Legura AlCu3 je istražena sa trojnom jednostavnom toplinskom analizom (TETA), simultanom toplinskom analizom (STA), kompjuterskom simulacijom Thermo-Calc i metalografskom analizom. Izmjerena je ...energija skrućivanja i taljenja primarne i eutektičke faze i energija precipitacije Al2Cu faze što je vidljivo iz krivulja simultane toplinske analize.
U radu su određeni molarni (KCo/w) i razdjelni (Kxo/w) particijski koeficijenti acetanilida i fenacetina u sustavima oktanol/pufer, i-propil-miristat/pufer, kloroform/pufer i cikloheksan/pufer na ...25,0, 30,0, 35,0 i 40 C. U svim slučajevima osim za cikloheksan, vrijednosti KCo/w i Kxo/w bile su veće od jedan. To ukazuje da su ova dva lijeka pretežno lipofilna. Gibbsova i van’t Hoffova termodinamička analiza su otkrile da je prijelaz tih lijekova iz vode u organska otapala spontan i da su uglavnom pokrenuti entalpijski za i-propil-miristat i kloroform te entropijski za oktanol i cikloheksan.
Danilo Blanuša (7. 12. 1903. – 8. 08. 1987.) jedan je od najvećih hrvatskih matematičara i fizičara 20. stoljeća. U fizici se njegovi znanstveni doprinosi odnose na proširenje specijalne teorije ...relativnosti u fenomenološku termodinamiku. Blanuša je 1947. godine izveo transformacijske formule za količinu topline i temperaturu, koje su bile drukčije od onih što su ih 1907. izveli Planck i Einstein. W. Pauli je u svoju poznatu knjigu o teoriji relativnosti (1921.) uvrstio Planck–Einsteinove formule, smatrajući ih neprijepornima. Iz poštovanja prema Paulijevu djelu i ulozi u fizici, Blanuša piše 15. 03. 1948. pismo Pauliju te 1. 06. 1948. P. Urbanu u Grazu, svome prijatelju iz studentskih dana. U pismima Blanuša detaljno tumači i argumentira svoje transformacijske formule. Blanuša je formule izveo polazeći od jednostavne fizikalne slike i Lorentzovih transformacija, ukazujući i na pojmovne proturječnosti u Planckovu izvodu. Pretpostavljajući Paulijevu naklonost Planckovu izvodu zbog suglasja toga izvoda s radovima Einsteina i Minkowskog, Blanuša je u pismu Pauliju svoje transformacijske formule dokazao i pomoću Blanušinog tenzora Bik termodinamičkih veličina za strujanje (konvekciju) topline. Blanuša je referirao ili objavio svoje formule u više navrata (1947., 1949., 1951.) u hrvatskim i jugoslavenskim časopisima, ali ne i u svjetskim časopisima iz fizike toga vremena. Iste se formule pripisuju H. Ottu (Zeitschrift für Physik 175, (1963) 70–104) koji ih je izveo i detaljno obrazložio u relativističkome formalizmu. U Ottovu radu se Blanušino otkriće otprije 16 godina ne spominje. Također niti u radu H. Arzelièsa (Nuovo Cimento 35, (1965)
792–804). Zanimljivu konceptualnu reinterpretaciju Blanušinog izvoda u novije vrijeme dali su I. Derado i E. Ferrari (FIZIKA A (Zagreb) 8 (1999) 4, 223–228). Blanušina je motivacija
u pismu Pauliju bila isključivo znanstvena istina, a napose želja da De Broglie u svoj novi projekt valno-mehaničke teorije termodinamike toga vremena ugradi Blanušine, a ne Planckove formule. O znanstvenome dopisivanju između Blanuše i Paulija na temelju istraživanja izvornih dokumenata, autor ovog rada je hrvatsku javnost obavijestio u predavanju u HAZU (29. 05. 2003.) i na FER-u (1. 07. 2003.) u povodu 100. obljetnice Blanušinog rođenja, a svijet u referatu na 22. svjetskome kongresu o povijesti znanosti u Pekingu (22nd ICHS, 24.–30. 07. 2005.). U članku referiranom na Cresu, povodom 100. obljetnice Einsteinove Specijalne teorije relativnosti, znanstvene činjenice i filozofski argumenti dokazuju da D. Blanuši pripada povijesno mjesto prvog otkrivača točnih transformacijskih formula za toplinu i temperaturu u relativističkoj termodinamici.