dotadašnju viziju uniforme i njezinu kodiranost, proizvodeći popunjavanje značenjskog prostora novim kodovima, a mogu se čitati na razini uniforme kao objekta, ali još više u retorici fotografske slike. Napredak industrijalizacije i masovne proizvodnje standardiziranih vojnih uniformi poklapa se s industrijom stvaranja i reproduciranja slike (fotografije) u tiskanim masovnim medijima, pa se sve informacije o promjenama uniforme čitaju kao promjene kodiranosti fotografske reprezentacije. Radom se želi pokazati vidljivim promjene koje su se dogodile u razvoju vojne uniforme kao objekta, kao i promjene kodiranosti unutar reprezentacije fotografske slike.
Odnosi između humanizma i različitih renesansnih struja koje dolaze s juga Europe i njihovi ostvaraji na sjeveru ne mogu se promatrati samo kao utjecaji ili posuđivanja. Svaka zemlja ili, radije ...svako kulturno podneblje, razvija vlastiti humanizam i renesansu, koji se razlikuju čak i time koliko traju. Primjer Poljsko-Litavske Unije pokazuje koliko je takvo mišljenje opravdano. Od vremena uvođenja filozofije i retorike na krakovskoj akademiji (budućem Jagiellonskom univerzitetu) ondje postoji i jasna pragmatična tendencija. Programi akademije u Zamośću i kolegija s protestantskim pečatom iz baltičkih gradova razvijali su se u vlastitom smjeru. Na temelju široke edukativne aktivnosti isusovačkih kolegija od šezdesetih godina 16. stoljeća afirmira se trajan, pragmatičan i građanski humanizam.
A tanulmány az amerikai és a kínai politikai életnek az utóbbi időkben legjelentősebb eseményein elhangzott felszólalások – Donald Trump évértékelő beszédeinek (2017–2020) és Xi Jinping 19. ...pártkongresszus előtt elmondott beszámolójának – elemzésével ismerteti az amerikai és a kínai politikai diskurzus különbségeit. Bemutatja, hogy az egyébként teljesen eltérő retorikai hagyományokon nevelődött amerikai és kínai politikusok miként szólnak a hallgatósághoz, milyen verbális és nonverbális eszközökkel élnek, hogyan próbálják üzenetüket hatásos formában közölni. Az értekezés a következő retorikai eszközöket érinti: 1) a múlt megjelenítése; 2) a jövő megjelenítése; 3) egység; 4) humor, irónia; 5) a kapcsolatteremtés kiszélesítése; 6) metakommunikációs eszközök. A vizsgálat megállapítja, hogy a két nagyhatalom legrangosabb hazai politikai eseményén elhangzott felszólalások ugyan tartalmaznak azonos kategóriába sorolható retorikai eszközöket, ezek tartalmában, irányultságában azonban kimutathatók eltérések.
Benedikt Stay istaknuti je dubrovački latinistički pjesnik. Poznat je kao autor filozofskih epova na latinskom jeziku, a istaknuo se i kao profesor retorike na rimskom sveučilištu Sapienza. ...Svojevrstan pregled tema, djela i autora povezanih s nastavom retorike donosi u pjesmi De Eloquentia elegia. Elegija je dio rukopisa 397/1-3 koji se čuva u Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik. Ovaj rad donosi prijepis pjesme iz rukopisa, te osvrt na sadržaj elegije i pojedinosti iz Stayeva života i djelovanja koji ukazuju na njegov interes za pedagoške teme.
Cilj ovoga rada jest proučiti svrhu i funkciju alegorijske figure Ljubavi Božje (također zvane Ljubavlju Nebeskom) u epskom religioznom spjevu Antuna Kanižlića Sveta Rožalija, panormitanska djevica ...napisanom najvjerojatnije 1759., a objavljenom posmrtno 1780. Ona se višestruko ukazuje Rožaliji tijekom svetičina boravka na osami, u pećini, te je krijepi, štiti i odvraća od brojnih napasti (kao što su Paklena Napast, Ispraznost Svijeta te vila Razbluda i njen sin Ljubićak)pomažući joj da ustraje u svom pustinjačkom duhovnom rastu i nadvlada sve poteškoće koje je more. Kojim se retoričkim metodama i uvjeravanjem pritom služi kako bi privoljela Rožaliju da joj se pokori te kakve pjesničke slike priziva crpeći iz bogatog srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog kolektivnog kršćanskog imaginarija, kanim utvrditi i razložiti u ovom radu. Ljubav Božju usto analiziram ne samo kao teološki koncept, jamstvo božanski uređenog svijeta i sustava vrijednosti, već – što je možda bilo zanemareno u dosadašnjoj književnoj teoriji i kritici – prvenstveno kao emociju, i to od vrhovnoga značaja (Bog je ljubav, 1 Iv 4, 8; 4, 16).
PDF
