U radu se uspoređuje Mihálovicsev gramatički priručnik Gyakorlati Ilir Nyelvtan (Baja, 1874., 21881.) s Mažuranićevom Slovnicom Hèrvatskom (41869.) s obzirom na to da je u predgovoru priručnika ...Mažuranić naveden kao normativni uzor. Usporedbom će biti obuhvaćeno nazivlje, namjena, ustroj i normativni propis, čime će se razlučiti Mihálovicsevo nasljedovanje Mažuranićeve slovnice, kao i odmaci od nje. Kako je riječ o jezičnom priručniku otisnutom izvan granica hrvatskoga (etničkoga i jezičnoga) prostora, rad će pokazati u kojoj su mjeri obilježja hrvatske jezične norme čuvana i u ugarskom dijelu Podunavlja u drugoj polovici 19. stoljeća.
Kot izredno razgledan mož z znanstvenimi ambicijami je veliko pozornost polagal tudi na domačo govorico in na svoje preprosto ljudstvo, za katerega je leta 1833 prispeval učno gradivo, da se bo lahko ...izobraževalo.
Prije stotinu i šezdeset godina objavljena je Ilirska slovnica koja je predugo čekala objektivnu jezikoslovnu valorizaciju. Premda je to prva znanstvena gramatika hrvatskoga jezika i premda je ...Vjekoslav Babukić bio prvi i glavni kodifikator hrvatskoga jezika polovinom 19. stoljeća te prvi profesor hrvatskoga jezika na visokoškolskoj ustanovi, pa su već zbog toga i autor i njegova gramatika važni za hrvatsko jezikoslovlje, jezikoslovna kroatistika sve donedavna nije pokazivala zanimanje za Babukića gramatičara. Ilirska je slovnica bila prekretnica za svoga autora, ona ga je gurnula u financijsku i profesionalnu propast i od nje su dalje njegova karijera i njegovo djelo krenuli prema zaboravu. Gramatika je odmah nakon izlaženja doživjela negativne ocjene koje su ostale u kroatistici sve do kraja 20. stoljeća i zbog kojih njezine korice nisu ni otvarane. U radu će se analizirati razlozi zbog kojih su tu gramatiku kroatisti zaobilazili u svojim istraživanjima te će se otkriti s jedne strane njezini nedostaci i s druge strane njezine znanstvene vrijednosti. S velike vremenske distancije ocijenit će se njezino mjesto u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja.
Stjepan Agjić (1730.-1798.) svoju je Abekavicu iliričku (1779.) namijenio vjernicima u Slavoniji i Srijemu kao i Hrvatima u mađarskom dijelu Pečuške biskupije. Trebao je najprije služiti kao ...početnica; a zatim kao molitvenik i katekizam. Premda je to djelo maleno opsegom (24 stranica), ono je moglo odgovoriti trima postavljenim zadatcima, tj. u isto vrijeme biti početnica u učenju čitanja i pisanja, molitvenik i katekizam. Slovopis i jezik Abekavice iliričke ne odudara značajno od književnog i pravopisnog standarda slavonskih pisaca u Agjićevo vrijeme. Molitvenik je tako sastavljen da ga ubrzo mogu naučiti napamet svi koji se njime služe. Katekizam je izvorno sastavljen jer se sadržajno udaljuje od tada uobičajenog katehetskog priručnika Malog katekizma sv. Petra Kanizija i sigurno je pod utjecajem katekizama koji se trude oko crkvene obnove u duhu ranog jozefinizma. Ipak je pisan izvorno jer njegov dijaloški tekst izričito vodi računa o onima kojima je naviještanje upravljeno i ne zanemaruje taj pristup ni kada razlaže otajstva vjere i crkveno naučavanje.
U radu se uz kratak opis sadržajne strukture analiziraju općejezični pojmovi
i predstavlja osnovno jezikoslovno nazivlje Nove slovnice talianske
Franje Milićevića koja je objavljena 1874. godine ...Tiskom poslanstva
katoličkog u Mostaru. Pravopisnom i gramatičkom normom Slovnica
predstavlja nastavak gramatičarske tradicije bosanskih franjevaca, ali
proučavanjem njezina sadržaja, deskriptivnih definicija, naziva i načina
oblikovanja gramatičke građe uočavaju se značajke koje je odvajaju od
starijih gramatika nastalih u BiH. Pojava Slovnice, kao i sličnih tekstova
sedamdesetih godina 19. stoljeća, označila je početak ozbiljnijih jezikoslovnih
zanimanja i aktivnosti u Hercegovini.
U Biblioteci Hrvatska jezična riznica
Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
izišla je, kao petnaesta knjiga niza Pretisci,
Ilirska slovnica, treća gramatika Vjekoslava
Babukića. Riječ je o ...prvoj hrvatskoj
znanstvenoj gramatici koja u 19. stoljeću
nije imala većega odjeka.
Pretisak gramatike dopunjuje popratna
studija Branke Tafre (str. 467–531), u kojoj
autorica objedinjuje rezultate novijih pristupa
i analiza te tako zaokružuje svoje višedesetljetno
istraživanje gramatičarskoga
rada Vjekoslava Babukića, koji je zasluženo
mjesto u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja
dobio upravo Tafrinom knjigom Gramatika
u Hrvata i Vjekoslav Babukić (1993).
PDF
