Peirceova semiotika obuhvaća međuljudske poruke u najširem smislu riječi: govor tijela, pokrete, geste, znakove, jezik, itd., ukratko sve što u bogoslužju ima temeljno značenje za pristup u »svetište ...bogoslužja« ili razumijevanje liturgije. Peirce je pokušao sve fenomene obuhvatiti s trima fenomenološkim kategorijama: Prvost, Drugost i Trećost, što i na području liturgije omogućuje dublje razumijevanje obrednih dijelova. Stoga je autor svoju raspravu podijelio na dva dijela: u prvom dijelu ukratko predstavlja teoriju Charlesa Sandersa Peircea s primjerima koji samo naznačuju način primjene te teorije na razumijevanje liturgije; u drugom dijelu polazi od same liturgije i pokušava protumačiti neke dijelove mise uz pomoć Peirceove trijadne podjele znaka pod vidom triju temeljnih kategorija zaključivanja koje Peirce koristi kako bi definirao čovjekovu percepciju značenja kao takvoga.
In this paper we analyse the act of symbolic renaming of streets included in the Zagreb Pride route, which has so far happened only once, in 2010. We view it as practice that helps to construct and ...communicate collective memory of a marginalized. The perspective in this paper is semiotic: the act of renaming is observed within the framework of relations among the constructions of meaning, history and memory.
This paper analyzes symbolism pertaining to and popular receptions of the project Skopje 2140 an architectural journey in the capital of the Republic of Macedonia. While attempting to understand the ...multifaceted symbolic meanings and perceptions associated with this project, we pay attention to the existence of previous narratives of Macedonian national identity prior to the announcement of Skopje 2014 and therefore position the project against that backdrop. We want to argue that Skopje 2014 represents a monumental and spectacular turning point in official narratives of Macedonian national identity. The gap between the previously dominant narrative of Macedonian national identity, and the new official discourse offered and realized in and through Skopje 2014, and the multicultural reality of the country are the central themes of this work.
Prostorno smjestanje znakova, diskursa i ljudskih radnji nije samo kljucno za njihovo razumijevanje nego upucuje i na drustveno pozicioniranje i odnose moci u drustvenoj areni. U ovome se radu ...usredotocujemo na semioticke prakse koje su sociokulturno neovlastene, koje krse ocekivanja i konvencije, koje su transgresivne. Slijedeci odredenje prisvajanja koje je dala Shugart, analiziramo nacine prisvajanja urbanoga prostora do kojeg dolazi u vrijeme zagrebackih povorki ponosa. Usredotocujemo se na slogane i promatramo ih kao bottom-up taktike kojima se koristi marginalizirana skupina kako bi oduzela moc i prestiz dominantnim skupinama i tako prilagodila gradsko srediste svojim potrebama i ciljevima. Ona pritom rabi prostor kao semioticki resurs za simbolicko i stvarno prisvajanje, kako bi prenijela politicka znacenja i borila se za svoja prava. Pisani diskurs slogana u interakciji je s vizualnim semiotickim nacinom, koji takoder uzimamo u obzir. Analiziramo ih kombinirajuci kriticku analizu diskursa i semioticku analizu prostora i krajolika. Kljucne rijeci: slogani (zagrebacka povorka ponosa), prisvajanje, semioticki krajolici, transgresivna semiotika
Prispevek se posveča številnim primerom lingvi- stičnega branja termina “referenca” na področju semantike in filozofije jezika. Pri tem razlikuje med razširitvijo in skrčenjem ter opozarja na ...po- men koncepta v okviru teorije jezikovnega akta. Nadalje se posveča številnim različicam »reference« v sodobnem spektru lingvističnih disciplin. Konč- no preide besedilo od lingvističnih postopkov k njihovi uporabi znotraj muzikološkega problem- skega področja.
This collection reviews 20 years of research into Spoken Discourse by the Birmingham group, allowing, for the first time, a developmental perspective. It combines previously published but unavailable ...work with new research. Bringing together recent theories of discourse structure, with a new and detailed analytic framework, the book emphasises both historical context and new developments. The articles are comprehensive, ranging from the theoretical to the highly applied. Practical applications include language teaching, literary stylistics and forensic linguistics with examples taken from literature and language classrooms, telephone conversations, disputed witness statements and corpuses of spoken English.
This paper contextualises works/texts of a Bosnian philosopher, professor of aesthetics Kasim
Prohić (1937–1984). We will analyse several of his books: The Baldness of Speech: Phenomenology
of Life ...Forms, To Do and to Be, The Apocrypha of Poetic Speech: The Poetry of Mak Dizdar, The Figures of Open Meaning, Prism and Mirror. We read the works of professor Prohić in the sign of its programmatic opening to “literariness of philosophy”, which is done on the trail of aesthetic experience, textual activism and the quest for a different understanding of both philosophy and art. We tend to understand the “different opinion” as a need to expand the limits of rational understanding of the contemporary philosophical discourse of aesthetic experience which is opened with the “emancipative potential of modernity” (Albrecht Wellmer).
We tend to construct our own interpretative framework: firstly, we analyse some of the impressive views of Richard Rorty’s “strong” and “weak” textualism, and then we switch to reinterpreting the criticism of “deconstruction”, taken by Manfred Frank, which we, indirectly, associate with Prohić’s criticism of the constructive side in Derrida’s “deconstruction”. Finally, the notion that “there is nothing outside the text” along with Prohić’s insight into “the problematic of each conceptual decrees of the world”, we tend to associate with his advocacy of “meta-aesthetic opinion on art”, which this Bosnian philosopher ultimately recognizes in ethics.
Šiais laikais kartografnio raštingumo aktualumas yra akivaizdus. Kartografnes kalbos mokymas turi būti pradedamas jau vaikysteje, o ypač jos ugdymui daug demesio skiriama mokyklos metais. Svarbus ...vaidmuo čia tenka naudojamiems geografjos atlasams, ju kokybei.
Straipsnyje supažindinama su tyrimo rezultatais, gautais analizuojant ženklu sistemas mokykliniu geografjos atlasu ūkio žemelapiuose (vaizduojančiuose išteklius, pramone, bioprodukcini ūki, transporto bei ekonominius ryšius) semiotiniu aspektu. Tyrimui pasirinkta "Briedžio", "Šviesos", "Pradu" leidyklu atlasai. Metodika parengta atsižvelgiant i ženklu bei kartografnio vaizdo suvokimo psichologija, vartotoju kontingenta, be to, pasinaudota jau sudaryta teminiu žemelapiu komunikacines kokybes nustatymo ir vertinimo metodologija, kurioje pateikiama ir ženklu sistemu semiotinis vertinimas trimis aspektais - semantiniu, sintaktiniu bei pragmatiniu. Apibrežti svarbiausieji kiekvieno aspekto vertinimo kriterijai bei požymiai, turintys didžiausia itaka ženklu sudarymo korektiškumui, ju suvokimo efektyvumui: semantika - ženklu formos, ženklu spalvos asociatyvumas su žymimuoju; sintaktika - ženklu semantinis bei taksonominis diferencijavimas, pereinamumo raiška; pragmatika - žemelapio grafne bei informacine apkrovos, kartografnio pagrindo optimalumas, grafnis originalumas.
Mokykliniuose geografjos atlasuose naudojamu ženklu sistemu semiotine analize atskleide ne tik privalumus, bet ir trūkumus. Kartografnes produkcijos leidyklos, rengdamos publikacijas spaudai, turetu koreguoti ir pavienius ženklus, ir kartografne raiška. Dažniausiai pasitaikantys trūkumai: per mažai skiriama demesio sintakti-niams ženklu ryšiams perteikti - semantines ženklu grupes neivardijamos, neatskleidžiama hierarchija, žemelapiu informacines apimtys nedideja atsižvelgiant i moksleiviu amžiu, kartografnis vaizdas per daug schematizuojamas, neieškoma originalesniu žemelapio apipavidalinimo būdu. Ženklu sistemu tobulinimas geografjos atlasuose sudarytu palankesnes prielaidas efektyvesniems kartografnes kalbos isisavinimo procesams.
U članku se iz perspektive semiotike prostora analiziraju temeljni dokumenti o osnivanju, ustroju i prostornim preinakama Zavoda za umobolne u Stenjevcu. Oslanjajući se na analitičko-diskursne modele ...ispituje se način na koji je u njima legitimiziran diskurs o prostornom ustroju stenjevečkog Zavoda i izdvajaju tri temeljna principa (estetski, ekonomski i utilitarni) s pomoću kojih je legitimizacija postignuta, te se identificiraju temeljni topoi i ispituje njihova argumentacija u različitim kontekstima. Posebno se analiziraju tekstovi u kojima različiti stručnjaci raspravljaju o budućem spacijalnom ustroju Zavoda i odmjeravaju prednosti i nedostatke dvaju temeljnih modela spacijalne organizacije ludničkih prostora u 19. stoljeću – paviljonskog i monolitnog. Rezultati analize pokazuju su da su neka od temeljnih obilježja diskursa o prostornom uređenju Zavoda u Stenjevcu ekonomičnost, povoljnost i oportunost te funkcionalnost i svrhovitost. Oni se promatraju u sprezi s kontekstom razdoblja, ponajprije s prevladavajućim društvenim vrijednostima i devetnaestostoljetnim idejama o liječenju umobolnika.
PDF
