Terapija pacijenata s oralnim karcinomom složena je i zahtijeva multidisciplinaran pristup koji uključuje maksilofacijalnog i oralnog kirurga, onkologa i stomatološkog protetičara, a često je ...potrebna i psihološka pomoć. U ovom prikazu slučaja opisana je protetička rehabilitacija pacijentice nakon uklanjanja oralnoga karcinoma izradom resekcijske proteze. Resekcijska šupljina nalazi se na srednjem dijelu tvrdog nepca, a prema Aramanyju pripada trećem razredu maksilarnih defekata. Otisak ležišta proteze i resekcijske šupljine proveden je u dva koraka. Prvi je korak otisak ireverzibilnim hidrokoloidom za ležište proteze, a drugi, otisak resekcijske šupljine dobiven kondenzacijskim silikonskim materijalom s pomoću metalne baze resekcijske proteze. Resekcijskom protezom pacijentici su nadomješteni izgubljeni zubi te joj je, uz minimalne troškove, poboljšana oralna funkcija i estetika.
Svrha istraživanja: Željela se ustanoviti subjektivna percepcija znanja i vještina studenata dentalne medicine u stomatološkoj protetici i kako se ta percepcija, stjecanjem iskustva u kliničkome ...radu, promijenila uijekom studija te postoje li društveno-demografski čimbenici koji su utjecali na percepciju studenata. Metode: Istraživanje je provedeno 2015. godine na temelju anonimnog upitnika za studente dentalne medicine Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kako bi se ocijenilo znanje studenata postavljena su pitanja s predloženim odgovorima: DA / NE / NE ZNAM, a analogna ljestvica od 50 mm služila je za ocjenu njihovih sposobnosti i vještina. Hi-kvadrat test, t-test za nezavisne uzorke, analiza varijance i Pearsonov koeficijent korelacije korišteni su za analizu statističkih podataka. Rezultati: Odziv studenata (četvrte, pete i šeste godine studija) iznosio je 71,3 posto. Rezultati pokazuju da su se kliničko iskustvo i broj točnih odgovora povećavali s brojem godina studija. Studenti koji su završili srednju školu za zubne tehničare uzeli su statistički značajno veći broj otisaka i izradili statistički značajno više fiksnih protetičkih radova te su pokazali znatno viši stupanj suglasnosti s tvrdnjama o percepciji svojega znanja i vještina. Zaključak: Percepcija studenata o učenju pozitivno je povezana s brojem završenih semestara nastave iz stomatološke protetike i vlastitim kliničkim iskustvom.
Svrha ovoga istraživanja bila je odrediti položaj mandibularnih kondila tijekom nošenja stabilizacijskih udlaga različite debljine. Kod 10 potpuno ozubljenih ispitanika su izrađene po dvije ...stabilizacijske udlage. Prva stabilizacijska udlaga je napravljena na visini od 1 mm u području molara, dok je druga udlaga napravljena 3 mm više u odnosu na prvu udlagu. Položaji lijevog i desnog kondila tijekom nošenja udlage su izmjereni pomoću uređaja za snimanje kretnji donje čeljusti na temelju šest stupnjeva slobode (u odnosu na referentni položaj habitualne okluzije): na razini x (antero-posteriorne), y (vertikalne) i z (lateralne) osi. Iz vrijednosti Kartezijevog koordinatnog sustava su izračunate linearne vrijednosti odstupanja. Linearno odstupanje između položaja habitualne okluzije i okluzije sa stabilizacijskom udlagom visine 1 mm u području molara bilo je prosječno 2,04±1,18 mm, dok je kod udlage visine prve udlage +3 mm iznosilo 2,32±1,24 mm. T testom nezavisnih uzoraka nije utvrđena statistički značajna razlika u vrijednostima odstupanja između dviju udlaga različite debljine. Povećanjem visine stabilizacijske udlage ne mijenja se značajno položaj kondila unutar temporomandibularnog zgloba. S debljom udlagom se ne može očekivati veća kondilarna distrakcija unutar zgloba.
Kod pacijenata s keidokranijalnom disostozom zahvaćeni su i zubi i čeljust, a karakteristične su pojave prekobrojni zubi, zakašnjela resorpcija mliječnih zuba i erupcija trajnih te impaktirani zubi i ...možda folikularne ciste. Pacijent u dobi od 26 godina s dijagnozom keidokranijalne disostoze, protetski je bio rehabilitiran. Najprije su bile izrađene privremene pomične proteze sa zadaćom da se procijeni može li se prilagoditi novoodređenoj visini međučeljusnoga odnosa i kako bi se eventualno potaknulo izrastanje trajnih zuba. Naknadno su izrađene teleskopske krunice, korijenska kapica s kuglastim pričvrstkom tipa Dalla Bona i djelomične pomične proteze s
metalnom bazom. To je omogućilo zadovoljavajuću funkciju i estetiku, a istodobno je riješen problem izgleda pacijentova lica, povezan s tom bolešću.