Onomastičke je termine moguće sustavno razvrstati prema različitim kriterijima. U istočnoslavenskim jezicima primjenjuje se podjela na realionime i mitonime prema tome imenuje li se referent koji ...postoji ili ne postoji. U slovačkoj se onomastici rabe i termini pseudoantroponim te pseudozoonim, koje srećemo i u onomastičkoj tradiciji drugih slavenskih jezika. Riječ je o specifičnim terminima koji se u deskriptivnim rječnicima i enciklopedijama ne navode ili se navode tek vrlo rijetko. Usprkos tomu što za imena fiktivnih, nestvarnih, izmišljenih bića već postoje termini, predlagali su se i individualni neologizmi s jednakim ili sličnim značenjem. Općenito nije riječ o terminima koji se u onomastičkoj literaturi često pojavljuju s obzirom na to da imena izmišljenih, fiktivnih ljudi ili bićā sličnih ljudima, životinjā ili drugih referenata nisu čest predmet onomastičkih istraživanja. Autorica u radu analizira takve termine i predlaže njihovo objedinjavanje.
Prispevek obravnava dinamiko glagolskih terminov s področja zelenoenergetske terminologije, s poudarkom na glagolskem pomenju ter smernicami /de/terminologizacije tako splošnopomenskih kot pomensko ...specializiranih glagolov. Primeri rabe v konkretnih besedilih, analizirani s pomočjo Angleško-slovenskega slovarja zelenoenergetskih terminov (GREET) (Mrhar 2015), Slovarja slovenskega knjižnega jezika (SSKJ) in enojezičnega korpusa Gigafida, kažejo poti in stopnje /de/terminologizacije, izsledki pa prikazujejo ali večina glagolov s področja zelene energije izvira iz splošnega jezika ali v zelenoenergetsko terminologijo prehaja iz drugih strok. Prikazani so tudi primeri specializiranih glagolov, ki v zelenoenergetski stroki uvajajo popolnoma nove pomene, in se nato iz te interdisciplinarne stroke širijo drugam.
Rad istražuje interdisciplinarnu putanju termina „utopijsko” i „distopijsko”. Polazi od činjenice da su „utopija” i „distopija” izvorno književnoteorijski termini koji se odnose na specifične ...književne žanrove. U svjetlu recentnog proboja termina „distopijsko” u rječnik likovne kritike (u osvrtima na izložbe i u katalozima izložbi), kao i u posljednje vrijeme učestale kustoske prakse koncipiranja izložaba na temelju binarnih suprotnosti „utopijsko – distopijsko”, ovaj rad nastoji odrediti spektar značenja, denotacija i konotacija povezanih s terminima „utopijsko” i „distopijsko” u likovnoj umjetnosti razmatranjem specifičnih konteksta u kojima se upotrebljavaju. Razmatra se uporaba termina „distopijsko” u kontekstu umjetničkih izričaja Alexisa Rockmana, Michaela Kerbowa, Alice Tye, Kushala Tiklea, Fabricea Monteira, Jona Rafmana te, u kontekstu hrvatske umjetnosti, Jasenka Rasola i Sebastijana Dračića. Termin „utopijsko” razmatra se u kontekstu teorijskog promišljanja avangardne umjetnosti, socijalno angažiranih umjetničkih akcija umjetnika u drugoj polovici 20. stoljeća (napose Josepha Beuysa) te, u kontekstu hrvatske umjetnosti, slikarstva Ivana Rabuzina. Rad zastupa tezu da, unatoč tome što su „utopijsko” i „distopijsko” transmedijski termini, spektar njihova značenja promjenjiv je ovisno o vrsti umjetnosti na koju se odnosi. Termin „utopijsko” upotrebljava se u teorijskim promišljanjima za opise umjetničkih pravaca, umjetničkih praksi i samih umjetničkih djela u proteklih više od stotinu godina. Ponekad se odnosi na specifičnu vrstu načela umjetnosti, odnosno na umjetnički „impuls” ili namjeru, pri čemu implicira želju za društvenom promjenom putem umjetnosti; ponekad se odnosi na vizualni aspekt nekog djela, pri čemu implicira idealističko i/ili idealizirajuće zamišljanje i vizualizaciju. Termin „distopijsko” upotrebljava se u kontekstu likovnih umjetnosti tek odnedavno, posljednjih desetak godina. Upotrebljava se u cilju opisivanja određenog raspoloženja ili ugođaja. Uglavnom ga se povezuje sa specifičnim vizualnim, ikonografskim aspektom likovnog djela. Likovna djela koje se opisuje kao „distopijska” najčešće tematiziraju ekološka pitanja, konzumerizam, ugnjetavačke društveno-političke sustave, odnose moći i odnose među vrstama. I utopijska i distopijska umjetnost nastaju kao kritički odgovor na društvenu stvarnost.
U radu se analizira ninski natpis (CIL 3, 143224) u kojem se najviše pozornosti posvećuje upotrijebljenoj prostornoj terminologiji i njezinu značenju. Tri prostorna termina (taberna, pergula, ...maenianum) s ninskog natpisa uspoređuju se s prostornom terminologijom s dva pompejska natpisa (CIL 4, 138; CIL 4, 1136). Cilj je rada ukazati na to da je upotreba tih naziva u antičkom Ninu bila odraz rane i intenzivne romanizacije u kojoj su upotrijebljeni termini korišteni u javnoj, a onda zasigurno i u privatnoj gradnji. Takvi nalazi izuzetno su rijetki, što povećava značenje ninskog natpisa, a koji se zahvaljujući tome može smjestiti uz bok spomenutoj pompejskoj epigrafskoj baštini.
V razpravi so predstavljena in analizirana slovenska prostodostopna terminološka spletišča in spletne strani nekaterih terminoloških slovarskih projektov, ki se razlikujejo po številu virov oziroma ...strokovnih področij, zasnovi, številu avtorjev, obsežnosti itd. Glavni namen je bil ugotoviti možnosti predstavitve raznolikih terminoloških virov v novem terminološkem portalu, pri čemer je treba upoštevati, da imajo različni uporabniki terminologije različne potrebe.
Etimološki pristup učenju kemije Raos, Nenad
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
2/2018, Letnik:
67, Številka:
1-2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Etimološki pristup učenju kemije je u tome da ne objasnimo samo što ime ili termin znači nego i da ukažemo na njegovo izvorno značenje te objasnimo kako je našao svoj put do kemije. U članku se ...razmatra povijest anorganske kemije kroz povijest imenovanja kemijskih elemenata. Povijest pak organske kemije otkriva, upravo kroz imena spojeva, da se temeljila prije svega na izolaciji čistih tvari iz prirodnih materijala. Etimološki pristup učenju kemije olakšava usvajanje kemijske nomenklature i terminologije te povezuje kemiju s drugim djelatnostima (filologijom, historiografijom, ekonomijom, politikom).
SAŽETAK
Cilj studijeKod postavljanja dijagnoze debljine izrazito je važna komunikacija liječnika s bolesnikom, jer se i sama terminologija ponekada doživljava uvredljivom. Cilj ove studije bio je ...iznaći nazivlje kojim bi se naglasila ozbiljnost medicinskog stanja, ali i ono kojim bi se izbjegla nepotrebna nelagoda zbog imenovanja dijagnoze.
Ispitanici i metodeu studiju je bilo uključeno 500 ispitanika (bolesnici, liječnici, nutricionisti, studenti medicine i društveno-humanističkih znanosti) koji su odgovorili na upitnik evaluirajući četiri naziva koji opisuju debljinu. Analizirani su njihovi stavovi prema terminu koji im je bio prihvatljiv/uvredljiv u zdravstvenom i u svakodnevnom okruženju.
Rezultatipodatci su sakupljeni koristeći online alat SurveyMonkey®. Ispitanici su smatrali nazive ‘pretio’ i ‘adipozan’ prihvatljivima i u zdravstvenom i u svakodnevnom okruženju, a navedeno se najviše odnosi na liječnike i studente medicine. Naziv ‘debeo’ svi su smatrali neprihvatljivim, a najviše nutricionisti. Naziv ‘bucko’ je doživljen kao najviše uvredljiv; zanimljvo je da su ga bolesnici najbolje prihvatili.
Zaključaku dijagnozi debljine terminologiju treba koristiti s oprezom. Imajući u vidu rezultate ove studije, preporučuje se koristiti nazive ‘pretio’ i ‘adipozan’, izbjegavati kolokvijalne nazive, a termin ‘debeo’ koristiti s oprezom.
SAŽETAK
Tematika jezika oblikovana je od samih početaka objavljivanja Liječničkog vjesnika u interaktivno područje rasprava o terminološkim dvojbama s kojima se liječnici susreću u svojoj ...svakodnevnoj praksi sve do danas. Na temelju 129 obrađenih članaka objavljenih u različito naslovljenim rubrikama Liječničkoga vjesnika u radu su razmatrani uloga i utjecaj ovog časopisa u podizanju svijesti o strukovnom jeziku/nazivlju. Izašlo je na vidjelo da su nastojanja vezana uz pravilnost pisanja medicinskih članaka i uporaba hrvatske medicinske terminologije kontinuirana briga kako Hrvatskoga liječničkog zbora, tako i njegovog časopisa Liječničkog vjesnika, koja se očitovala kroz nekoliko značajnijih inicijativa. U ranijim razdobljima ističu se inicijative za prikupljanje građe za hrvatsko medicinsko nazivlje, dok su u novijim razdobljima aktualnije rasprave vezane uz pravilno pisanje dijagnoza, uporabu latinizama, korektno korištenje dvojbenih naziva, izbjegavanje tuđica i slično. Formalni lektorski zahvati prvi put su iskazani u impresumu Liječničkog vjesnika 1975. godine. Autorice naglašavaju potrebu daljnjeg rada na njegovanju i unaprjeđivanju medicinskog jezika i nazivlja na stranicama Liječničkog vjesnika te nastavka zalaganja za pravilno pisanje i redovito objavljivanje medicinskih tekstova na hrvatskom jeziku.
PDF
