V procesu jezikovne standardizacije imajo med različnimi funkcijami ključno vlogo funkcija združevanja, funkcija razdruževanja in funkcija prestiža. V prispevku je v središču pozornosti funkcija ...razdruževanja, ki zahteva redefiniranje statusa standardnih jezikov, pri čemer ima pomembno vlogo tudi politika. V takih primerih lahko pogosto govorimo o procesu restandardizacije ali, z drugimi besedami, o preoblikovanju jezika, ki je že standardiziran, vendar na nekoliko drugačnih temeljih. Rezultate takega procesa prikažemo v štirih jezikih naslednikih nekdanje srbohrvaščine, tj. hrvaščini, srbščini, bosanščini in črnogorščini, ki so bili po razdružitvi deležni različnih (potrebnih in nepotrebnih) jezikovnih sprememb (posebej na leksikalni in glasoslovni ravni) z izjemno simbolno vrednostjo. Vzroki za spremembe so tako zunanji (nova družbeno-politična ureditev), kot notranji (spremenjen odnos do sosednih standardnih jezikov, večje zanimanje za jezikovna vprašanja, strankarsko delovanje posameznih jezikoslovcev v okviru različnih inštitucij ipd.), v obeh primerih pa tesno povezani s političnimi strukturami.
U uvodnome dijelu dana su načela zapadne novoštokavštine u naglašavanju. U
razradi se izlaže postupno otkrivanje i tumačenje zapadne novoštokavštine. U zaključku
se, napokon, donose ishodi uvoda i ...razrade iz kojih je jasno kako se osvješćivala zapadna i
istočna novoštokavština te da na temelju prve imamo sve u jeziku i sav jezik, a drugoj kao
sustavu ništa ne dugujemo.
U radu se analizira kategorija živosti u hrvatskom jeziku vezano uz kategoriju posvojnosti u gramatičkim i drugovrsnim priručnicima hrvatskoga standardnog jezika. Promatra se utjecaj kategorije ...živosti na mogućnost tvorbe i uporabe oblika kojima se izriče posvojnost, posebice posvojnih pridjeva. Propituje se i utjecaj drugih jezičnih kategorija, primjerice brojivosti, određenosti, pojedinačnosti na mogućnost tvorbe i uporabe posvojnih oblika. Pokazuje se da nositelj posvojnosti može biti samo imenica s obilježjem + živo ili imenica koja je promijenila stvarnosno obilježje – živo u jezično + živo. Uočavaju se i ograničenja u tvorbi posvojnih pridjeva od zbirnih imenica.
U radu se proučava utjecaj zavičajnoga (materinskoga) idioma na razvoj jezičnih djelatnosti kod učenika mlađe školske dobi u Međimurju. S obzirom na utvrđenu dominaciju standardnoga jezika u nastavi ...kod učenika četvrtih razreda osnovnih škola (Turza-Bogdan, 2016) cilj je bio usporediti upotrebu zavičajnoga idioma u školskoj i izvanškolskoj komunikaciji te utvrditi postoje li veća odstupanja u dobivenim rezultatima za učenike drugih i četvrtih razreda osnovnih škola. Rezultatima istraživanja potvrđena je činjenica o pretežnoj upotrebi standardnoga idioma kod ispitanih učenika u nastavnoj komunikaciji, dok se komunikacija na zavičajnome idiomu kod pojedinih učenika najčešće ostvaruje u govoru i izraženija je u seoskim sredinama. Također, potvrđeno je da učenici četvrtih razreda pokazuju bolje poznavanje i upotrebu zavičajnoga idioma, a češće se i njime koriste u nastavnoj komunikaciji od učenika drugih razreda.
The paper studies the influence of the native dialect on the development of linguistic skills in younger school-age children in Međimurje. Given the established dominance of standard language in teaching fourth-grade elementary school students (Turza-Bogdan, 2016), the aim was to compare the use of the native dialect in the curricular and extracurricular communication and to determine whether there are greater discrepancies in the results obtained by second- and fourth-grade students of primary schools. The results of the research confirmed that the examined students predominantly used the standard language in class communication, while communication in the native dialect by individual students was most often achieved in speech and was more pronounced in rural areas. Also, it has been confirmed that fourth graders show better knowledge and use of the native dialect and they use it more often in class communication than second-graders.
U radu se prikazuje hrvatska jezična situacija otprije stotinjak godina, kao i mjesto Ive Andrića i Blaža Jurišića u okviru standardne novoštokavštine u 20. stoljeću. Ujedno se donosi Andrićeva ...kritika romana Posljednji Nenadić Andre Kovačevića i Jurišićeva reakcija na tu negativnu kritiku.
Na standardnoj naglasnoj razini hrvatskog jezika primjenjuju se postupci naglasnog prilagođavanja posuđenica koji potječu iz najranijih faza hrvatskoga jezičnog razvoja. U novoštokavskom naglašavanju ...možemo govoriti o velikim zonama, mediteranskoj (koja naglasak dosljedno pomiče kao viòlīna) i kontinentalnoj (koja ga tonski prilagođuje kao violína). Dakle unutar sustava mogući su različiti naglasci iste riječi, a u novije se vrijeme u tom izboru prednost sve više daje metatonijskomu naglasnoprilagodbenom postupku kako bi se na jednoj strani korigiralo upadno (nerijetko hiperštokavsko) pomicanje naglaska, a na drugoj strani pružio, makar i teorijski, otpor tendenciji silaznog naglašavanja posuđenih riječi. U radu se detaljno određuje i analizira naglasni korpus u kojem se na razini propisane norme događa sustavno pomicanje u korist uzlaznog naglaska i obrazlaže da je takav normativni postupak sociolingvistički nerealan jer ga ni jedno bilježenje naglasne situacije na području hrvatske javne polifunkcionalne komunikacije ne podupire; insistiranje na tako modeliranome naglasnom kodeksu posebno je neprihvatljivo u nastavi hrvatskog jezika (i kao materinskog i kao inog).
U suvremenoj su hrvatskoj jezičnoj praksi sve češće razvidni oblici glagolske rekcije koji nisu u skladu s normom koju propisuju normativni priručnici. Istraživanje provedeno 2021. godine na uzorku ...od 144 studenta riječkoga sveučilišta i veleučilišta donosi rezultate u kojoj su mjeri zastupljena odstupanja od normom propisane rekcije 11 glagola u službenoj komunikaciji meðu mlaðim izvornim govornicima hrvatskoga jezika. Rezultati istraživanja pokazuju da za većinu glagola ispitanici u velikoj mjeri ostvaruju propisanu rekciju glagola, dok kod glagola kontaktirati prevladava rekcija koja nije u skladu s normom. Ipak, izrazito je velik postotak odstupanja od norme kod glagola brinuti se i odmarati se, čime se potvrdila tendencija gubljenja njihove povratnosti. Takvi rezultati potvrðuju prethodna istraživanja o promjenama u glagolskoj rekciji pojedinih glagola, a znakovita frekvencija nepropisanih oblika upućuje na moguću reviziju jezične norme u budućnosti.
Standard naš svagdašnji Stanić Rašin, Irena
Croatica et Slavica Iadertina,
01/2023, Letnik:
18, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Rad preispituje Silićevu klasifikaciju funkcionalnih stilova i njihov odnos prema standardnom jeziku. Razmatraju se nazivi koji se u toj klasifikaciji koriste, s posebnim osvrtom na ...“književnoumjetnički funkcionalni stil” i “razgovorni funkcionalni stil”. Preispituje se raslojavanje funkcionalnih stilova u suvremenoj hrvatskoj jezičnoj zajednici, i to uz pretpostavku (na tragu pitanja “Govore li Hrvati hrvatski? koje je inspirirano podnaslovom “Govore li Senegalci senegalski?” iz Škiljanova Govora nacije (2002)”) da se, zbog različitih komunikacijskih potreba, ne služe svi govornici svim funkcionalnim stilovima te da su većini govornika najpoznatiji i u svakodnevnoj komunikaciji najbliži razgovorni i publicistički stil. U cilju doprinosa rješavanju jezičnih nedoumica u standardu i njegovim stilovima, kao i u razlikovanju standarda i nestandarda, predlaže se shematska redefinicija funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika, uključujući njihova preklapanja, suodnose i nazive, kao i odnos prema nestandardnim idiomima. Osuvremenjena shema razlikuje termine “funkcionalni stil”, koji pripada standardu, i “jezik”, koji označava idiome koji pripadaju nestandardu, pa se predlaže uvođenje pojmova “književni jezik” i “razgovorni jezik” za dva idioma koja jednim svojim dijelom izlaze iz domene standardnoga jezika. Predložena klasifikacija negira postojanje „književnoumjetničkoga funkcionalnog stila“, već ga, vodeći se dosadašnjim kritikama toga stila kao sastavnoga dijela standardnoga jezika, proširuje na “književni jezik” koji služi kao “podloga” svim standardnim i nestandardnim idiomima. Predložena shema ostavlja dovoljno prostora za uvođenje i sistematizaciju žanrova, podstilova i međustilova koji su već obrađeni u literaturi.
In this article the author discusses pseudo-analogonymy between the standard Croatian language and the dialect of Međimurje. The most important aim of a study of this kind is to help speakers avoid ...making false analogies that occur very often in the colloquial speech of the speakers of the dialect of Međimurje. Because these two varietise have essentially different phonological systems, in the process of identifying these pairs it is necessary to define a compromise. The author divides “false friends” into complete and partial false friends and concludes that the latter are more common. The most important reasons for the emergence of pseudo-analogonymy are linguistic borrowing, semantic adaptation in local dialects, various phonological changes that have occurred during different stages of the development of some individual local dialects, and the modern phonological adaptations of the vowels a-, e-, and -o that Međimurje dialect speakers often make while applying the standard language model. In the final part of the article the author gives a glossary of “false friends” that exist between standard Croatian and the dialect of Međimurje.
U radu se utvrđuje opseg podudaranja, odnosno nepodudaranja Daničićeva istočnonovoštokavskoga naglašavanja i akcentuacije Mažuranićeve Slovnice Hèrvatske kako bi se pokazalo da ta gramatika, koja je ...prvi veći opis naglasnoga sustava standardnoga hrvatskog jezika, nedvojbeno pripada zapadnonovoštokavskomu naglasnom krugu. Uže je područje rada naglasna tipologija i morfološki naglasak imenica, pridjeva i glagola.
PDF
