"Govor je sredstvo za ostvarenje i ostvarenje samo. Riječi su već jedno djelo.“ (Škarić 1988: 23)
U radu se opisuje uporaba uzvika u ranom jezičnom razvoju i dječjoj književnosti s posebnim naglaskom ...na sintaktičku ulogu i značenje uzvika u iskazima i/li stihovima. U komunikaciji s djecom, u dječjoj poeziji i slikovnicama kao i u njihovu govoru, uzvici zamjenjuju i imenice i glagole i priloge, odnosno imaju različitu sintaktičku funkciju što se dokazuje primjerima. Ističe se i nadrečenična služba uzvika kao eksklamatora u dječjim iskazima i poeziji. Prikazuju se razvojne faze u usvajanju prvoga jezika odnosno razvojne faze dječje govorne proizvodnje i čestotnost uporabe uzvika u različitim rečeničnim službama u ovladavanju govorom. Raščlanjuje se i oprimjeruje uporaba uzvika u dječjoj poeziji od narodne usmene poezije do suvremenih i logopedskih slikovnica. Ističe se utjecaj motoričkoga razvoja djeteta na razvoj govora kao i utjecaj maminskoga (engl. motherese) i očinskoga govora (engl. parentese), tj. govora koji roditelji ili staratelji upućuju djeci (engl. baby-talk) i primjene igara i logopedskih slikovnica u rutinama čitanja s djecom. Na primjerima se dokazuje polifunkcionalnost uzvika u dječjem govoru i dječjoj književnosti.
U radu se istražuju koordinirane konstrukcije s katalipsom prijedložne dopune (KPD-om) u hrvatskome, kao na ili oko kapka. Osnovno je istraživačko pitanje što uvjetuje mogućnost KPD-a. Ukrštavanje ...teorije katalipse na desnoj periferiji prvoga koordinanda, u generativističkoj tradiciji poznate kao podizanje desnog čvora, te normativne i deskriptivne literature o ovom fenomenu u hrvatskom iznjedrilo je usmjerenija istraživačka pitanja – jesu li uvjet za KPD u hrvatskome: 1) podudaranje padežnih oblika ispuštenog i neispuštenog NP-a, 2) višesložnost ili leksička naglašivost prijedlogā, 3) značenjska suprotnost prijedlogā. Ova su pitanja adresirana analizom ručno označenog uzorka 1026 primjera konstrukcija s KPD-om iz Hrvatskoga nacionalnog korpusa i 1001 primjera iz Hrvatskoga mrežnog korpusa. Rezultati istraživanja ukazuju na to da podudaranje padežnih oblika nije uvjetujući faktor za KPD u suvremenoj hrvatskoj jezičnoj praksi, suprotno normativnim preporukama, a da je glavni uvjetujući faktor za KPD značenjska kontrastnost prijedlogā. Pokazalo se da broj slogova ili navodna leksička naglašivost prijedlogā nisu isključivi kriterij za mogućnost upotrebe u konstrukciji s KPD-om, no čini se da ta obilježja jesu u korelaciji s učestalošću takve upotrebe pojedinih prijedloga. Međutim, ovaj aspekt zahtijeva daljnje istraživanje prije pouzdanih zaključaka.
Misal hruacki (1531) Šimuna Kožičića Benje zauzima posebno mjesto među hrvatskoglagoljskim misalima. Recentna su istraživanja naime utvrdila da je riječ o prvoj hrvatskoj potpunoj redakciji ...biblijskih čitanja prema Vulgati, pri čijem se priređivanju Kožičić zasigurno služio nekim onovremenim latinskim misalom venecijanske provenijencije. Budući da je sintaksa ostala uglavnom izvan dovida dosadašnjih istraživanja, ovdje se pažnja sustavnije posvećuje upravo toj jezičnoj razini. Slijedeći latinsku sintaksu, Kožičić s jedne strane rabi oblike i konstrukcije kojima odstupa od hrvatskocrkvenoslavenske tradicije, dok s druge strane gdjekad odstupa i od latinskoga i od hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika dajući prednost starohrvatskim konstrukcijama. Time se osmišljenost njegove koncepcije književnoga jezika, u kojoj je odnos hrvatskih crkvenoslavenskih i starohrvatskih (čakavskih) jezičnih elemenata uređen i donekle standardiziran, potvrđuje i na sintaktičkoj razini. Iako raščlamba odabranih sintaktičkih tema očekivano potvrđuje jaku ovisnost Misala hruackoga o latinskome predlošku, ujedno ukazuje i na to da s naglašavanjem toga utjecaja ne valja pretjerivati. Kožičić ne preslikava slijepo latinske konstrukcije samo radi približavanja predlošku, već latinski jezik shvaća ponajprije kao poticaj i primjer gradnje vlastitoga književnoga jezika te njegova oblikovanja na jasnim sintaktičkim načelima. ____________________ Šimun Kožičić Benja’s Misal hruacki (1531) holds a special place amongst the Croatian Glagolitic missals. Namely, recent studies have shown it to be the first comprehensive Croatian redaction of Bible readings according to the Vulgate, and to execute this redaction, Kožičić probably made use of some contemporary Latin missal of Venetian provenance. Since the syntax has largely remained outside the range of previous studies, it is thoroughly explored in this paper. While relying on Latin syntax, Kožičić ended up using forms and structures which to some degree deviate from the Croatian Church Slavonic language tradition. At the same time, he occasionally deviates from both Latin and Croatian Church Slavonic in favor of Old Croatian forms and constructions. Thus the analysis of the syntax also confirms the presence of planning in his conception of literary language, where the status of Croatian Church Slavonic and Old Croatian (Čakavian) elements is defined and to some extent standardized. While the analysis of the selected syntactic features, as expected, affirms the strong dependence of the Misal hruacki on its Latin template, it also shows that the impact of this template should not be overstated. Kožičić does not blindly copy Latin constructions in order to adhere to his source, but rather takes Latin as an incentive and a reliable model on which he can construct a literary language based on clear syntactic principles.
U članku se sa sintaktičko-semantičkoga gledišta analizira posebna skupina hrvatskih glagola kojima je bitna značajka da im se pri upotrebi u rečenici glagolski sadržaj obavezno raspodjeljuje na više ...onih koji sudjeluju u njegovu ostvarivanju. Glagoli koji se ovdje razmatraju tek su malen dio golemog korpusa od oko 20-ak tisuća hrvatskih glagola raznih vrsta, računalno prikupljenih u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje za izradu Valencijskog rječnika hrvatskih glagola, kojemu sam bio voditeljem, i koji sam 2007. god. kao projekt (prihvaćen) prijavio Ministarstvu znanosti RH. Nakon kritičkog osvrta na opis distributivnih glagola u hrvatskoj gramatičkoj literaturi u članku slijedi njihovo razvrstavanje po semantičkim ulogama kako se one u tih glagola izriču imenskim riječima u funkciji subjekta i direktnoga objekta. Modelska podloga za to razvrstavanje bio mi je češki valencijski leksikon VALLEX 1.0 (Lopatkova i sur. 2003). Rečenične primjere za potrebe pokazivanja različitih tipova odnosa među distributivnim glagolima s obzirom na sudjelnike njihove radnje konstruirao sam po načelu ovjerenosti odnosno neovjerenosti rečenica u jeziku (hrvatskom) kojemu ti glagoli pripadaju.
Ovaj rad bavi se metodičkim pristupom predikatu. U uvodnom dijelu rada daje se kratki pregled sintakse i gramatičkoga ustrojstva rečenice, no naglasak je na osnovnim gramatičkim obilježjima predikata ...koji je temeljni rečenični dio. Navode se predikatne kategorije, definiraju se glagolski i imenski predikat te predikatna rečenica. Središnji dio rada bavi se zastupljenošću navedenih sadržaja o predikatu u Kurikulumu za nastavni predmet Hrvatski jezik za osnovnu i srednju školu te u osnovnoškolskim i srednjoškolskim udžbenicima. Uspoređuju se sadržaji Kurikuluma i udžbenika za 7. i 8. razred osnovne škole te 1. i 2. razred srednje škole odnosno gimnazije. Također, daje se kratki pregled sadržaja koji se obrađuju već od 3. razreda osnovne škole do 6. razreda osnovne škole, a ključni su za usvajanje obilježja predikata s obzirom na to da se odnose na glagol koji je nositelj predikata, morfološke kategorije te imenske riječi koje su ključne za razumijevanje strukture imenskoga predikata. Završni dio rada daje prijedlog metodičke obrade predikata u 1. razredu gimnazije. Predikat i vrste predikata potrebno je izvježbati na zanimljivom tekstu koji je zasićen radnjom, stoga se predlaže vic kao tekst lingvometodičkoga predloška, a s obzirom na to da su učenici većinu sadržaja obradili u osnovnoj školi, no ipak se predviđa sat obrade sadržaja, nastavnik se koristi analitičko-eksplikativnim sustavom, stoga heurističkim razgovorom usmjerava učenika da analitički otkriva gramatičke pojave i samostalno izvodi definicije i pravila.
S obzirom na to da se na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće okončava proces departicipijalizacije participa, u ovom ćemo radu istražiti u kojoj su mjeri i na koji način u čakavskim tekstovima iz toga ...razdoblja participi zamijenjeni relativnim rečenicama. Na korpusu triju staročakavskih tekstova iscrpno se, uvidom u sve potvrđene primjere, analiziraju tipovi i zastupljenost relativnih rečenica te tipovi antecedensa i relativizatora takvih rečenica.
Na temelju definicije funkcije iz teorije skupova u radu pokazujemo kako se u sintaksi može govoriti o sintaktičkoj funkciji kao relaciji među dvama elementima, a ne kao ulozi nekoga elementa. Iz ...Tesniereove strukturalne sintakse, Martinetove funkcionalne sintakse te Van Houtove relacijske jezične teorije crpit ćemo teorijsko uporište, a osobitu ćemo pozornost posvetiti pitanju glagola kao funkcije te identičnomu statusu relacijskih strukturalnih sredstava koji imaju prazne riječi i funkcionalni monemi. Prazne riječi operatori su translacije, mehanizma koji djeluje na razini ustroja jedinica i na razini ustroja izričaja.
U ovome se članku preispituje sastav i značenja nesloženih glagolnih predmetaka. Autor pokušava dosadanju podjelu razraditi i istančati uzimajući u obzir njihova značenja i sintaktičke osobitosti. ...Pridodana su i nova značenja.
Bliži je objekt u hrvatskome jeziku objekt u akuzativu ili genitivu koji je akuzativom zamjenjiv. Dva su bliža objekta u genitivu: partitivni i slavenski genitiv. Uvjet za slavenski genitiv je da je ...predikatni glagol prelazan, a rečenica preoblikovana nijekanjem. Slavenski je genitiv, dakle, ostvariv samo u zanijekanim rečenicama i u njima je sinoniman s akuzativom, dok je u jesnoj rečenici u bliži objekt isključivo u akuzativu.
U radu se iznose metodološka načela za proučavanje dijalekatske sintakse. Prije pristupanja terenskome dijalektološkom istraživanju treba riješiti temeljna pitanja: što je cilj takvoga istraživanja, ...što je svrha, koja je namjera istraživača, što je mjesni govor, postoje li suvremene metode terenskoga istraživanja koje bi pridonijele boljem i, u današnjoj situaciji gubljenja posebnosti mjesnih govora, bržem sakupljanju građe. Cilj je istraživanja opisati sintaktički sustav pojedinih mjesnih govora i dobiti sintaktičke izoglose, te time i mogućnost opisa sintaktičkih značajki jednoga dijalekta, zatim narječja, te konačno hrvatskoga jezika. Za ovu su analizu primjeri ekscerpirani iz materijala dobivenoga terenskim istraživanjem mjesnoga govora Dražica. Mjesni govor Dražica pripada ikavsko-ekavskome dijalektu čakavskoga narječja. U radu se analiziraju dvije sintaktičke kategorije: atribut i priložna oznaka vremena, a s različitih metodoloških polazišta. Izdvojene su atributne sintagme kojima se izriču rodbinski odnosi i analiza prema u ovome radu ponuđenim metodološkim načelima pokazuje bogatstvo takvih izričaja. Priložne oznake vremena prikazane su prema dosad uobičajenim načelima sintaktičkih opisa, pa pokazuju neke posebnosti koje ne bilježe inodijalekatski sustavi. I pored uočenih razlika u odnosu na ostale analizirane ili opisane sintaktičke sustave, analiza sintaktičke razine pokazuje daje riječ o jedinstvenoj sintaksi hrvatskoga jezika.
PDF
