U članku se govori o položaju hrvatskoga jezika u službenim listovima u Bosni i Hercegovini od 1990. do 2005. godine. Hrvatski je jezik jedan od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini pa je ...potrebno, s obzirom na njegov status, istražiti i njegov stvarni položaj u društvu.
Budući da odabrani tekstovi pripadaju javnoj komunikaciji – a u tome je području uporaba standardnoga jezika obvezna – pozornost je usmjerena na jedan od najzastupljenijih stilova javne komunikacije, a to je administrativni funkcionalni stil. Za istraživanje položaja hrvatskoga jezika u navedenome razdoblju na planu toga stila istraženi su tekstovi sljedećih službenih glasila: Službeni list BiH, Narodni list HZ/RHB i Gradski službeni glasnik Grada Mostara (Službeni list grada Mostara). Prikupljena građa analizirana je prije svega na leksičkoj razini jer se na toj jezičnoj razini ponajbolje može odrediti status jezika u javnoj komunikaciji.
Sažetak
Žena zapušćena Vladimira Nazora ide u red najpotresnijih i
najljepših hrvatskih ljubavnih pjesama u kojima se sjedinjuje ljubav
prema čovjeku s ljubavlju prema prirodi. Umjetničku vrijednost ...jedne
pjesme u velikoj mjeri određuju sami čitatelji. Stoga nas je zanimalo
kakav je odjek u duši čitatelja našla ova čakavska pjesma. Zapravo,
zanima nas koliko se sam jezik (čakavsko narječje) javlja kao sastavnica
pojačane izražajnosti. Ili, drugim riječima, koliko se čakavsko narječje
u ovoj Nazorovoj pjesmi javlja kao stilem kod hrvatskih čitatelja
kojima čakavsko narječje nije materinsko narječje.
U ovome se radu donose jezični savjeti i prijedlozi rješenja za pravopisne dvojbe s kojima se susreću učitelji i nastavnici pri vođenju pedagoške dokumentacije. Iako zakoni, pravilnici i pedagoški ...priručnici propisuju i opisuju pedagošku dokumentaciju, oni se ne dotiču pitanja pravopisa odnosno standardnojezičnoga izražavanja kada je posrijedi, primjerice, upisivanje podataka u imenik ili pisanje zapisnika s roditeljskoga sastanka u dnevnik rada. Svrha je stoga ovoga rada ponuditi rješenja i savjete utemeljene na pravopisnim pravilima te načelima suvremenoga hrvatskoga standardnog jezika, a u cilju usustavljivanja školskoga administrativno-poslovnoga funkcionalnog stila.
Razmatra se, primjerice, pitanje matičnoga broja učenika kao rednoga broja, kombiniranje pravopisnih znakova te imenovanje i pisanje izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Donose se jezični savjeti vezani uz pisanje zapisnika, daje se osvrt na sklanjanje imena čiji dativni oblik izaziva nedoumice, a razmatra se i sklanjanje ženskih prezimena koja završavaju na -a. Na kraju se upućuje na pravilne oblike riječi odnosno izraza koje učitelji i nastavnici često
upotrebljavaju u praksi.
Rad je nastao na temelju zapažanja tijekom jednogodišnjega savjetodavnog rada autora u Agenciji za odgoj i obrazovanje kao vanjskoga suradnika na poslovima savjetnika za engleski jezik u Istarskoj, Ličko-Senjskoj i Primorskogoranskoj županiji te na temelju lektoriranja tekstova na hrvatskome jeziku iz područja obrazovanja.
U radu se, na temelju dosadašnjih istraživanja i ispitivanja morfološke standardnojezične kompetencije učenika osnovnih i srednjih škola, istražuje mogućnost predvidljivosti morfoloških činjenica u ...čijoj će komunikacijskoj primjeni učenici činiti odstupanja, kao i predvidljivost odstupanja koja će pritom upotrijebiti. Rezultati istraživanja pokazuju kako je područja morfološke norme u kojima dolazi do odstupanja, kao i oblike odstupanja, većim dijelom moguće predvidjeti, ali i da je predviđanja potrebno trajno dorađivati, odnosno usklađivati sa stvarnim odstupanjima od morfološke norme.
U radu se uspoređuje naglasak u lokativu i dativu jednine kakav propisuju hrvatske gramatike s naglaskom u istim oblicima u nekoliko štokavskih govora. Na temelju istraženih govora pokušava se i ...donekle razjasniti razjedinjenost gramatika u pogledu rekcije prijedloga prema. Utvrđuje se da je razlika između dativa i lokativa u
većini štokavskih govora očuvana samo rudimentarno. Što se tiče prijedloga prema, uviđa se težnja da u onim govorima kod kojih postoji razlikovanje dativa i lokativa, kratke jednosložne osnove n. p. c a-vrste imaju s tim prijedlogom silaznu, a duge osnove uzlaznu intonaciju. Na kraju se rada daje nekoliko razloga za ukidanje i
protiv ukidanja lokativa.
U članku se raščlanjuju jezična obilježja razgovornoga stila rubričarke hrvatskoga lista Globus Tanje Torbarine. Navedeni su različiti primjeri u kojima autorica odstupa od književnojezične norme ...pisanoga jezika iz stalnih rubrika od 2001. do 2010. i od 2012. do 2014. godine. U tekstovima podlistaka zapažaju se počela razgovornopisanih oblika hrvatskoga jezika. Autorici je svojstven križani (hibridni) stil pisanja podlistaka. Gdjekada rabi razmjerno stare jezične izraze umjesto novih u skladu s normom standardnoga jezika iz različitih razloga: zato što su oni stilski obilježeni, zato što njima stilski označava pojave ili likove o kojima piše, zato što noviji nisu još potpuno prihvaćeni ili ustaljeni u govoru, ali katkada bez jasna razloga.
U radu su prikazana neka od jezičnih obilježja reklamnih letaka s
obzirom na razinu leksikologije, tj. pokušava se odgovoriti na pitanje gdje je mjesto reklamnih letaka u stilovima hrvatskoga jezika. ...Također, navodi se gdje se najčešće griješi na razini pravopisa te zašto je semantika jezična grana koju je vrlo teško normirati. Sve su razine potkrijepljene primjerima s različitih reklamnih letaka i kataloga.
Odnos je jezičnih razina i njihovih normi prema pravopisnom planu zacrtan u tradiciji izrade hrvatskih pravopisnih knjiga još od pravopisne studije M. Kušara (Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili ...srpskoga (fonetičkom i etimologijskom), Dubrovnik 1889. godine). Tom se raspravom, prema vlastitu priznanju, u velike koristovao Ivan Broz u pisanju Hrvatskoga pravopisa (1892. godine), a zahvaljujući polustoljetnoj Broz–Boranićevoj pravopisnoj dominaciji, baštinjeni se pristup duboko ukorijenio u metodologiji izrade hrvatskih pravopisnih priručnika. Znakovito je da su se u dvadesetostoljetnim pokušajima da se pravopisna norma promijeni (i to onima motiviranima ponajviše društveno-političkim razlozima) mijenjala samo pojedina pravopisna rješenja i/ili pravopisne koncepcije, a ne i (znatnije) metodologija izrade pravopisnih knjiga. S jedne strane cijenjena kao hrvatska i tradicijska, s druge nedostatno propitana, ta je metodologija naslijeđena i u izdanjima pravopisa S. Babića, B. Finke i M. Moguša. Ipak, polovicom 80-ih godina 20. stoljeća zamjetan metodološki pomak donosi Anić–Silićev pravopisni priručnik – u prvome redu pravopisna se norma lišava onoga nepravopisnoga. Međutim nova je koncepcija pravopisne knjige potakla i nova pitanja: pitanje stava prema tradiciji izrade pravopisnih knjiga, ali i ono dotad neprepoznato o komunikativnosti pravopisne knjige. Kao normativno područje na kojem se susreću struka (koju predstavlja pravopisac) i korisnik koji nije nužno filolog, pravopis će u budućnosti morati odgovoriti na pitanja kako uskladiti jedno i drugo, tj. kako unaprijediti pravopisni propis i razviti popularnoznanstveni diskurs u svrhu podizanja opće pravopismenosti na hrvatskome standardnom jeziku.
Jezik je najvažnija ljudska djelatnost koja omogućuje funkcioniranje društva na svim njegovim razinama. Od iznimne je važnosti njegovo komunikacijsko svojstvo pomoću kojega se pripadnici istoga ...govornoga područja sporazumijevaju i tako izgrađuju novu jezičnu stvarnost. Kao što se sve pojave u političkoj zajednici nastoje urediti i normirati, tako je i s jezikom. I jezik je potrebno normirati i unificirati. Tu je zadaću oduvijek imala država, odnosno vladajuće elite kojima je bilo u cilju organizirati vlast na određenom teritoriju, a jezik se pokazao kao jednim od elemenata kojim se postiže snažna homogenizacija naroda, i to kroz osjećaj pripadnosti, odnosno identifikaciju s jezikom. Ozbiljniji procesi jezičnoga planiranja i jezične politike javljaju se tek u 19. stoljeću s pojavom nacionalnih država. U suvremeno doba tu ulogu preuzimaju javni mediji, a jedan od njih je i dnevni tisak koji utječe na oblikovanje javnoga jezika. U radu se analizira leksik dnevnih novina da bi se uočile i zabilježile određene promjene koje je hrvatski jezik doživio u razdoblju od petnaest godina od uspostave hrvatske države 1991.
