Po svojoj naravi čovjek traži sreću, želi biti sretan. Pitanje o sreći neodvojivo je od etike. Što je pak sreća ostaje dvojbeno. Prve pretpostavke za promišljanje o sreći i mogućnostima njezina ...ostvarenja postavila je antička kultura, posebno filozofi ja. Čini se da suvremeni čovjek u svojim životnim borbama na neki način »mora« biti sretan. Na to ga sili opće ozračje javnoga života. »Sreću« se posvuda nudi i preporučuje, daju se i točne upute kako je postići... Upravo takva prisilna, nametnuta »sreća«, čovjeka čini nesretnim. Pretvara ga u bolesnika. Stvara opasno ozračje rizičnosti i neodgovorne zaigranosti.
Osim na religijskom području, gdje je igra gotovo uvijek imala važnu ulogu, danas su u mnogim pozitivnim znanostima stvorene različite teorije igre koje tumače životinjsko ili ljudsko ponašanje, kulturu, društvo, gospodarstvo, jezik... Ako se pak igru stavlja uz sreću, onda se prvotno misli na igre na sreću. I na rizik. Igra na sreću počela se pojmovno razlikovati od općenite predodžbe o igri u onom trenutku kada je prvotno nedužnim igrama spretnosti i snage, kojima je svrha bila samo razonoda, pri dodan igrački ulog koji pojačava napetost s obzirom na ishode borbe. Tu je materijalna strana igre prevagnula, pri čemu se dobitak često čini posljednjim ciljem.
Mentalitet u kojemu će navodna sreća, ili kockarska kombinatorika, biti presudna za uspjeh u životu, a ne vlastita marljivost i pošten rad, ostaje etički opasan. Tako su igre na sreću, kao svojevrsna patologija nade, etički dvojbena praksa.
Autorica interpretira Dahrendorfovo shvaćanje pojma životnih šansi i slobode kao elemenata društvene stratifikacije. Dahrendorf gradi pojam šansi na Weberovoj definiciji šansi, smatra da su one ...funkcija dvaju elemenata – opcija i ligatura – i povezuje životne šanse s pojmom slobode. Sloboda je proširenje životnih šansi, pa bi najviša svrha nekog društva bila, s pravom smatra Dahrendorf, proširenje životnih šansi i slobode na sve ljude u društvu.
Cilj istraživanja bio je ispitati zadovoljstvo životom i uobičajeno raspoloženje studenata, te ispitati povezanost ovih konstrukata sa zadovoljstvom specifičnim aspektima života (obitelj, prijatelji, ...studij, materijalna situacija, ljubavna situacija, slobodno vrijeme, zdravlje, fizički izgled, prihvaćenost od okoline, osjećaj fizičke sigurnosti, duhovni život, osjećaj postignuća, perspektiva za budućnost i zadovoljstvo samim sobom). Dodatno smo ispitali trenutno raspoloženje te istražili razlike u odnosu na uobičajeno raspoloženje.
Istraživanje je provedeno na 141 studentu. Sve varijable mjerili smo na skalama od 10 stupnjeva, gdje je veći broj upućivao na veće zadovoljstvo ili sreću.
Rezultati su pokazali da su studenti zadovoljni životom (M = 7,8, sd = 1,438) i sretni (M = 7,49, sd = 1,307). Trenutno raspoloženje je niže od uobičajenog (M = 6,9, sd = 1,860), a studenti tu razliku dominantno pripisuju obavezama i umoru. Studenti su, u prosjeku, zadovoljni svim aspektima života, a najzadovoljniji osjećajem fizičke sigurnosti, odnosima s prijateljima i prihvaćanjem od okoline, a najmanje zadovoljni slobodnim vremenom.
Faktorskom analizom zadovoljstva pojedinim aspektima života dobivena su tri faktora: zadovoljstvo privatnim životom, zadovoljstvo “poslovnim” životom i opterećenost.
Na temelju zadovoljstva pojedinim aspektima života možemo predvidjeti 65% varijance općeg zadovoljstva životom pri čemu su značajni prediktori zadovoljstvo odnosima s prijateljima, zadovoljstvo odnosima s obitelji, zadovoljstvo duhovnim životom, ljubavnom situacijom, prihvaćanjem od okoline i materijalnim stanjem.
Zadovoljstvo pojedinim aspektima života objašnjava i 52% varijance uobičajenog raspoloženja (sreće), a značajni prediktori su zadovoljstvo odnosima s prijateljima, zadovoljstvo samima sobom i zadovoljstvo slobodnim vremenom.
U četiri djela objavljena do 1562. godine, Frane Petrić tematizira vrlinu i sreću. Osnovna tema prvog Petrićeva djela, La città felice (1551), jest postizanje sreće putem vrline. Ostala tri Petrićeva ...djela u kojima se tematizira vrlina ili sreća su Il Barignano. Dialogo dell’honore (1552), Della historia diece dialoghi (1560) i Della retorica dieci dialoghi (1562). U navedenim su djelima vrlina i sreća teme kojih se Petrić dotiče samo usput. U Barignanu, dijalogu o časti, tematizira se odnos vrline i časti. Deset dijaloga o povijesti donosi nam kratku raspravu o ostvarenju sreće, kao podtemu raspravi o svrsi povijesti. U Deset dijaloga o retorici Petrić kratko raspravlja o povezanosti pohvale i vrline te o različitosti izvora vrline i dobra. Petrić je pisao kako mu je cilj slijediti božanskog Platona, međutim, u navedena četiri djela, barem što se tiče vrline i sreće, ostaje vjeran Aristotelu i njegovim učenjima iz Politike, Nikomahove etike i Retorike.
Ljudska sreća postala je prvorazredno političko pitanje, koje
potiče i vlade i poduzeća da kreiraju politike i prakse koje
ljude čine sretnijima, a jedna od njih jesu prakse upravljanja
ljudskim ...potencijalima (ULJP). Budući da su radovi koji
istražuju odnos između praksi ULJP-a na razini zemalja i
nacionalne sreće na akademskoj razini rijetki, posebno oni
empirijski, cilj je ovoga rada upravo istražiti navedeni odnos.
Podaci o ULJP-u upotrijebljeni u studiji prikupljeni su kroz
ciklus istraživanja Cranet 2014-2016 i odnose se na 5093
organizacije koje djeluju u 27 zemalja na pet kontinenata.
Podaci o nacionalnoj sreći, Cantril ladder indikator (CLI) kao
pokazatelj i šest korelata nacionalne sreće preuzeti su iz
baze podataka World Happiness Report. Nalazi upućuju na
to da su prakse ULJP-a povezane s najvišim razinama
nacionalne sreće: upotreba IT platformi za zapošljavanje,
zapošljavanje na temelju potencijala, a ne na sadašnjem
znanju/vještinama, prilagođene nagrade za rad, razne
inicijative za usklađivanje privatnoga i poslovnoga života te
obuka i razvoj u prvom redu zbog karijere, a ne poslodavca,
što odgovara preferencijama mlađe radne snage.
Teorija o ljudskoj sreći u Nikomahovoj etici iznesena je u dvama odvojenim objašnjenjima, u I. i u X. knjizi. U X. knjizi Aristotel razlikuje dvije vrste sreće, dok iz rasprave u I. knjizi proizlazi ...da treba prihvatiti samo jednu odredbu sreće. Ipak, čini se kako u X. knjizi Aristotel poistovjećuje sreću s jednom aktivnošću, dok u I. knjizi pretpostavlja da ona uključuje više različitih aktivnosti. U članku se pokušava utvrditi kakvu koncepciju sreće nudi rasprava u I. knjizi, analizom argumenata kojima Aristotel dolazi do odredbe ljudskog dobra. Pokazuje se da argument iz ergona, koji dovodi do takve odredbe, nije zamišljen kao samostalan argument, nego ovisi o prethodnim argumentima kojima se utvrđuju formalni uvjeti za odredbu ljudskog dobra. Argument iz ergona može dovesti do odredbe ljudskog dobra utoliko što ljudsko dobro može svesti na jedan tip dobra, no njegov zaključak u sebi uključuje i uvjet potpunosti koji ovisi o prethodnom argumentu. Taj zaključak ne može specificirati vrstu aktivnosti u kojoj se sreća sastoji, no on formalno određuje uvjete za koje će se u konačnoj analizi pokazati da ih samo jedna aktivnost može zadovoljiti.
Istaknuti kulturni djelatnik XVIII. stoljeća fra Antun Žderić predavao je
filozofiju na franjevačkome filozofskom učilištu u Slavonskome Brodu te
je izrađivao vlastita skripta koja je diktirao ...studentima. Njegova su nam
predavanja sačuvana u dvama velikim rukopisima. Jedan se nalazi u
knjižnici franjevačkoga samostana u Kraljevoj Sutjesci, a drugi u franjevačkome
samostanu u Iloku. U ovome se radu donosi tekst što se nalazi u
drugome dijelu iločkoga rukopisa na stranicama koje nisu paginirane, od
108. do 120. stranice. Njegov je sadržaj: 1) Zadnji traktat četvrtoga dijela
filozofije: O moralnom znanju; 2) O ljudskoj sreći; 3) Prvo pitanje: Što je i
u čemu se sastoji ljudska sreća?; 4) Upit: Može li netko u ovozemaljskome
životu biti nazvan sretnim? 5) Pitanje drugo: Što je ljudski čin i u čemu
se sastoji njegova dobrota ili zloća?; 6) Pitanje treće i posljednje: Što je i
kolikostruka je moralna krepost općenito? 7) Upit: Koliko je subjektivnih
dijelova razboritosti?; 8) Zadnji upit: Što je sramežljivost, a što prijateljstvo?
Problem ovisnosti mladih postaje vrlo aktualan jer su u supkulturi mladih pušenje, alkohol i droga postali sastavni dio društvenog funkcioniranja. Rad donosi teorijski prikaz ove problematike s ...povijesnog, sociološkog i psihološkog aspekta analizirajući relevantne izvore, ali i empirijske podatke o korištenju raznih vrsta opijata među srednjoškolcima. Rezultati pokazuju da je na uzorku srednjoškolaca Slavonije i Baranje najprisutniji alkohol, što donekle proturječi uobičajenom shvaćanju da je alkohol manji problem. Analizom povezanosti korištenja droga i osjećaja vlastite (ne)sreće rezultati govore da sve tri vrste droga nešto više rabe oni koji se vide sretnim osobama, što također proturječi očekivanjima. Ovo se može objasniti da se ne radi o ovisnicima, nego mladima koji su u fazi eksperimentiranja i povremene upotrebe. Rezultati do kojih se došlo u drugim istraživanjima govore o pozitivnoj korelaciji između osobnog osjećaja nesreće i ovisnosti. Pedagoške implikacije ovog istraživanje upućuju na potrebu unošenja promjena u supkulturu mladih u kojoj pušenje, alkohol i droga neće imati sadašnje značenje i intenzivnije kreativno angažiranje mladih kako u školama, tako i u svakodnevnom životu.
Cilj istraživanja bio je utvrditi kakav je stupanj kvalitete življenja, životnoga zadovoljstva i sreće osoba koje profesionalno rade u sustavu skrbi, razlikuju li se u pojedinim indikatorima osobe ...prema spolu i dobi te utvrditi u kolikoj mjeri procjene kvalitete življenja na raznim područjima života pridonose procjenama općega životnog zadovljstva i osobne sreće. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da je kvaliteta življenja, životno zadovoljstvo i osjećaj sreće osoba koje profesionalno pružaju pomoć drugima relativno visoka s obzirom na stresnu profesiju kojom se bave. Od devet područja kvalitete življenja, najpozitivnije su bila procijenjena područja društvene okoline te psihičko stanje i duhovni život, dok su relativno najniže procijenjena područja javne okolice i sva razvojna područja. Žene su u odnosu na muškarce procijenile značajno višom kvalitetu življenja na područjima duhovnoga života i fizičke okolice, dok su mlađi ispitanici, u odnosu na starije, značajno višima procijenili društvenu okolinu, razonodu i razvojne aktivnosti. Rezultati regresijskih analiza pokazali su da su za životno zadovoljstvo najvažniji prediktori bile procjene kvalitete življenja na područjima fizičke, društvene i javne okolice, dok je osjećaju sreće najviše pridonijela kvaliteta življenja na području psihičkoga stanja.
