Predmet su rada tri fragmentarna nadgrobna spomenika s portretima pokojnika pohranjena u Muzeju grada Trogira. Reprezentativnošću i kvalitetom izradbe izdvaja se fragment monumentalne stele s ...portretima četvero pokojnika, nekoć čuvan u zbirci I.L. Garagnina, pronađen u Saloni na samom početku 19. st. Komad istoga spomenika čuva se danas i u vrtu Arheološkog muzeja u Splitu, što potvrđuje kut loma i identičan prikaz. Na temelju ostatka natpisa na splitskom fragmentu autor zaključuje da je donji dio istoga spomenika s natpisom, nekoć također čuvan u Garagninovoj zbirci, a danas izgubljen, prikazan na čuvenom nacrtu slikara Ivana Danila iz 1805. godine. Natpis je pisan sepulkralnom poezijom, a spominje četveročlanu oslobođeničku obitelj Attius i njihovu oslobođenicu. Druga dva spomenika potječu iz samoga Trogira ili njegove najbliže okolice. Na donjoj polovici manje portretne stele u cijelosti je sačuvan zanimljiv natpis posvećen starici Marceli, dok je njezin portret odbijen od vrata prema gore. Tipološka je pripadnost trećeg spomenika upitna, ali je po svoj prilici i on ostatak monumentalne nadgrobne stele. Na debljoj ploči odlomljenoj sa svih strana prikazan je lik togata. U posebnim se poglavljima raspravlja o okolnostima nalaza, stanju uščuvanosti, tipologiji, portretima, natpisima i kronologiji triju spomenika.
Autorice raspravljaju o sociokulturalnoj uvjetovanosti glazbe. Polazeći od premise da je cjelokupna glazba, uključujući i umjetničku, društveni konstrukt, te ju je, stoga, nužno promatrati i s
...društvenog i s kulturalnog aspekta, autorice razmatraju novu paradigmu kulturalne studije glazbe. Preferencije prema odreñenoj vrsti glazbe determinirane su interakcijom utjecaja različitih činitelja.
Istraživane su glazbene preferencije studentica Visoke učiteljske škole Sveučilišta u Splitu, odnosno njihova sklonost prema popularnoj i umjetničkoj glazbi. Rezultati istraživanja potvrñuju hipoteze o
usmjerenosti glazbenog ukusa mladih prema popularnom glazbenom idiomu, kao i njihovu pretežnu orijentiranost prema umjetničkoj glazbi ranijih stilskih razdoblja.
Autor u ovome radu stavlja fokus na problematiku tipologije mirovnih sporazuma te istražuje nedostatke dosadašnjih pristupa u njihovoj klasifikaciji. Dosadašnje tipologije mirovnih sporazuma ...suočavale su se s određenim problemima u klasifikaciji različitih vrsta mirovnih sporazuma, što je dovelo do nedovoljno preciznih analiza i tumačenja. U cilju rješavanja tih izazova, autor predstavlja unaprijeđeni okvir tipologije mirovnih sporazuma kroz prizmu primjera Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Ovaj rad ne samo da upotpunjuje pogled na proučavanje mirovnih sporazuma, već također uvodi temelj matrice istraživanja koju čine četiri ključna indikatora: tip rata, dizajn mirovnog sporazuma, ishod mirovnog sporazuma i način završetka sukoba. Kroz povezivanje spomenutih indikatora s novim kategorijama sporazuma – procesnim, suštinskim, provedbenim, pomirbenim i područnim (regionalnim) – autor predstavlja unaprijeđeni okvir tipologije. Kroz navedenu analitičku matricu, pokazuje se kako se svaki od indikatora povezuje s određenom kategorijom mirovnog sporazuma. Na primjeru Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, autor demonstrira primjenu ovog unaprijeđenog okvira te njegovu sposobnost da precizno kategorizira i tumači različite aspekte mirovnih sporazuma.
U radu se problematiziraju sljedeće teme: što je povijesni grad u Primorsko‑goranskoj županiji, koja područja obuhvaća povijesna i kulturna baština pojedinog povijesnog grada, koji su osnovni modeli ...tipologije povijesnog grada u Primorsko-goranskoj županiji. Govori se o stvaranju jedinstvene metodologije istraživanja, prezentacije i obnove povijesnog gradića, o stvaranju organizacije svih sudionika u obnovi povijesnog grada te o
potencijalima za održivi razvitak.
U ovom radu predstavljena su tri brončanodobna nalazišta iz okolice sela Pasjaka i Šapjana. Okvirno su datirana s pomoću tipološko-stilske i tehnološke analize prikupljene materijalne kulture. Prvi ...su put na jednome mjestu prikupljeni i analizirani dostupni arheološki nalazi iz svih triju susjednih nalazišta (Gradine Pasjak, Gradine Šapjane i spiljskog nalazišta Loza II). To je područje arheološki slabo prepoznatljivo zbog nedostatka sustavnih arheoloških istraživanja. Sinteza arheoloških nalaza svrstanih u grupe te njihova tipološka usporedba sa sličnim, vremenski dobro determiniranim nalazima stvorili su jasniju sliku tog područja unutar okvirnog vremenskog razdoblja. Predstavljeni rezultati analize materijalne kulture ukazuju na činjenicu da su se nalazišta upotrebljavala najmanje od srednjeg i kasnog brončanog doba pa do mlađeg razdoblja. Uz otkrivene arheološke nalaze koji su, kako se može pretpostaviti, lokalne izrade, mogu se prepoznati i ostaci odlomaka predmeta uvezenih sa šireg, nadregionalnog područja. Usprkos samo okvirnom datiranju materijalne kulture spomenutih nalazišta, napravljen je mali korak naprijed u načinu interpretacije prikupljene materijalne kulturne sa svih triju nalazišta.
Koristeći se sociološkom analizom diskursa medijskih
izvješća, cilj je ove studije identificirati i tipologizirati
spomen-događanja povezana s Prvim svjetskim ratom u
prekograničnoj regiji Istre, ...koja je tradicionalno snažno
uključena u međunarodne turističke tokove Slovenije i
Hrvatske. Tako se isprepliću teorija sjećanja, društveni
zaborav i mračni turizam. Analiziran je uzorak od 15
(dostupnih) medijskih izvješća spomen-događanja triju
vodećih regionalnih informativnih medija, koji negiraju
potpuni društveni zaborav rata; izvješća su tipologizirana
kao spomen-događanja ili mračne izložbe. Utvrdili smo da
su spomen-događanja povezana i sa sportom/rekreacijom
(ronjenje) i susretima znanstvenika (konferencije, okrugli
stolovi, predstavljanje knjige), što je rezultiralo revidiranom
tipologijom spomen-događanja. Analizirani događaji rasuti
Istarskim poluotokom imaju ograničeno turističko značenje i
odražavaju istarsku društvenu stvarnost, posebno
multikulturalnost i transkulturalno pamćenje. U zaključku se
daje pregled znanstvenih i praktičnih implikacija te
ograničenja primijenjenog pristupa.
U prvom se, teoretskom dijelu članka razmatraju različite potrebe korisnika u odnosu na dvojezične rječnike. Polazeći od poznate Ščerbine konstatacije da bi za svaki jezični par bila potrebna četiri ...rječnika (i aktivni i pasivni za govornike obaju jezika), autorica u situaciji kad se taj ideal ne može doseći ni u velikim, a kamoli u malim jezicima, daje u drugom dijelu praktične primjere kako bi trebao izgledati dobar njemačko-hrvatski rječnik.
U radu se iznose samoglasnički sustavi i nekoliko prozodijskih osobina manje poznatih govora u selima uz rijeku Muru u istočnoj prleštini, zapadnoj međimurštini i južnoj prekomurštini, tj. na ...području gdje su ta tri dijalekta u dodiru. Uz prikaz nove građe sakupljene terenskim istraživanjem autora, raspravlja se o inovacijama kao rezultatu jezičnoga dodira u daljoj prošlosti i
novijem vremenu. Potvrđuje se prijelazna priroda odnosa između međimurštine i prleštine kao i relativnog rascjepa između tih dvaju i prekomurštine. U opažanja o međusobnim utjecajima u novije vrijeme može se uključiti: širenje dvoglasnika tipa ei, ou u južnom smjeru sa strane prekomurštine preko Mure, čuvanje sjeverne
granice zamjene stražnjeg u (zamjena pomicanog refleksa praslavenskoga *u), i usporedni razvoj tendencije ukidanja količinskih opreka i zamjeni inherentnim oprekama u naglašenom slogu, što ima za posljedicu nastanak novih dvoglasnika
tipa ie, uo kao zamjene nekadašnjih kratko naglašenih srednjih samoglasnika.
Kako se metonimija i metafora u okviru kognitivne lingvistike drže temeljnim i
univerzalnim procesima koji oblikuju konceptuane strukture i jezične izraze, prešutno
se pretpostavljalo da bi sve ...generalizacije opažene u engleskom (ili nekom drugom
jeziku koji se rabio za empirijsku potvrdu teoretskih tvrdnji) trebale vrijediti i za
druge jezike, naravno uz moguća odstupanja u pojedinim jezicima zbog odsutnosti
određenih leksičkih jedinica. Drugim riječima, moglo bi se očekivati da ćemo slične
konfiguracije metonimijski motiviranih konstrukcija zateći prilično često u međujezičnim
razmjerima. Kako ističe Lakoff (1987), iz toga, međutim, ne slijedi da razni
jezici moraju rabiti jednu te istu metonimiju na isti način i u istim kontekstima.
Naivni univerzalistički pristup u kognitivno-lingvističkom istraživanju metonimije
nosi sa sobom opasnost da se bez podataka o međujezičnoj usporedbi (tipološkoj ili
kontrastivnoj) prenaglase sličnosti među jezicima te na taj način izgube iz vida neke
pojedinosti koje bi mogle omogućiti potpunije razumijevanje spomenute pojave.
Brdar i Brdar-Szabó (2003) pokazuju da hrvatski i mađarski, za razliku od engleskog,
jedva rabe metonimije tipa NAČIN UMJESTO RADNJE u domeni lingvističke djelatnosti.
Kako bismo provjerili jesu li te međujezične razlike slučajne tj. idiosinkratične činjenice
o hrvatskom i mađarskom, u ovom članku proširujemo usporedbu: i. sustavno
promatrajući isti, općeniti tip metonimije u nekoliko, više ili manje, sličnih domena te
dodajući podatke iz njemačkog. Sustavnost je u porabi tog tipa metonimije (odnosno
u njezinu izbjegavanju) u različitim domenama i jezicima preduvjet za razumijevanje
skupa čimbenika koji ograničavaju porabu metonimija, a ujedno i korak prema poboljšanju
postojećih tipologija metonimija.
