Ciklusi popjevaka Stjepana Šuleka (1914. – 1986.) Pjesma mrtvog pjesnika (Dobriša Cesarić; 1969/70) i Strah (Đuro Sudeta; 1973) nisu dosad bili muzikološki obrađeni. Prvi ciklus obuhvaća 12 popjevaka ...poredanih prema načelu kontrasta; prva i posljednja, prema kojoj je ciklus naslovljen, opsežnije su i sadrže epske crte. Ciklus Strah obilježen je tjeskobnim ugođajem koji na kraju prerasta u dramatiku. Skladatelj je Sudetine pjesme uglazbio služeći se strojopisnim prijepisom pjesama, a na tome je prijepisu označio redoslijed koji je želio ostvariti u ciklusu, očito vođen zamisli o dramaturgiji cjeline. Skladatelj je u oba ciklusa ostvario ono što je na glazbenoscenskom području pokazao kao majstor izrazitog dramatskog senzibiliteta, koristeći sva sredstva glazbenoga izraza za afektivno tumačenje riječi. Semantička interpretacija pjesničkoga teksta u suodnosu je s autonomno glazbenim. Oba ciklusa vrijedni su doprinosi hrvatskoj umjetničkoj popijevci 20. stoljeća.
U radu se istražuju reakcije dvoje djece na knjige o Alici Lewisa Carrolla i Johna Tenniela. Njihovi susreti s tim djelima bilježeni su tijekom jedanaest godina. Misli i bojazni izazvane knjigama ...pokazuju interpretativne sposobnosti djece, koja ponekad progovaraju o ozbiljnim filozofskim pitanjima. Na temelju prikupljenih podataka u radu se tvrdi da dječje reakcije na književnost upućuju na njihovu razinu razumijevanja sadržaja i njihove filozofske sposobnosti. Zaključci potvrđuju stajalište da ne treba podcjenjivati dječju sposobnost apstraktnoga mišljenja.
Istraživanja potvrđuju kako je uspješan prijelaz u sustav visokog školstva tijekom prve godine studija pod utjecajem različitih individualnih i okolinskih faktora.
Cilj ovog istraživanja bio je ...usporediti studente prve godine koji su se odlučili za program studentskog mentorstva kao oblika pomoći u prilagodbi sa studentima koji se nisu željeli uključiti u taj program.
Ispitano je 230 studenata prve godine studija prosječne dobi od 19,02 godine. Analizirana je razlika u početnoj prilagodbi na studij, u osobnosti i motivaciji.
Većina ispitanih studenata navodi da su upisali studij koji ih zanima, uz očekivanje da će se nakon završetka izabranog studija moći zaposliti. Kao značajne prediktore prilagodbe na početku studija izdvojili su percepciju kompetentnosti, motivaciju za postignuće te ekstraverziju i ugodnost. Značajno više studenata koji su se odlučili sudjelovati u Programu mentorstva studira izvan mjesta prebivališta. Studenti koji žele podršku studenata mentora imaju značajno izraženiji strah od neuspjeha. Na ostalim ispitanim varijablama nije uočena statistički značajna razlika s obzirom na odluku za sudjelovanje u Programu mentorstva.
Rezultati istraživanja ukazuju na zaštitne faktore u prilagodbi studenata na početku prve godine studija i daju smjernice za razvoj mentorskih programa i daljnja istraživanja.
Cilj je ovog istraživanja bio istražiti povezanost između stanja anksioznosti, samoučinkovitosti i straha od ozljeđivanja u gimnastičara koji nastupaju na nacionalnim i europskim natjecanjima u ...grupnoj gimnastici (TeamGym). Provedeno je transverzalno istraživanje korištenjem mjera anksioznosti, samoučinkovitosti i straha od ozljeđivanja. Četrnaest talijanskih natjecatelja u grupnoj gimnastici (7 muškaraca i 7 žena) u dobi od 26±3 godine testirano je sljedećim upitnicima: Self-efficacy for Physical Abilities Scale te Gymnastics Fear Inventory, tijekom prednatjecateljskog perioda, te State Anxiety Inventory neposredno prije svakog natjecanja. Pokazalo se da je razina natjecanja pozitivno povezana sa stanjem anksioznosti s najvišim vrijednostima zabilježenima tijekom europskog prvenstva. Pomoću straha od ozljeđivanja i samoučinkovitosti objašnjeno je ukupno 43% odnosno 68% varijance sportaševih stanja anksioznosti. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da samo-učinkovitost snižava razinu anksioznosti u natjecatelja u grupnoj gimnastici. Nadalje, samoučinkovitost postaje posrednik između straha od ozljeđivanja i anksioznosti prije natjecanja na način da se natjecatelji koji osjećaju manje straha od ozljeđivanja više pouzdaju u svoje tehničke kvalitete te stoga pokazuju i manju razinu prednatjecateljske anksioznosti.
Jedan od glavnih izazova ovog rada je jasno pojmovno određenje straha od kriminala kao sociološkog fenomena, te kritički osvrt na temeljne kriminološke i sociološke konceptualne postavke koje ga ...omeđuju. Ključno je i pitanje legitimnosti samog koncepta straha od kriminala. Na temelju takve početne analize valja prikazati dosadašnja relevantna međunarodna i domaća istraživanja straha od kriminala, te ukazati na njihove ključne spoznaje. Slijedi osvrt na teorije koje objašnjavaju strah od kriminala, a zatim se predstavljaju i raspravljaju rezultati empirijskog istraživanja straha od kriminala provedenog 2011. godine na Pravnom fakultetu u Splitu (N=243). Zaključno se postavlja pitanje što, zapravo, preostaje relevantnim znanstvenim disciplinama, u prvom redu sociologiji i kriminologiji, ukoliko će se državna reakcija na kažnjiva ponašanja voditi upitno legitimnim konceptima o osjećajima i strahovima građana, a ne znanstvenim spoznajama proizašlim iz empirijskih i teoretskih istraživanja kriminala?
U ovom se članku želi vratiti i dati vlastiti doprinos teoriji spektakla kroz usporedbu modela spektakla kojeg uveo Guy Debord u svojoj knjizi Društvo spektakla i novog tipa spektakla – spektakla ...straha, ovdje predočenog kroz 11. rujna. Komparirajući Debordov model s ovim novim tipom spektakla, uočavaju se ključne razliku tih dvaju tipova te se tvrdi kako neke Debordove temeljne teze o spektaklu trebaju biti revidirane kako bi se shvatilo spektakl straha. Predlaže se revizija Debordove teorije na tri načina. Prvo, spektakl više ne predstavlja poboljšanje stvarnosti, trauma postaje glavni krajnji ishod spektakla te time zamjenjuje zadovoljenje prisutno kod Debordovog spektakla. Drugo, zbog utjecaja globalizacije i razvoja tehnologije, država i korporacije su izgubili monopol na spektakl te sada i pojedinac može proizvoditi i diseminirati niz spektakala pri neslućenim brzinama. Naposljetku, uvode se audiovizualna magnituda te intenzitet traume koju trpi promatrač kao jedine determinante učinkovitosti spektakla straha. To dovodi do teze kao spektakl uvijek pokušava povećati svoju magnitudu dok imunizira promatrača protiv svojih lakših inačica.
Rad sadržava povijesnu i teorijsku osnovu improvizacijskoga kazališta te se posebno bavi njegovom strukturom i smjernicama. Kako se moderno improvizacijsko kazalište dvadesetoga stoljeća, nastalo na ...baštini commedije dell’arte, razvilo na području Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država unutar sustava obrazovanja pod utjecajem Viole Spolin i Keitha Johnstona, tehnike improvizacije koje imaju vrlo široku praktičnu primjenu mogu se primjenjivati i u nekazališnom kontekstu kao dodatne aktivnosti integrirane u formalnu nastavu. U skladu s tim metode improvizacijskoga kazališta povezuje se s onima „kritičke pedagogije“, predstavljaju se rezultati istraživanja koje povezuje tehnike improvizacijskoga kazališta s modificiranjem straha od javnoga nastupa, promatra se improvizacijska komunikacija u sklopu „sustava usvajanja“ ili „prirodne komunikacije“ (Krashen) te se raspravlja proces i epistemička tipologija „poetike tijela“ (Lockford i Pelias, 2004.) koja podrazumijeva utjecaj tehnika improvizacije na razvoj cjelokupnoga ljudskoga biće te njegovih kognitivnih, afektivnih, fizičkih i vokalnih sposobnosti. Uz teorijsku podlogu, rad sadržava i pregled vrsta i struktura improvizacijskoga teatra te kategorizaciju izlagačko-pripovjedačkih (narativnih) vježbi i „igara“, koje su izuzetno primjenjive u odgojno-obrazovnom kontekstu, na aktivnosti transformacije, asocijacije, nadogradnje, riječ-po-riječ i interakcije. Kako struktura vježbi i igara koje potiču usvajanje određene vrste gradiva te razvijaju izlagačke i pripovjedačke vještine dopušta automatsku prilagodbu između razine vlastitih vještina i težine zadatka, one su primjenjive u različitim odgojno-obrazovnim okruženjima s polaznicima različitih dobnih skupina. Stavljanjem naglaska na aktivnu komunikaciju između sudionika, uporabu ljudske intuicije te spontanost i usredotočenost na zadatak, tehnike improvizacije djeluju opuštajuće i poboljšavaju međuljudske odnose unutar grupe. Kao takve potiču slobodni tjelesni i verbalni izričaj, pretvaraju „štetni“ strah u „poticajni“ te su uspješna psihološka i komunikacijska strategija u nastavi.
Ben Sira i moral KÜHNER, Goran
Bogoslovska smotra,
11/2012, Letnik:
82, Številka:
3
Web Resource
Odprti dostop
Knjiga Sirahova, tipičan primjerak židovske mudrosne literature, uvažava religijsku predaju, no ne libi se pridonijeti tradiciji nečim novim. Cilj Knjige je približiti čitateljstvu mudrost koja je ...plod božanske Mudrosti, koja je s Bogom oduvijek i koja se daruje onima koji ga se boje. Knjiga Sirahova sadrži mnoge praktične savjete i najvjerojatnije predstavlja »mudrost« koju je Ben Sira poučavao u školi. U strogom smislu riječi u Knjizi Sirahovoj ne nailazimo na moralnu teologiju, bilo da je riječ o praktičnom bilo o teoretskom moralu. Ono što nam Ben Sira donosi više su moralni principi koji bi spadali u etiku. Njegovi su praktični savjeti utemeljeni na životnom iskustvu. Ben Sira se posebno zanima za praktično ponašanje u životu pod njegovim raznim vidovima i za njega je važna sposobnost nositi se sa životom u svim njegovim situacijama, a za to je potreban ispravan moralan život. Moralan život se pak temelji na činjenici da je »strah Božji« početak mudrosti. Strah Božji nema nikakve veze sa strahovladom Božjom, odnosno patnjom, stresom ili užasom. To je stav koji čini čovjeka svjesnim da je stvorenje Božje. Na taj način čovjek može najbolje iskoristiti zemaljska dobra i nadati se sretnom kraju. Ben Sira relativizira bogatstvo u odnosu na mudrost i strah Božji. Na taj način pokazuje svoju pedagošku dimenziju želeći promijeniti prioritete svojih studenata.
STRAH OD GLOBALIZACIJE? Jurčević, Marijan
Riječki teološki časopis,
08/2008, Letnik:
31, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Da se događa globalizacija, svima je očito, međutim nije jasno što se događa s čovjekom i njegovim putem u budućnost. Očito nam je da ima onih koji čekaju ‘čudesa’ u globalnom svijetu, dok se drugi ...straše i vide skori smak svijeta. Prema kršćanskom shvaćanju čovjeka tri su bitne kreposti: vjera, nada i ljubav. Bez ove tri kreposti čovjek ne može živjeti normalno ni potpuno. Ovo razmišljanje osvrće se samo na jednu krepost, na nadu. Ova je krepost svjetlo prema budućnosti i stimulans sadašnjeg življenja i djelovanja. Nju možemo imati i ne imati, možemo ju stimulirati i likvidirati. Kakvo je ozračje za ovu krepost u globalnom svijetu u kojem se miješaju razne religije i kulture, u svijetu koji je sve relativizirao? Stoga bismo mogli reći još preciznije, što je s kršćanskom nadom u ovome promjenjivom, univerzalnom svijetu? Nada je istovremeno najotvorenija, s druge strane najzatvorenija. Koliko se puta izjednačava nadu sa željom. Ona je ipak dublja i realnija od želje. Ona zahvaća cijelog čovjeka. Sve ciljeve možemo svrstati pod nadu, zato bi se moglo reći da je ona sinteza svih ciljeva i završetaka. Kršćanski bismo mogli reći da je nada put prema ‘Obećanoj zemlji’, put prema vlastitom i zajedničkom ostvarenju. Prema tome nada je uvijek pozitivno usmjerena. Ako pogledamo u povijesti mjesto nade, tada uočavamo dvojnost: opoziciju između vertikalne nade, one koja je okrenuta prema gore, i horizontalne nade, one koja je usmjerena prema naprijed. Prva kao da karakterizira prijašnju civilizaciju dok ova druga karakterizira globalni svijet. Po sebi kršćanska nada trebala bi imati i jednu i drugu karakteristiku - gore i naprijed. Nada je karakteristična za mlade, dok kod starijih konstatiramo ili ‘živu’ nadu ili beznađe. S ovom konstatacijom može se procjenjivati i nadu današnjeg globalnog čovječanstva. „Ako ne budete kao djeca…“ Trajni je to stav Biblije, a to znači i kršćanstva. Globalnom svijetu prošlost je manje važna od budućnosti, početak od svršetka…Zato je nada bitna jer nam je puno dinamičnija od običnog projekta za budućnost. Isto tako, nada ‘omogućuje’ čovjeku već sada započeti živjeti budućnost. Koja je nada prisutna u današnjem svijetu, današnjoj Europi koja više ne nosi ime kršćanske, kao ni u medijima? Tko je danas još ostao raspirivati nadu jer bez nje budućnost je ili utopija ili strah? A kršćanska nada nije mašta ni utopija nego dinamika i energija koja nosi naprijed. Ona nije proizvod ideologije, pa ni vjerovanja već dar koji se ima i živi. Globalizacije se ne treba strašiti nego ju pametno živjeti prožeti vjerom, nadom i ljubavlju.
