Ovaj dokument definira nazive povezane sa svojstvima pojedinačnih makromolekula, makromolekulskih nakupina, polimernih otopina i amorfnih polimernih tvari. U odjeljku o polimernim otopinama i ...amorfnim polimernim tvarima razmatraju se opće i termodinamičko nazivlje, razrijeđene otopine, fazno ponašanje, transportna svojstva, metode raspršenja svjetlosti i separacijske metode. Preporuke su revizija i proširenje nazivlja IUPAC-a objavljenog 1989., koje se ticalo pojedinačnih makromolekula, makromolekulskih nakupina i razrijeđenih polimernih otopina. Uvedeni su novi nazivi koji pokrivaju glavna teorijska i eksperimentalna saznanja do kojih se u međuvremenu došlo. Polielektroliti nisu uključeni.
Smanjenje potrošnje energije jedan je od primarnih ciljeva europskih i nacionalnih energetskih politika. Istovremeno smo svjedoci sve veće upotrebe rashladnih sustava u privatnim i javnim objektima. ...Naknadno instalirani rashladni sustavi nisu u korelaciji s postojećim sustavima grijanja te su najčešće „rješenja na brzinu“. Dizalice topline predstavljaju toplinske strojeve koji toplinu s niže temperaturne razine dižu na višu kako bi se ista mogla koristiti za zagrijavanje objekata. Ovi uređaji također mogu raditi i u režimu hlađenja. Termodinamičke osnove rada dizalica topline osnova su za pravilan odabir istih. Faktor grijanja ili toplinski množitelj (COP, engl. coefficient of performance), koji je definiran odnosom odvedene topline od dizalice topline i privedene nazivne električne snage, predstavlja jedan od najznačajnijih podataka pri kvalitetnom odabiru dizalica topline.
Ispitana je topljivost ugljikova dioksida u eterima 1-aliloksi-3-(4-nonilfenoksi)-2-propanola i polioksietilena (ANAPE), (SN-10 i SN-15) u izohornim uvjetima pri rasponu tlakova 0 – 600 kPa i ...temperatura 303,15 – 323,15 K. Topljivost CO2 raste s tlakom, a pri svim tlakovima opada s temperaturom. U cijelom temperaturnom rasponu topljivost je veća u SN-15, ali pri 303,15 K i tlakovima nižim od 350 kPa gotovo je izjednačena s topljivošću u SN-10 što ukazuje na fizikalni mehanizam otapanja. Određene su Henryjeve konstante i termodinamika apsorpcije, uključujući entalpiju, entropiju i Gibbsovu energiju. Prema negativnim vrijednostima entalpije otapanje CO2 u eterima ANAPE je egzoterman proces.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Ovaj dokument preporučuje definicije osnovnih pojmova povezanih s polimerizacijskim procesima. Najnoviji razvoj kinetike, termodinamike i mehanizama polimerizacije traži uvođenje novih termina kao i ...reviziju i proširenje prethodno definiranih termina u priručniku Compendium of Chemical Terminology ("Gold Book") ili IUPAC-ovu izvješću prevedenom i na hrvatski jezik pod naslovom Glosar osnovnih pojmova u znanosti o polimerima (polimerstvu).
Ovaj dokument definira nazive povezane sa svojstvima pojedinačnih makromolekula, makromolekulskih nakupina, polimernih otopina i amorfnih polimernih tvari. U odjeljku o polimernim otopinama i ...amorfnim polimernim tvarima razmatraju se opće i termodinamičko nazivlje, razrijeđene otopine, fazno ponašanje, transportna svojstva, metode raspršenja svjetlosti i separacijske metode. Preporuke su revizija i proširenje nazivlja IUPAC-a objavljenog 1989., koje se ticalo pojedinačnih makromolekula, makromolekulskih nakupina i razrijeđenih polimernih otopina. Uvedeni su novi nazivi koji pokrivaju glavna teorijska i eksperimentalna saznanja do kojih se u međuvremenu došlo. Polielektroliti nisu uključeni.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Ovaj dokument definira nazive povezane sa svojstvima pojedinačnih makromolekula, makromolekulskih nakupina, polimernih otopina i amorfnih polimernih tvari. U odjeljku o polimernim otopinama i ...amorfnim polimernim tvarima razmatraju se opće i termodinamičko nazivlje, razrijeđene otopine, fazno ponašanje, transportna svojstva, metode raspršenja svjetlosti i separacijske metode. Preporuke su revizija i proširenje nazivlja IUPAC-a objavljenog 1989., koje se ticalo pojedinačnih makromolekula, makromolekulskih nakupina i razrijeđenih polimernih otopina. Uvedeni su novi nazivi koji pokrivaju glavna teorijska i eksperimentalna saznanja do kojih se u međuvremenu došlo. Polielektroliti nisu uključeni.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Ovaj dokument definira nazive povezane sa svojstvima pojedinačnih makromolekula, makromolekulskih nakupina, polimernih otopina i amorfnih polimernih tvari. U odjeljku o polimernim otopinama i ...amorfnim polimernim tvarima razmatraju se opće i termodinamičko nazivlje, razrijeđene otopine, fazno ponašanje, transportna svojstva, metode raspršenja svjetlosti i separacijske metode. Preporuke su revizija i proširenje nazivlja IUPAC-a objavljenog 1989., koje se ticalo pojedinačnih makromolekula, makromolekulskih nakupina i razrijeđenih polimernih otopina. Uvedeni su novi nazivi koji pokrivaju glavna teorijska i eksperimentalna saznanja do kojih se u međuvremenu došlo. Polielektroliti nisu uključeni.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- U okviru ove disertacije istražena su svojstva aminskih, ureidnih i tioureidnih derivata dehidracetne kiseline ...(3-acetil-2-hidroksi-6-metil-4H-piran-4-on, DHA) te kaliks4arena s triptofanskim podjedinicama na donjem obodu kaliksarenskog prstena kao receptora različitih vrsta u otopinama. Reakcije kompleksiranja istražene su potenciometrijskim, spektrofotometrijskim, mikrokalorimetrijskim i konduktometrijskim titracijama te NMR spektroskopijom. Proučene su reakcije niza anorganskih aniona (Cl, NO3, ClO4-, PF6, SbF) s aminskim derivatima DHA u metanolu. Istraženo je i kompleksiranje nekoliko dikarboksilnih kiselina (maleinska, fumarna, ftalna, izoftalna, jantarna) sa simetričnim monoaminskim receptorom. Također je provedeno istraživanje protonacijskih svojstava tih kiselina te aminskih receptora zasnovanih na DHA. U slučaju anorganskih aniona nije zamijećena selektivnost proučavanih receptora, što je posljedica njihove fleksibilnosti. S druge strane, uočena je selektivnost simetričnog monoaminskog receptora za maleinsku, odnosno ftalnu kiselinu. Određeni su termodinamički parametri reakcija nastajanja kompleksa nekoliko aniona (H2PO4, HSO4, AcO, Cl) s (tio)ureidnim derivatima dehidracetne kiseline u acetonitrilu i dimetilsulfoksidu. Utvrđeno je da ti spojevi tvore anionske komplekse stehiometrije 1:1 (anion:receptor), osim u slučaju dihidrogenfosfata u acetonitrilu, gdje nastaje i kompleks stehiometrije 2:1. Dimerizacija dihidrogenfosfatnog aniona također je kvantitativno istražena u oba otapala. Derivat kaliks4arena s triptofanskim podjedinicama pokazao se selektivnim za fluoridni anion te je ispitana njegova mogućnost vezanja parova iona u acetonitrilu. Utvrđeno je da nastaju ionski asocijati između fluoridnog aniona i kationa ispitanih metala koji imaju značajan utjecaj na ravnoteže reakcija kompleksiranja te je s tim u vezi potenciometrijski određena konstanta ravnoteže nastajanja Na+F. Svi dobiveni rezultati diskutirani su s obzirom na svojstva aniona, strukturne značajke receptora, a u obzir je uzet i utjecaj otapala na proučavane ravnoteže.- Complexation of various species by amine, urea, and thiourea derivatives of dehidroacetic acid (3acetyl-2-hydroxy-6-methyl-4H-pyran-4-one, DHA), as well as by calix4arene derivative bearing tryptophan units at the lower rim, has been studied using NMR spectroscopy, potentiometric, spectrophotometric, microcalorimetric, and conductometric titrations. Complexation reactions of a series of inorganic anions (Cl, NO3, ClO4) with amine derivatives of DHA were studied in methanol. In addition, complexation of several dicarboxylic acids (maleic, fumaric, phthalic, isophthalic, and succinic) by the symmetrical monoamine DHA derivative was investigated. The protonation properties of the acids and the aminebased DHA receptors were also studied. In the case of inorganic anions, no selectivity was observed. In contrast, it was found that the symmetrical monamine receptor was selective for maleic and phthalic acid among the investigated dicarboxylic acids. The thermodynamic parameters for complex formation of (thio)urea derivatives with several anions (H2PO4, HSO4, AcO Cl,) in acetonitrile and dimethyl sulfoxide were determined. The complexes were found to be of 1:1 (anion:receptor) stoichiometry, with the exception of dihydrogen phosphate anion, which formed both 1:1 and 2:1 complexes. It was found that the extent of the dimerisation of dihydrogen phosphate was significant in both solvents used. Hence, this reaction was also quantitatively studied, and was taken into account in the course of the anion-binding studies. Calix4arene derivative with tryptophan subunits was shown to be selective for fluoride anion among the other halide anions investigated (Cl, Br, I).The possibility of ion-pair binding by this derivative was also explored, whereby the ion-association process, i.e. formation of M species (M stands for metal), was found to play an important role. The equilibrium constant for the formation of Na+F, PF associate was determined potentiometrically. The gathered results were discussed with respect to anion and receptor structural properties. The solvent effect on the studied equilibria was also addressed in detail.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Rad se bavi umiješanošću promatrača kao ograničenjem u racionalnom spoznavanju svijeta i otvaranjem prostora za druge oblike spoznaje. U velikoj mjeri ta se problematika tiče odnosa znanosti i vjere, ...pa se u uvodnom dijelu rada polazi od odnosa vjere i znanosti, a koji je kroz povijest prolazio kroz različite faze. U prvom poglavlju analiziraju se upravo etape kroz koje je prolazio odnos vjere, odnosno religije i znanosti: jedinstvo u srednjovjekovnoj sintezi, razilaženje i sukob, dijalog i komplementarnost. Za ostvarenje dijaloga između vjere i znanosti ponajprije je zaslužan papa Pio XII. svojom enciklikom Humani generis (1950.). Ipak, najveći doprinos dijaloškom odnosu vjere i znanosti dao je papa Ivan Pavao II. koji je smatrao da jedna drugoj može biti od velike koristi te da samo dinamički odnos između teologije i znanosti može otkriti granice koje čuvaju cjelovitost obiju disciplina. Na jednak način, veliki doprinos uspostavi dijaloga vjere i znanosti dali su i znanstvenici, kako sa strane teološko-filozofske misli, tako i sa strane prirodoslovnih znanosti, osobito fizičari.
U ovom radu se čini jedan iskorak u pogledu određenosti i konkretnog sadržaja granice koju znanosti ne mogu prijeći i preko koje se nalazi prostor za druge oblike spoznaje i za vjeru. Polazi se od stava da je za proučavanje bilo koga predmeta taj predmet potrebno odvojiti od promatrača, kako bi ga ovaj mogao podvrgnuti objektivnom proučavanju. Sam po sebi, taj je stav opće prihvaćen u svim znanostima i filozofiji, ali je suviše uopćen da bi eliminirao sve oblike umiješanosti i rafinirane (što ne znači i male) pogreške pri zaključivanju.
Pokazuje se da se u termodinamici i u Newtonovoj mehanici može točno definirati takvo stajalište promatrača, kojim je on potpuno odvojen od pojave koju promatra i iz kojega je u stanju da promatranu pojavu objektivno ispita. Takvo se stajalište onda količinski razlikuje od drugih stajališta s kojima bi bio »umiješan« u pojavu koju proučava. U znanostima u kojima se to može učiniti eksperimentalno se osnivaju, nalaze i koriste zakoni koji se mogu zvati »objektivnima«. No i u takvim znanostima ima oblika umiješanosti koji mogu ostati skriveni desetljećima i duže. U radu se ukazuje na tri takva oblika diskretne umiješanosti u termodinamici i mehanici. Za znanosti u kojima se točno količinsko razdvajanje objektivnih i umiješanih stajališta promatrača nije moglo učiniti, ili se načelno ne može učiniti, ne može biti ni sigurnosti od umiješanosti i time od rafiniranih pogrešaka u racionalnom zaključivanju. Odatle se sa znatnom heurističkom snagom izvodi zaključak da se u područjima spoznaje kojima se bave znanosti i filozofija racionalnim zaključivanjem može učiniti rafinirana pogreška i da postoji prostor za druge oblike spoznaje i vjeru.
Dana su autorova osobna praktična istraživanja u sustavu Fe – N, u standardnom stanju, binarnim sustavima željeza s kromom, molibdenom, manganom, niklom, vanadijem, silicijem i ugljikom, kao i u ...ternernom sustavu s kromom. Rezultati omogućuju rad izvan niza propisanih parametara međureakcije dušika u tekućim legiranim željezima, uključujući i vlastite međureakcijske parametre dušik – dušik i dušik – legirajući elementi.
PDF
