Premda je medicinska skrb transrodnih osoba postojala već na početku 20. stoljeća, ozbiljnije proučavanje tog fenomena počelo je tek u drugoj polovici tog stoljeća. To je proučavanje pridonijelo ...smanjenju stigmatizacije transrodnih osoba, ali i istinskom nastojanju da im se pruži prikladna medicinska skrb i olakša neizreciva patnja koju prolaze zbog činjenice da im biološki spol nije u suglasju s rodnim identitetom. Ipak, unatoč novim spoznajama, o toj temi se još uvijek malo zna, budući da je jako kompleksna stvarnost. Zbog male količine relevantnih znanstvenih informacija i podataka otežan je proces dijagnosticiranja kao i proces definitivnog zbrinjavanja (tzv. afirmativni pristup) transrodnih osoba. Ovo osobito vrijedi za medicinsku skrb transrodne djece, čija tranzicija može započeti supresijom puberteta. Međutim, brojne su kritike te skrbi. Uza sve nejasnoće oko same etiologije stanja, golem je nedostatak empirijskih podataka na kojima bi se temeljilo ispravno postupanje, pa tako npr. opravdati blokiranje prirodnog procesa puberteta i primjenu spolnih hormona u svrhu postizanja fenotipa željenog spola. Cilj članka je istražiti spomenute kritike, kao i istražiti može li promjena spola biti bioetički i moralno opravdana. U cilju odgovora prvi dio članka predstavlja fenomenologiju transrodnosti, rodno afirmativnu terapiju i njezine kritike, dok drugi dio članka analizira moralnost rodno afirmativne terapije, odnosno bioetičku opravdanost promjene spola.
U radu se razmatra mogućnost novog, interdisciplinarnog, neopoststrukturalističkog tumačenja romana Oriane Fallaci Pismo nerođenom djetetu. Polazi se od spoznaja poststrukturalističke teorije teksta ...te psihoanalitičkog feminizma, koji se proširuju rezultatima istraživanja iz područja stilistike i metrike. Na temelju kritičkoga čitanja teorijske literature te lingvističkom analizom odabranih ulomaka romana, opisat će se prisutnost specifične, metaforički prikazane, tzv. placentalne retorike, izraženo fonične i taktilne retorike, kojom autorica briše granice tjelesnog i psihološkog, stvarnosti i fikcije, teksta i konteksta. Ova neobična prededipska retorika, uronjena u biološka tkiva i tjelesne tekućine, predstavlja se kao kozmički vodeni prostor heterogenog, prostor unutar kojeg žensko tijelo progovara. Intimna komunikacija majke i njezina djeteta u utrobi, odnosno autorice i njezina nerođenog teksta, neobičnom kvantitativnom i kvalitativnom distribucijom interpunkcijskih i prozodemskih elemenata, fonetsko-morfološkim varijacijama, te subverzivnim pripovijedačkim bricolage tehnikama, predstavlja se kao simbol retoričke slobode, prostor odsutstva patrijarhalnih autoriteta, prostor pluralne, inkluzivne i fluidne, ženske i ženstvene tekstualnosti, unutar koje fizičko postaje metafizičko, tjelesno postaje grafološko, a pisanje postaje karnalna materijalizacija ljudskoga glasa.
Premda je medicinska skrb transrodnih osoba postojala već na početku 20. stoljeća, ozbiljnije proučavanje tog fenomena počelo je tek u drugoj polovici tog stoljeća. To je proučavanje pridonijelo ...smanjenju stigmatizacije transrodnih osoba, ali i istinskom nastojanju da im se pruži prikladna medicinska skrb i olakša neizreciva patnja koju prolaze zbog činjenice da im biološki spol nije u suglasju s rodnim identitetom. Ipak, unatoč novim spoznajama, o toj temi se još uvijek malo zna, budući da je jako kompleksna stvarnost. Zbog male količine relevantnih znanstvenih informacija i podataka otežan je proces dijagnosticiranja kao i proces definitivnog zbrinjavanja (tzv. afirmativni pristup) transrodnih osoba. Ovo osobito vrijedi za medicinsku skrb transrodne djece, čija tranzicija može započeti supresijom puberteta. Međutim, brojne su kritike te skrbi. Uza sve nejasnoće oko same etiologije stanja, golem je nedostatak empirijskih podataka na kojima bi se temeljilo ispravno postupanje, pa tako npr. opravdati blokiranje prirodnog procesa puberteta i primjenu spolnih hormona u svrhu postizanja fenotipa željenog spola. Cilj članka je istražiti spomenute kritike, kao i istražiti može li promjena spola biti bioetički i moralno opravdana. U cilju odgovora prvi dio članka predstavlja fenomenologiju transrodnosti, rodno afirmativnu terapiju i njezine kritike, dok drugi dio članka analizira moralnost rodno afirmativne terapije, odnosno bioetičku opravdanost promjene spola.
Although medical care for transgender people existed already at the beginning of the 20th century, serious study of this phenomenon began only in the second half of that century. This study contributed to reducing the stigmatization of transgender people, but also to a genuine effort to provide them with appropriate medical care and ease the unspeakable suffering they go through due to the fact that their biological sex does not agree with their gender identity. However, despite the new findings, little is still known about this topic, since it is a very complex reality. Due to the small amount of relevant scientific information and data, the process of diagnosing as well as the process of definitive treatment (the so-called affirmative approach) of transgender persons is difficult. This is especially true for the medical care of transgender children, whose transition may begin with the suppression of puberty. However, there are numerous criticisms of this care. Besides all the uncertainties about the aetiology of the condition, there is a huge lack of empirical data on which to base correct treatment, such as justifying the blocking of the natural process of puberty and the use of sex hormones in order to achieve the phenotype of the desired sex. The aim of the article is to investigate the aforestated criticisms, as well as to investigate whether gender reassignment can be bioethically and morally justified. In order to answer, the first part of the article presents the phenomenology of transgenderism, gender-affirmative therapy and its criticisms, while the second part of the article analyses the morality of gender-affirmative therapy, that is, the bioethical justification of gender change.
(Ne)mogućnosti emancipacije Krznar, Tomislav
Nova prisutnost,
03/2021, Letnik:
XIX, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U ovom radu nastojimo dati temelj za proučavanje misli hrvatskog filozofa Milana Polića (1946.-2015.). Sadržaj rada treba promatrati iz dva kuta, strukturalnog i idejnog. Glede prvog, u radu se ...nastoji biografski, faktografski i sadržajno oslikati prvo razdoblje u misaonom djelovanju Milana Polića, riječ je o razdoblju od početka rada u obrazovanju 1974. (srednje usmjereno obrazovanje) do zapošljavanja na akademskoj ustanovi. Idejno gledano, ovo je razdoblje bitno obilježeno suradnjom, putem objavljivanja radova i putem rada u uredništvu, s časopisom Žena. To je utjecalo i na izbor tema pa se Polić u tom dijelu svojeg života značajno bavi problemima društvenog statusa žene i uloge žene u odgoju. U radu donosimo pregled i analizu tekstova (ukupno osamnaest) iz tog razdoblja ističući i dovodeći u značenjsku mrežu temeljne strukture mišljenja. Nadalje, donosimo i temeljne bio-bibliografske podatke o Polićevu životu, kao i temeljne podatke o časopisu Žena. U konačnici, nastojimo proniknuti u pozadinu središnjeg pitanja rada, a to je: Koji je konkretan Polićev doprinos u promišljanju problema uloge žene u odgoju, posebno s gledišta filozofije odgoja kao discipline? U radu na više mjesta, izravno i neizravno, donosimo odgovor na ovo pitanje i to prikaz aktualnih tema u kontekstu filozofijskog promišljanja, angažman za konkretnu društvenu zbilju i nastojanje oko jasnoće i primjerenosti misaonih izričaja.
In this paper, we try to provide a basis for a structured study of the philosophy of the Croatian philosopher Milan Polić (1946-2015). This paper should be viewed from two angles, structural and conceptual. Regarding the first, the paper tries to biographically, factually and conceptually describe the first period in the work of Milan Polić, that is in the period from the beginning of work in education in 1974 (high school education) to the employment at an academic institution. Conceptually, this period was significantly marked by cooperation, through the publication of papers and through editorial work, with the journal »Žena« Women. This also influenced the choice of topics, so in that part of his life Polić significantly dealt with the problems of the social status of women and the role of women in education. In this paper, we present analysis of texts (eighteen in total) from that period, emphasizing the basic structure of his thinking. Furthermore, we bring basic bio-bibliographic data on Polić’s life, as well as basic data on the journal »Žena«. Ultimately, we try to break through into the background of the central question of this paper, and that is, what is Polić’s concrete contribution to the reflection on the problem of the role of women in education, especially from the point of view of the philosophy of education as a discipline? In working in a number of places, directly and indirectly, we bring an affirmative answer to this question, namely as the presentation of current social topics in the context of philosophical thinking, engagement for particular social reality and the effort for clarity of expressions of thinking.
Članak se bavi područjem kršćanskog braka/ženidbe u biblijsko -teološko –antropološkim promišljanjima Ivana Pavla II. Prvi dio članka tematizira elohistički izvještaj stvaranja u kojem se obrađuje ...tema iskonskog zajedništva muškarca i žene od »početka« koja se očituje u »jedinstvu u dvojnosti« (Post 1,27 -28). U drugom dijelu članka naglasak je na jahvističkom izvještaju stvaranja, koji progovara o iskonskom iskustvu čovjekove samoće i iskonskom ženidbenom iskustvu nakon stvaranja žene, koje očituje »dvojnost u jedinstvu« (Post 2,18 -25). Oba izvještaja pokazuju čovjeka kao relacijsko biće pri čemu se spolnost prikazuje kao važna odrednica relacijske sposobnosti, čiji se konačan cilj očituje u ženidbenom jedinstvu i sjedinjenju muškarca i žene. U trećem i četvrtom dijelu utemeljenom na Post 3 prikazuje se ranjivost čovjekove relacijske sposobnosti narušene grijehom i njegovim negativnim posljedicama na ženidbeno jedinstvo muškarca i žene. Umjesto sebedarja i nesebične ljubavi u ženidbenom jedinstvu muškarca i žene poslije grijeha nastupa požuda i gospodarenje. U petom i zaključnom dijelu promatra se kršćansku ženidbu u kristološko -ekleziološkom ključu sakramentalnosti braka preko čijeg se učinka otvara nova mogućnost stvaranja i obnove iskonskog sklada zajedništva muškarca i žene. Zahvaljujući tom sakramentalnom učinku ženidbeno zajedništvo muškarca i žene ostaje trajni imperativ kršćanske antropologije.
Cilj: Ispitati procjenu znanja o komunikaciji, emocijama i spolnom zdravlju učenika osmih razreda. Ustvrditi najčešće probleme. Učiniti usporedbu po spolu. Ispitanici i Metode: Ispitanici su 174 ...učenika (Ž = 97 (56 %)), što predstavlja 81 % od ukupne populacije učenika osmih razreda jedne osnovne škole u PGŽ-u (N = 214) kroz tri generacije. Prije početka i po završetku radionica provedena je anonimna anketa. Prva anketa procjenjivala je početno znanje učenika o temama kojima će se radionica baviti. Druga anketa ocjenjivala je korisnost radionica i služila analizi procesa. Rezultati: Prosječna dob iznosila je 14 (13 do 15) godina. Učenici o svojim problemima vrlo često razgovaraju s majkom (45 %), prijateljima (41 %), ocem (19 %) i braćom/sestrama (16,9 %). Većina učenika ne razgovara sa školskim liječnikom (85,8 %), obiteljskim liječnikom (79,2 %), stručnim službama škole (69,1 %) i razrednicima/profesorima (50 %). Učenici vrlo često razgovaraju o školi (45,8 %), prijateljima (31,7 %) i zdravlju (25,8 %). Najmanje razgovaraju o simpatijama (36,5 %), spolnosti (29,1 %) i emocijama (17,8 %). Učenici najčešće smatraju da o seksu posjeduju vrlo dobra (24,7 %) i izvrsna (35,3 %) znanja, kao i o komunikaciji, vrlo dobra (42,2 %) i izvrsna (25,8 %). Dobrim procjenjuju svoje znanje o zdravlju (37 %) i SPB-u (32,2 %). Dječaci smatraju da više znaju o seksu od djevojčica (20,6 % vs. 14,7 %, P = 0,004). Djevojčice smatraju da znaju više o emocijama (15,3 % vs. 3,7 %, P = 0,003). Radionice su ocijenjene kao korisne (92,5 %). Zaključci: Prema iskustvima radionica sadržaje bi trebalo obrađivati kroz zasebnu aktivnost, izvan postojećih predmeta, kontinuirano tijekom cijele godine, koristeći se evokacija/razumijevanje/refleksija okvirom za poučavanje, a kratkoročne ciljeve definirati prema karakteristikama pojedine grupe i rezultatima ankete. Reproduktivno zdravlje djece i mladih kompleksno je područje koje zahtijeva interdisciplinarni pristup.
Persons with ID most often have incomplete, contradictory and imprecise knowledge of sexuality and sexual intercourse itself. They are not provided with sufficient information on their own body and ...sexuality, and are often discouraged from and sanctioned for trying to sexually express themselves. Sexual abuse due to low sexual assertiveness is also common.
The principal aim of this study was to establish the presence or absence of sexual activity in adults with ID residing in institutional housing, as well as the level and structure of their knowledge of sexuality, their sexual assertiveness and preparedness to react in a sexually dangerous situation.
The sample consisted of 100 participants with ID residing in institutional housing. The instruments used included the General Sexual Knowledge Questionnaire, What-if test and Hulbert index of sexual assertiveness. Comparative statistics included coefficient of linear correlation and multiple regression analysis.
The results showed that 82% of the participants are sexually active. Most participants admitted to sometimes having sexual intercourse against their wishes as well as to having difficulty asserting themselves. Their knowledge of pregnancy, contraception and sexually transmitted diseases was very low. Female participants and those that reported having sexual intercourse had more sexual knowledge and were also more sexually assertive.
Knowledge of sexuality and sexual assertiveness of persons with ID residing in institutional housing is very low. Additional information on sexuality is necessary, as well as support in learning to express their own desires and to deal with unwanted sexual activity.
U radu se razmatra koncept ženskog i ženstvenog pisma (l’écriture feminine), njegova priroda i podrijetlo. Nastoji se nadići pojam jednakosti, ali i različitosti, odnosno binarnih (o)pozicija, ...dihotomija. Služeći se psihoanalitičkim teorijskim pristupom, kreće se od pokušaja definiranja ženskog i ženstvenog. Potom se razmatraju i opisuju karakteristike ženske i ženstvene osobnosti, odnosno ekspresije, te načini na koje ženska seksualnost prodire, odnosno izvire, u/iz prostora tekstualnog. Također, koristeći se minucioznim analizama gramatičkih kategorija, ženske i ženstvene kreativne tekstualne strategije, izlaže se teorija o uskom i nedjeljivom odnosu spolnih i jezičnih rodova. Potom se, dekonstrukcijskom metodom, dovodi u vezu jezični položaj ženskog subjekta s procesima individualizacije, identifikacije, heteroseksualizacije te biseksualnog odnosa sa stvarnošću. Ukratko, nastoji se izići iz saussureovskog koncepta jezika te ponuditi poststrukturalističko tumačenje ženskog i ženstvenog diskursa.
The paper examines the concept of female and feminine writing, its nature and origin. It strives to surpass the concept of equality but also of diversity, i.e. binary (o) positions, dichotomies. Using the psychoanalytical theoretical approach, it starts from an attemptto define the female and feminine. Furthermore, all the characteristics of female and feminine personality, i.e. expression, are considered and described, as well as the ways in which female sexuality penetrates, i.e. emerges, into/out of the textual space. Also, using meticulous analyzes of grammatical categories, female and feminine textual strategies, the theory about the narrow and indivisible relationship between sexual and linguistic genders is presented. Then, practicing the deconstruction method, the linguistic position of the female subject is connected with the processes of individualization, identification, heterosexualization and bisexual relationship with the reality. In short, trying to get out of the Saussure’s concept of language, the work offers a poststructuralist interpretation of female and feminine discourse.
Autor ovim člankom nastoji otvoriti raspravu o pitanju pojma te smisla i vrijednosti odgovornog roditeljstva i njegova kršćanskog oblikovanja s obzirom na sakrament krsta. Osim toga, nastoji se ...potaknuti na novo produbljivanje ili otkrivanje smisla nabrajanja obveza tijekom slavlja sakramenta krštenja u slučajevima novih modela roditeljstva kao što su istospolne zajednice i osobe koje se odlučuju na samohrano roditeljstvo uz pomoć medicinski pomognute oplodnje. Nastoji se otvoreno promišljati u kojoj su mjeri i na koji način novi modeli roditeljstva (napose istospolne zajednice) u mogućnosti odgojem biti istinski tumači Božjeg reda stvaranja i njegovi su-radnici u stvaranju i oblikovanju svijeta i društva pomoću odgoja djece. Naime, odgoj kako ga postavlja sakrament krštenja u svjetlu vjere upućuje nas na njegovu antropološku i moralnu dimenziju koja omogućuje djetetu dvije bitnosti ‒ osvjetljenje vlastita identiteta i dostojanstva kao slike i prilike Božje i osvjetljenje poziva na suradništvo s Bogom.
PDF
