Sedativi, kao veterinarsko-medicinski proizvodi koji se koriste na životinjama za proizvodnju hrane netom prije samog klanja životinje, predstavljaju potencijalni rizik za zdravlje potrošača zbog ...povećane mogućnosti zaostajanja njihovih rezidua u proizvodima životinjskog podrijetla. Upravo je zbog zaštite javnog zdravstva bitno provoditi redovitu kontrolu prehrambenih proizvoda, uz korištenje adekvatnih i pouzdanih analitičkih metoda s kojima bi se otkrila eventualna odstupanja od propisanih vrijednosti. Zaostajanje rezidua sedativa u organizmu tretiranih životinja ovisi o mnogo čimbenika, kao što su vrsta primijenjenog sedativa, vrsta životinje na kojoj se sedativ primjenjuje, početna primijenjena doza, kao i način i mjesto primjene, zdravstveno stanje životinje itd. Da bi se rezidue mogle transparentno određivati, bitno je uspostaviti ciljni organ ili tkivo za njihovo određivanje. Na temelju literaturnih podataka, bubreg se ispostavio kao najčešće korišten ciljni organ koji daje pravu sliku o količini prisutnih rezidua. Analitičke metode koje se koriste za određivanje rezidua sedativa mogu biti orijentacijske (imunološki testovi –ELISA) i potvrdne (kromatografske metode poput plinske, tankoslojne, tekućinske kromatografije/tekućinske kromatografije povezane s masenom spektrometrijom). Ipak, standard za njihovo određivanje je tekućinska kromatografija povezana s masenom spektrometrijom. Ova metoda je već poznata kao najpouzdanija metoda za određivanje rezidua raznih kontaminanata u biološkim uzorcima, ne samo sedativa. U današnje vrijeme sve više se koristi tekućinska kromatografija ultra visoke djelotvornosti (UHPLC, engl. Ultra High Performance Liquid Chromatohraphy) koja naspram uobičajene tekućinske kromatografije ima veću osjetljivost, preciznost i razlučivost. Stoga UHPLC-MS/MS metoda sa svojom visokom osjetljivošću i selektivnošću prednjači naspram drugih dostupnih metoda. U ovom radu bit će opisani neki od najčešće korištenih sedativa na životinjama za proizvodnju hrane, zajedno s načinima određivanja njihovih rezidua.
The burnout syndrome may affect academic achievement, but research on burnout and academic success of medical students is sparse. This research aimed to estimate the prevalence of high risk of ...burnout in students of medicine and to investigate its association with academic performance. It included 760 full-time medical students who completed the survey (response rate = 90.9 %). A significant independent predictor for high burnout risk in students with lower grade point average (GPA) was male gender (adjusted OR=2.44; 95 % CI=1.14–5.23; P=0.022). Among students with higher GPA, high burnout risk was associated with the use of sedatives (adjusted OR=6.44; 95 % CI=1.80–22.99; P=0.004).
Remimazolam je novi intravenski anestetik iz skupine benzodiazepina. Molekularna struktura remimazolama omogućuje mu poseban farmakokinetički profil te ga izdvaja od drugih lijekova u istoj skupini. ...Zbog bočnoga esterskog lanca u strukturi remimazolam metaboliziraju nespecifične esteraze na inaktivne metabolite, što rezultira njegovim ultrakratkim djelovanjem i brzim oporavkom koji nije ovisan o funkciji niti jednog organskog sustava. S mehanizmom djelovanja nalik klasičnim benzodiazepinima, prvenstveno midazolamu, i jedinstvenom farmakokinetikom u ovoj skupini lijekova, remimazolam se čini kao idealan sedativ za proceduralnu sedaciju za vrijeme kratkih zahvata. Učinkovitost remimazolama za proceduralne sedacije ispitivana je u tri multicentrična klinička istraživanja. Sva tri ispitivanja pokazala su učinkovitost remimazolama u proceduralnoj sedaciji, s visokim stopama uspjeha, brzim početkom i kratkim vremenom oporavka uočenim u skupinama s remimazolamom. U našoj ustanovi ispitivali smo djelovanje remimazolama za proceduralnu sedaciju za dijagnostičke gastroskopije i kolonoskopije. Cilj istraživanja bio je ustanoviti djelotvornost i sigurnost remimazolama kao sedativa za proceduralnu sedaciju. Iako na manjem uzorku, naši rezultati su u skladu s rezultatima velikih kliničkih studija.
Disfunkcija ošita se javlja kod 60 – 80% bolesnika koji su podvrgnuti mehaničkoj respiracijskoj potpori u jedinicama intenzivnog liječenja. Patofiziološki procesi koji dovode do disfunkcije toga ...najvažnijeg respiracijskog mišića započinju već nakon 24 sata mehaničke ventilacije. Disfunkcija ošita značajno doprinosi otežanom odvajanju bolesnika od ventilatora, produljenju mehaničke ventilacije, povećanju morbiditeta i mortaliteta bolesnika. Etiologija disfunkcije ošita uzrokovane mehaničkom ventilacijom (engl. ventilator induced diaphragm dysfunction – VIDD) složena je i ovisna o više čimbenika, uključuje neusklađenost disanja između bolesnika i ventilatora, višednevnu vazopresornu potporu, ali i metaboličke i upalne promjene u mišićnom tkivu kod kritično oboljelih. Uz liječenje osnovnog uzroka zatajenja disanja, temelj uspješne prevencije i liječenja VIDD-a predstavlja pravilno titriranje sedativa i mišićnih relaksansa, praćenje udjela spontane respiracijske aktivnosti, odabir proporcionalnih modaliteta ventilacije čija potpora spontanom disanju u odnosu na konvencionalne modalitete nije konstantna, već je propocionalna spontanoj respiracijskoj aktivnosti. S ciljem prikaza najnovijih spoznaja iz područja patofiziologije i liječenja VIDD-a stručnoj javnosti, elektronički su pretraživane baze podataka PubMed, Medline i Google Scholar. Naše pretraživanje je bilo ograničeno na randomizirana klinička istraživanja i na pregledne radove na engleskom jeziku koji su uključivali bolesnike starije od 18 godina, a koji su bili publicirani u razdoblju od 2016. do 2021., korištenjem rječnika MeSH (engl. medical subject headings). Zaključak: Pandemija virusa SARS-CoV2 posebno je aktualizirala tematiku mehaničke ventilacije kao „life saving“ metode liječenja koja može uzrokovati i značajne nuspojave poput disfunkcije ošita. Neprestano se razvijaju i usavršavaju nove strategije i modaliteti mehaničke ventilacije s ciljem zaštite pluća, ali i ošita. Provođenjem mehaničke ventilacije s ciljem zaštite ošita smanjuju se vrijeme trajanja mehaničke ventilacije, incidencija komplikacija poput višestrukoga organskog zatajenja te posljedično i mortalitet.
U radu je retrospektivno analizirana učestalost bolesnika zaprimljenih u Centar za hitnu medicinu – Središnji hitni prijam KB „Sveti Duh” zbog trovanja sedativima u razdoblju od siječnja 2008. do ...rujna 2015. godine. Analizirani su demografski podaci bolesnika, vrste sedativa kojima je izvršeno trovanje, te klinička simptomatologija, terapijski postupci i ishod liječenja. Podaci su prikupljeni iz baze podataka informatičkog bolničkoga sustava, te arhive medicinske dokumentacije. Istraživanje je obuhvatilo 444 bolesnika. Najveći broj bolesnika zaprimljenih zbog trovanja bio je u dobnoj skupini od 36 do 55 godina (50%). S obzirom na spol, veći je udio žena (64%), a najčešći uzročnik trovanja bio je diazepam (67,1%). Kod najvećeg broja otrovanih bolesnika nije bilo značajnih kliničkih simptoma (31%) ili je bila izražena blaga somnolencija, sedacija ili pospanost (45%). U 87% bolesnika primijenjena je infuzijska terapija kristaloidnim otopinama, a u 55% njih antidot flumazenil. Najveći broj bolesnika (81%) bio je zadržan na promatranju do nestanka simptoma, te nakon toga upućen u nadležnu psihijatrijsku ustanovu. Smrtni ishod zabilježen je kod 8 bolesnika. U zaključku možemo naglasiti da trovanja sedativima predstavljaju značajan problem za sve liječnike koji rade u hitnoj medicinskoj službi. Iako većina bolesnika ne zahtijeva hospitalizaciju i nema izraženu težu kliničku simptomatologiju, 8 umrlih bolesnika ukazuje na široku dostupnost sedativa, a time i potrebu za boljom regulacijom propisivanja, kao i potrebu za stalnom edukacijom u zbrinjavanju istih.
Sklonost ovisnosti ima svoju složenu gensku pozadinu, koja obuhvaća gene povezane s djelovanjem i metabolizmom opojnih tvari i droga. U tom je smislu jedan od istaknutih gena OPRM1, koji kodira ...μ-opioidni receptor te ima važnu ulogu u nagradnom djelovanju tvari koje stvaraju ovisnost. Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi prevalenciju OPRM1 A118G polimorfizma (rs1799971) u turskoj populaciji te njegovu povezanost s ovisnosti o opijatima i drugim drogama. Usto smo istražili povezanost rs1799971 u ovisnika s dijagnozom psihijatrijskih poremećaja. Istraživanje je obuhvatilo 103 ovisnika o opioidima, kokainu, ekstaziju, alkoholu, lizergidu (LSD-u), kanabisu i o sedativima/hipnoticima, odnosno 83 zdrava dobrovoljca sličnih demografskih karakteristika koji su poslužili kao kontrolna skupina. Polimorfizmi rs1799971 utvrđeni su pomoću metode lančane reakcije polimerazom s obzirom na dužinu restrikcijskoga fragmenta (PCR-RFLP). Učestalost ciljanoga genotipa bila je značajno viša u ovisnika nego u kontrolnih ispitanika (32,0 % odnosno 16,9 %; p=0,027), a učestalost G alela iznosila je 16,1 % u ovisnika, odnosno 8,4 % u kontrolnoj skupini (p=0,031). Time je naše istraživanje potvrdilo povezanost između učestalosti rs1799971(G) alela i ovisnosti o opioidima i drugim opojnim tvarima, ali ne i povezanost s psihijatrijskim poremećajima.
Sindrom izgaranja može negativno utjecati na akademski uspjeh, ali nema mnogo istraživanja povezanosti akademskog uspjeha i izgaranja u studenata medicine. Svrha našeg istraživanja bila je ...procijeniti ne samo prevalenciju visokog rizika od sindroma izgaranja nego i povezanost s akademskim uspjehom (prosjek ocjena) u 760 redovitih studenata medicine koji su odgovorili na upitnike (postotak odaziva = 90,9 %). Statistička procjena provedena je logističkom regresijskom analizom, omjerom izgleda (OR) i odgovarajućim 95-postotnim intervalom pouzdanosti (95 % CI). Značajan neovisni prediktor visokog rizika od izgaranja u studenata medicine s nižim prosjekom ocjena bio je muški spol (prilagođeni OR=2,44; 95 % CI=0,14–5,23; P=0,022). Korištenje sedativa bilo je povezano s visokim rizikom od izgaranja među studentima medicine s višim prosjekom ocjena (prilagođeni OR=6,44; 95% CI=1,80–22,99; P=0,004).
PDF
