Mala i srednja hotelska poduzeća vrlo su dinamična, ali i izložena raznim vanjskim prijetnjama zbog neodgovarajućih sposobnosti i ograničenih resursa. Zbog ograničenih resursa, kako financijskih tako ...i nefinancijskih, nedostaje im odgovarajućih organizacijskih obilježja, kao što su stručnjaci, visoka stopa rizika, nedostatak informacija o tržišnim prijetnjama i neekonomija razmjera. Kako bi prevladali te prepreke, hotelska poduzeća su prisiljena osloniti se na suradnju s drugim poduzećima i turističkim subjektima te se zbog toga strateški udružuju. Strateško udruživanje odnosi se na skupine poduzeća i pojedinih subjekata koji zajedničkim naporima žele postići konkurentske prednosti, dok bi pojedinačnim naporima takvo postizanje bilo vrlo teško. Hotelska poduzeća, koja se koriste nekim od oblika udruživanja, shvatila su da im se udruživanjem sa svojim konkurentima, dobavljačima i kupcima, kao i poduzećima u drugim djelatnostima, omogućuje da ojačaju svoje unutarnje slabosti. Svrha ovoga rada je pokazati kojim oblicima strateškog udruživanja se mala i srednja hotelska poduzeća u Republici Hrvatskoj koriste. Na temelju empirijskog istraživanja provedenog na 250 malih i srednjih hotelskih poduzeća u Republici Hrvatskoj 2012. godine, cilj je bio odrediti kojim se oblicima strateškog udruživanja hotelska poduzeća koriste. Dobiveni rezultati pokazuju da se u spomenutim poduzećima u Republici Hrvatskoj najviše primjenjuje oblik strateškog udruživanja u klaster.
Strateški savezi predstavljaju zajedničko korištenje resursa između više poduzeća-partnera na dugoročnim osnovama kako bvi se stvorila dodatna vrijednost. Svrha saveza je stvaranje dodatne ...vrijednosti, odnosno vrijednost stvorena putem saveza mora biti veća od zbroja vrijednosti koju bi poduzeća mogla stvoriti u samostalnom radu. U suprotnom strateški savezi ne bi imali smisla. Strateške mreže i partnerstva danas karakteriziraju sve industrije. S obzirom na kompleksnost današnjeg poslovnog svijeta, strateška suradnja postaje preduvjet opstanka u suvremenoj konkurenciji. Broj strateških saveza u svijetu eksponencijalno raste. Danas se savezi koriste u raznim segmentima poslovanja sa ciljem unapređenja konkurentske pozicije vlastitog poduzeća. Konkretni motivi ulaska u savez mogu biti osvajanje novih tržišta, učenje, pristup tehnologiji, kapitalu, proizvodu i sl. Upravljanje strateškim savezima izuzetno je kompleksno jer oni, za razliku od klasičnih poduzeća, podrazumijevaju podijeljenu kontrolu između partnera. Nitko nema autoritet centralne vlasti kojim bi naredio provođenje svojih odluka. Neophodno se prilagoditi duhu kooperacije, za što su potrebna izuzetna menadžerska znanja. Vrlo često savezi se osnivaju i između konkurenata na tržištu. Stopa neuspjeha saveza je vrlo visoka, što ih čini riskantnom strategijom. Razlog neuspjehu je pretežno kompleksnost u njihovom upravljanju i neuspjeh u pretpostavljanju koristi od suradnje konfliktima koji se javljaju između partnera. U ovom članku razmotrena je kritična važnost strateških saveza za buduću konkurentnost poduzeća, kao i vještine potrebne za upravljanje ovakvim koalicijama. Također su istraženi stavovi i iskustva menadžera u formiranju strateških saveza u hrvatskoj prehrambenoj industriji. Naglašava se važnost činjenice da si niti jedna hrvatska firma u budućnosti neće moći dopustiti luksuz ignoriranja ovih trendova strateške suradnje ako želi biti konkurentna na suvremenom tržištu. Štoviše, i samo novo poslovno okruženje tražit će uspješnu primjenu ovih trendova koji će donijeti pojačanu konkurenciju na tržište i zahtjevati još veću efikasnost od poduzeća. Sve to omogućit će razvoj novih kompetencija i poslovni uspjeh na modernom tržištu.
