U radu se raspravlja o pridjevskim sintagmama tipa gol golcat. Istražuje se njihov položaj unutar norme hrvatskoga standardnog jezika i način obrade u raznim jezičnim priručnicima (pravopisima, ...gramatikama, frazeološkim radovima te u općim, frazeološkim i dijalektnim rječnicima). Proučavaju se i dosadašnji nazivi tog tipa pridjevskih sintagmi. Istraživanje se temelji na primjerima iz priručnika i rječnika hrvatskoga standardnog jezika i na onima iz čakavskoga narječja, a pokazalo se je da je njihova obrada često nesustavna i da se upotrebljava više naziva za istu pojavnost. Predlaže se da se sintagme tipa gol golcat nazivaju elativima te da se u gramatikama obrađuju na tvorbenoj razini, a u rječnicima unutar vlastite natuknice.
U radu se istražuje jesu li i koliko su ako jesu u hrvatskim dijalektnim rječnicima zabilježeni glagoli tvoreni afiksalnom tvorbom. Pokazuje se da je ta građa slabo zabilježena u rječnicima, a ono ...što je zabilježeno (brojem i obradbom se ističe Ričnik gacke čakavšćine) uglavnom ne dokazuje jesu li iscrpljene sve sustavske mogućnosti pojedinoga tvorbenoga modela budući da je broj potvrda malen. Međutim, glagoli tvoreni prema tvorbenim pravilima koja vrijede i za hrvatski književni jezik korisna su i nadasve precizna rješenja koja se gotovo sva mogu uz minimalnu fonološku i morfološku prilagodbu uklopiti u nj.
U članku se raspravlja o društvenom kontekstu u kojem je radilo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika 2005. – 2012., o načelima rada, o otporu i potpori njegovu radu, zaključcima o ...raspravljanim temama te društvenoj potrebi nastavka rada takve državne institucije i sukladno tomu doradbe dijela njegovih norma. Polazi se od postavke koju je uglavilo Vijeće da je svaki standardni jezik određen putom kojim je nastajao, obilježen time kako se je izgrađivao. Među hrvatskim jezičnim idiomima hrvatski je standardni jezik određen svojom višestoljetnom poviješću kao jezični amalgam sastavljen od triju književnojezičnih sastavnica – štokavske, kajkavske i čakavske. One su neraskidiva veza i trajno izvorište njegove obnove i u budućnosti. Zaključuje se da su hrvatska jezična politika i jezično planiranje prvorazredni zadatak državne politike, koja treba osigurati naravan i neometan razvitak hrvatskoga jezika u svim njegovim pojavnostima i funkcijama. Uloga Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao stožerne znanstvene institucije u Republici Hrvatskoj u toj zahtjevnoj i složenoj zadaći bit će ključna. Okupljanje članova znanstvene zajednice, kulturnih djelatnika i zainteresirane javnosti u zemlji i inozemstvu oko projekta očuvanja i razvitka najvrjednije identitetske baštine znakom je hrvatske narodne zrelosti i odgovornosti prema budućim naraštajima.
U radu se istražuje na koji je način novoštokavski naglasni sustav opisan u starijoj hrvatskoj gramatici objavljenoj prije devedesetih godina 19. stoljeća i nametanja Karadžić-Daničićeva prozodijskog ...sustava kako bi se poduprlo suvremeno hrvatsko standardno naglašavanje. Mažuranićeva Slovnica prvi je veći opis novoštokavskoga naglasnog sustava u nas i okosnica Mažuranićeva akcentološkog rada u kojem je iznesena moderna naglasna teorija utemeljena na čvrstom odnosu između čakavske i štokavske akcentuacije u dubinskoj strukturi što ujedno pokazuje da se Mažuranićeva koncepcija hrvatskoga standardnog jezika bitno razlikovala od vukovske standardnojezične koncepcije.
Ključna tema ovog teksta je revernakularizacija posthrvatskosrpskih standardnih jezika u funkciji države i nacije. Polazište za autorovo obrazlaganje ove teme su četiri knjige u kojima se kritizira ...potčinjavanje jezika nacionalističkim idejama države i nacije. To su: Škiljan (2002): Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati; Kordić (2010): Jezik i nacionalizam, Bugarski (2018): Govorite li zajednički? i Glušica (2020): Crnogorski jezik i nacionalizam. Glušičina knjiga zbog svoje dokumentiranosti i analitičnosti pružila je najviše građe za kritiku takve prakse revernakularizacije. Autor smatra da je u toj praksi metajezičnost otuđena od jezične zajednice, da pretvara jezik u vernakular države i diskurs nacije i da uzrokuje raskol, diglosiju unutar (crnogorske) jezične zajednice. Autor također smatra da je takva praksa anakrona i da je posve suprotna suvremenim procesima vernakularizacije koji se razvijaju pod utjecajem digitalnih komunikacijskih tehnologija i kompjutorski medijatizirane komunikacije. Te promjene predstavljaju izazov i za dosadašnje prakse standardizacije zbog toga što umjesto monološke, monoglotske i monosemiotičke institucije standardnog jezika grade osnovu za dijalošku, poliglosijsku i polisemiotičku ustanovu javnog jezika.
U radu se opisuju različiti sustavi naglašivanja s osobitim osvrtom na Školski rječnik hrvatskoga jezika i Hrvatski mrežni rječnik (Mrežnik). Posebno se problematiziraju četiri teme: 1) odnos ...priručnika prema standardnojezičnim naglasnim pravilima, 2) pitanje uporabne norme s posebnim osvrtom na naglasni inventar i dijalektnu sliku, 3) provedba načela normativne hijerarhije u naglasnoj normi te 4) primjeri obrade iz dvaju navedenih rječnika.
Naš Odbor nasljeđuje zaključke i preporuke Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, koje je akademik Radoslav Katičić vodio od 2005. do 2012. Tako stoji i u našoj prvoj izjavi. Kao zamjenik ...predsjednika toga Vijeća htio bih ovdje prikazati glavne sadržaje, načela i metode njegovih rasprava i zaključaka. Vijeće se je sastalo na svojih 27 održanih sjednica. Može se prepoznati nekoliko skupina pitanja o kojima je raspravljalo Vijeće: 1. o odnosu hrvatske jezične zajednice prema svojemu jeziku – odnosu suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika prema književnoj baštini i prema dijalektima, odnosno o putu kojim je književni jezik izgrađivan, 2. o otvorenim pitanjima pravopisne norme, 3. o pitanjima fonološke i grafičke norme, morfološke, (sintaktičke) i leksičke norme, 4. o uporabi stranih riječi u hrvatskome, o pisanju stranih imena i o izgradnji hrvatskoga, osobito stručnoga, nazivlja, 5. o "dijalekatskoj osnovici" hrvatskoga književnog jezika, o iskrivljenoj slici o hrvatskom književnom jeziku, o crkvenoslavenskoj pismenosti i o dijalekatskoj stilizaciji hrvatskoga književnog jezika, 6. o pojmovima književnoga i standardnoga jezika, o standardnome i govornome jeziku, 7. o jezičnoj mijeni i jezičnome razvoju – u vezi s književnim ili standardnim jezikom u odnosu na prirodne idiome, dijalekte i govorni jezik. Uz to se od aktualnih društvenih i ideoloških pitanja mogu izdvojiti rasprave Vijeća o pravima potrošača pri uporabi hrvatskoga jezika i o jezičnoj normi u odnosu na zahtjeve za ravnopravnost spolova u njoj. Od aktualnih političkih pitanja mogu se istaći rasprave Vijeća o Zakonu o javnoj uporabi hrvatskoga jezika i o hrvatskome jeziku u Europskoj uniji. Volio bih kratko istaći neka temeljna načela kojih se je Vijeće držalo pri raspravi o pravopisnim, gramatičkim i leksičkim pitanjima, a koja se ne uočavaju kada se gleda samo na pojedina pitanja. Ta su načela bitna za dalji napredak u podrobnijoj standardizaciji hrvatskoga jezika. A nešto više pažnje htio bih posvetiti nekima jezikoslovno i spoznajno bitnim pitanjima, i to onima koja su navedena pod brojevima 1, 5 i 7. Iz njih se može najbolje vidjeti širina premisa i pristupa od kojih je Vijeće polazilo pri izvođenju svojih posebnih i pojedinačnih zaključaka.
Stručni članak donosi pregled čestih jezičnih pogrešaka napisanima u školskim esejima iz Hrvatskog jezika. Jezične pogreške predočene su u tablicama. Uz svaku jezičnu pogrešku nalazi se i točan ...odgovor.
Hrvatski standardni jezik je normiran, tj. za govorenje i pisanje hrvatskim standardnim jezikom propisane su određene norme. U esejima je najčešće prekršena pravopisna, a zatim fonološka i leksička norma. Katkad je prekršena morfološka, sintaktička i tvorbena norma. Ovladavanje osnovama normi hrvatskog standardnog jezika zahtjev je koji se stavlja pred svakog učenika gimnazije. Ishod ovog preglednog rada, proizašlog iz školske prakse, trebao bi „doprinijeti njegovanju hrvatskoga standardnog jezika“ i „podizanju jezične kulture“ učenika Gimnazije „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu (Blagus, Hudeček, Jozić, Matas Ivanković i Mihaljević, 2017, str. 6).
Autor na temelju izvornih tekstova i raščlambi književnih istraživača u radu prikazuje pjesničko, esejističko i prozno djelo Zdravka Seleša, nastajalo u vremenu od 1980. do 2015. godine, a sadržano u ...časopisima, zbornicima, trima zbirkama (Razgovori sa srcem, 1984. godine; Noćnik – Noktulo, 1991. godine; i Elegije Sigismunda Ernušta, 1996. godine) i dva izbora (Snovi i sjene – Senje i tenje – Songoj kaj ombroj, 2012. godine i Galović i zađne stvari: podravski eseji i zapisi, 2014. godine) nastojeći u sintezu usustaviti dominirajuće motive, signature prepoznatljivog književnog diskursa pisanog na kajkavskom idiomu i na hrvatskom standardnom jeziku.
Bratoljub Klaić odabrao je oblik poslanice da bi progovorio o knjizi svoga prijatelja i istaknutoga hrvatskoga jezikoslovca Ljudevita Jonkea „Književni jezik u teoriji i praksi” koja je u vrijeme ...kada se pojavila (1964.) izazvala veliko zanimanje stručne i šire kulturne javnosti. Odabirom oblika poslanice htio je naglasiti pohvalničke namjere svojega teksta, ali i pružiti podršku kolegi i prijatelju koji je često prolazio teške trenutke zbog svoje borbe za pravo hrvatskoga naroda da sam odlučuje o imenu svojega jezika i o njegovoj normi.
PDF
