Doping je jedan od najvećih problema suvremenog sporta, stoga je potrebno ispitati faktore koji
su povezani s doping ponašanjem sportaša. Cilj rada bio je utvrditi utjecaj sociodemografskih
...pokazatelja, znanja o dopingu i prehrani te sportskih čimbenika na doping (trenutno i
potencijalno doping ponašanje) u nogometu, košarci, odbojci i rukometu. Istraživanje je
provedeno na uzorku od 457 sportaša starijih od 18 godina, među kojima je bilo 179 žena i 278
muškaraca, te na 113 trenera nogometa, košarke, rukometa i odbojke iz Republike Kosovo.
Varijable su prikupljene ekstenzivnim, prethodno validiranim, upitnikom, a moguće ih je
podijeliti na: (1) sociodemografske pokazatelje, (2) sportske faktore, (3) faktore znanja o prehrani
i dopingu, (4) doping faktore. U prvoj fazi obrade rezultata provjerila se pouzdanost upitnika.
Kod kvanititavnih varijabli zračunavane su aritmetičke sredine i standardne devijacije, a kod
kvalitativnih su se izračunale frekvencije i postoci odgovora. Analize razlika uključivale su
Kruskall Wallis ANOVA-e za neparametrijske varijable, povezanost među varijablama
utvrđivala se primjenom Spearmanove korelacijske analize, a u zadnjoj fazi primijenjena je
logistička regresijska analiza za binomni kriterij potencijalne konzumacije dopinga. Prema tome
u rukometu i košarci muškarci imaju veću vjerojatnost (Odds Ratio) za doping ponašanje
(rukomet: OR = 3,41; 95% CI = 1,16-9,96; košarka: OR = 2,87; 95% CI = 1,09-7,56), u
nogometu je situacija obrnuta te su žene rizičnija skupina (OR = 2,67; 95% CI = 1,21-5,86), dok
u odbojci nema razlika među spolovima (OR = 1,33; 95% CI = 0,45-3,91). Dok je u jednim sportovima povezanost sociodemografskih varijabli s doping ponašanjem slaba (primjerice
nogomet), u drugim se sportovima prepoznaju vrlo jasni faktori rizika i zaštite od potencijalnog
doping ponašanja. Sportsko postignuće u seniorskom uzrastu prepoznato je u nekoliko situacija
kao faktor zaštite od doping ponašanja. To je podatak koji bi se svakako trebalo iskoristiti u
razvoju prevencijskih programa kojima je cilj sprječavanje doping ponašanja. Znanje o prehrani
pokazalo se kao faktor koji je negativno povezan s potencijalnim doping ponašanjem sportaša.
Znanje o doping problematici nije se pokazalo kao faktor koji je na bilo koji način povezan s
potencijalnim doping ponašanjem. U nekoliko navrata uočeno je da bi se u budućim istraživanjima trebalo ispitati problematiku utjecaja faktora na doping ponašanje kod sportaša
juniorskog uzrasta.
Doping behavior is one of the worst problems in contemporary sport. The aim of this research
was to explore the association between certain specific sociodemographic factors, knowledge on
doping and sport-nutrition, and sport factors, on doping behavior in soccer (football), basketball,
volleyball and handball athletes and their coaches, from Republic of Kosovo. The sample of
participants comprised of 457 athletes (all aged 18+; 179 females and 278 males) and 113
coaches engaged in observed four sports. All of the participants have been tested, and
consequently engaged in sport within Republic of Kosovo throughout competitive season
2013/2014. The previously validated questionnaire was used as a measuring tool, examining four
groups of data: (1) socio-demographic data, (2) sport factors, (3) knowledge on sport-nutrition
and doping, and (4) doping factors. After reliability analyses descriptive statistics were
calculated. The differences between characteristic groups (i.e. genders, sports, coaches vs.
athletes) were established b Kruskal Wallis ANOVA. The associations were established by
Spearman’s correlations and Logistic regressions. Odds ratio were calculated to define the
likelihood of certain bivariate criterion in certain group of participants. In handball and basketball
the higher likelihood of doping behavior is found for males (handball: OR = 3,41; 95% CI =
1,16-9,96; basketball: OR = 2,87; 95% CI = 1,09-7,56), in soccer the females are more at risk for
such behavior (OR = 2,67; 95% CI = 1,21-5,86), while there is no significant difference between
genders for volleyball (OR = 1,33; 95% CI = 0,45-3,91). In some sports the association between
socio-demographic indices and doping behavior is week (i.e. football) in other sports results show
clear protective/risk factors of potential doping behavior. Generally, specific factors of
association are evidenced in different sports. Sport achievement in senior age (i.e. result achieved) is found to be protective against doping behavior. These results should be highlighted
and incorporated in preventive programs against doping behavior in sports. The knowledge on
doping is not found to be related to doping-behavior, but there are certain indices that knowledge
on sport-nutrition should be observed as a protective factor against doping behavior among
athletes. Results clearly indicate necessity of future investigations on a problem while studying
junior age athletes.
Visokotoksični organofosforni spojevi (krat. OP) prvotno su se proizvodili za ratovanje i uporabi u poljoprivredi kao pesticidi. Danas su nepobitno iznimna prijetnja vojnom osoblju i civilima. Ova ...studija istražuje in vivo dekontaminaciju muških štakora Wistar perkutano izloženih paraoksonu i dvama snažnim nervnim agensima – somanu (GD) i VX-u. Četiri komercijalna deterdženta ispitana su kao sredstva dekontaminacije - Neodekont, Argos, Dermogel i FloraFree. Dekontaminacija dvije minute nakon izlaganja rezultirala je višom stopom preživljavanja u usporedbi s nedekontaminiranom kontrolnom skupinom. Učinkovitost dekontaminacije izražena je kao zaštitni omjer (PR, medijan smrtonosne doze agenta u dekontaminiranih životinja podijeljen s medijanom smrtonosne doze agenta u nedekontaminiranih životinja). Najveća konzistentna učinkovitost postignuta je Argosom (PR=2.3 do 64.8) i Dermogelom (PR=2.4 do 46.1). Deterdženti Neodekont i FloraFree bili su najmanje učinkoviti i imali jednak učinak kao destilirana voda (PR=1.0 do 43.2).
U okviru ovog doktorskog rada po prvi put je provedeno opsežno usporedno istraživanje bioloških učinaka
14 prirodnih fenolnih kiselina, prevalidacija metode određivanja ukupnih hidroksicimetnih ...derivata u biljnim
drogama, fitokemijska karakterizacija fenolnih kiselina i flavonoida te biološki učinci odabranih vrsta roda
Micromeria Bentham (Lamiaceae). Antioksidacijski učinak fenolnih kiselina ispitan je primjenom četiri različite
spektrofotometrijske metode. Hidroksicimetne kiseline su pokazale bolja antioksidacijska svojstva u odnosu na
većinu hidroksibenzojevih kiselina, a iznimno dobar antioksidacijski učinak utvrđen je za ružmarinsku, kavenu i
galnu kiselinu. Citotoksični učinak fenolnih kiselina ispitan je na HepG2 i THP 1 staničnim kulturama primjenom
MTS testa, pri čemu većina testiranih kiselina nije pokazala značajnije smanjenje vijabilnosti stanica. Istraživanje
protuupalnog djelovanja fenolnih kiselina istaknulo je galnu, ružmarinsku, klorogensku, kavenu i sinapinsku kiselinu
kao dobre inhibitore interleukina-6. Komet testom na uzorku humane krvi nakon tretiranja bovericinom, dokazan je
dobar antigenotoksični učinak svih ispitanih fenolnih kiselina.Fitokemijska analiza fenolnih kiselina i flavonoida u
biljnim vrstama porodice Lamiaceae provedena je primjenom kromatografskih (HPTLC, RP-HPLC-DAD, LC-ESIMS/
MS) i spektrofotometrijskih metoda. U etanolnim ekstraktima vrsta M. croatica, M. juliana i M. thymifolia
identificirano je jedanaest fenolnih kiselina i petnaest flavonoida. Kriptoklorogenska, neoklorogenska, 3-p- i 4-pkumaroilkina,
3-(3,4- dihidroksifenil)mliječna, salvianolna kiselina B i J te dimer i trimer ružmarinske kiseline po
prvi put su identificirane u navedenim vrstama. Izuzev luteolinskih i akacetinskih derivata u vrstama M. juliana i M.
thymifolia, ostali su flavonoidi također prvi put identificirani u ispitivanim vrstama roda Micromeria. Ustanovljena su
dobra antioksidacijska, protuupalna i antigenotoksična svojstva odabranih biljnih vrsta, pri čemu se istaknula
endemična vrsta M. croatica.
Dobiveni rezultati ukazali su na veliki biomedicinski potencijal ispitanih fenolnih kiselina i vrsta roda Micromeria.
A comprehensive comparative study of the biological effects of 14 natural phenolic acids, prevalidation of
total hydroxycinnamic assays, identification of phenolic acids and flavonoids as well as biological activities of
selected Micromeria species were conducted for the first time in this doctoral thesis.
Antioxidant activity of phenolic acids was tested using four different spectrophotometric methods. Hydroxycinnamic
acids had better antioxidant properties than most hydroxybenzoic acids. Evaluation of antioxidant activity highlighted
rosmarinic, caffeic and gallic acids as the best ones. Cytotoxic effect of phenolic acids was studied on HepG2 and
THP-1 cell cultures using MTS test, and phenolic acids did not show significant reduction of cell viability.
Investigation of phenolic acids' anti-inflammatory activity revealed gallic, rosmarinic, chlorogenic, caffeic and
sinapinic acids as good inhibitors of interleukin-6 production. Comet assay on human blood cells treated with
beauvericin proved good antigenotoxic effects of all tested phenolic acids.
Phytochemical analysis of polyphenols was carried out using various chromatographic (HPTLC, RP-HPLC-DAD, LCESI-
MS/MS) and spectrophotometric methods. Eleven phenolic acids and fifteen flavonoids were identified in the
ethanolic extracts of M. croatica, M. juliana and M. thymifolia. Chriptochlorogenic, neochlorogenic, 3-p- and 4-pcoumaroylquinic,
3-(3,4- dihydroxyphenil)lactic, salvianolic acid B and J as well as dimer and trimer of rosmarinic
acid were identified in these species for the first time. With exception of luteolin and acacetin derivatives in M. juliana
and M. thymifolia, flavonoids were identified for the first time in the tested species. Good antioxidant, antiinflammatory
and antigenotoxic properties were established for investigated Micromeria species with special emphasis
on endemic M. croatica.
Obtained results revealed the great biomedical potential of tested phenolic acids and Micromeria species.
Neravnoteža između toksičnih i esencijalnih elemenata i sustava antioksidacijske zaštite u organizmu, zajedno s ostalim štetnim čimbenicima iz čovjekovog okoliša i načina života, može dovesti do ...povećane osjetljivosti i doprinijeti razvoju poremećaja muškog reprodukcijskog sustava kao što su rak testisa i prostate. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti povezanost koncentracije esencijalnih i toksičnih metala i polumetala i aktivnosti antioksidacijskih enzima s razinama tumorskih biljega u uzorcima krvi muškaraca s rakom testisa i prostate, uzevši u obzir dob, indeks tjelesne mase, te naviku pušenja i konzumiranja alkohola. Također, određena je koncentracija metalotioneina u serumu ispitanika s rakom testisa, kao i učinak međudjelovanja cinka, selenija i kadmija s platinom na aktivnost superoksid dismutaze i glutation peroksidaze te primarno oštećenje DNA u
kontrolnih muškaraca u in vitro uvjetima. U ispitanika s novo dijagnosticiranim rakom testisa izmjerene su značajno niže koncentracije esencijalnih elemenata bakra i selenija i značajno viša koncentracija olova u odnosu na kontrolne ispitanike dok je u skupini ispitanika s novo dijagnosticiranim rakom prostate pronađena značajno viša koncentracija olova i niža koncentracija cinka. U obje skupine ispitanika s malignim oboljenjem uočena je značajno viša aktivnost antioksidacijskih enzima bakar-cink superoksid dismutaze i glutation peroksidaze. U ispitanika s rakom testisa, porastom koncentracije platine nakon primljene kemoterapije, snižene su koncentracije većine mjerenih metala i polumetala, a uočen je porast aktivnosti glutation peroksidaze. U ispitanika s rakom prostate nakon radioterapije, uočen je značajan porast koncentracije bakra i selenija te značajno sniženje koncentracije kadmija i cinka. Dobiveni rezultati pokazali su kako je smanjenje izloženosti
toksičnim elementima uz održavanje homeostaze esencijalnih elemenata povezano sa sniženjem razina serumskih tumorskih biljega laktat dehidrogenaze i prostatnog specifičnog antigena. U serumu ispitanika s novo dijagnosticiranim seminomima testisa uočena je viša koncentracija metalotioneina u odnosu na kontrolne ispitanike. Rezultati upućuju na važnost metalotioneina kod germinativnih tumora testisa. U kombinaciji s postojećim biljezima, određivanje metalotioneina moglo bi biti korisno kod dijagnoze raka testisa te u praćenju oboljelih nakon kemoterapije. Na temelju distribucijskog profila platine u serumu ispitanika s germinativnim tumorima testisa možemo zaključiti kako metalotionein ne doprinosi otpornosti na cisplatinu
budući da je ~ 95 % slobodne platine vezano za proteine srednje molekulske mase, dok se tek manji dio (~ 3 %) veže za metalotionein. Rezultati ispitivanja međudjelovanja kadmija, platine, selenija i cinka u in vitro uvjetima pokazuju kako
istovremeno djelovanje platine i kadmija smanjuje aktivnost bakar-cink superoksid dismutaze (za 16 %) i glutation peroksidaze (za 10 %) te izaziva oštećenje DNA (porast % DNA u repu za 106 % u odnosu na kontrolu), dok je dodatak selenija i cinka rezultirao značajnim povišenjem aktivnosti enzima, odnosno popravkom oštećenja DNA. Ovi rezultati naglašavaju važnost što manje izloženosti kadmiju, pogotovo kod ljudi oboljelih od malignih bolesti koji su, tijekom liječenja, a i kasnije, izloženi spojevima poput cisplatine.
The imbalance between toxic and essential elements and mechanisms of antioxidant defence in the organism,
along with other harmful factors from human environment and lifestyle, can lead to increased sensitivity and
contribute to the development of the male reproductive system disorders such as testicular and prostate cancer.
The aim of this study was to determine the association between the concentration of essential and toxic metals
and metalloids and activity of antioxidant enzymes, and levels of tumour markers in blood samples of men with
testicular and prostate cancer, taking into account the age, body mass index, smoking habits and alcohol consumption. In addition, we determined the concentration of serum metallothionein in men with testicular cancer, as well as the in vitro interaction of zinc, selenium, cadmium and platinum on the activity of copper-zinc superoxide dismutase and glutathione peroxidase and induction of DNA strand-breaks. In subjects with newly diagnosed testicular cancer we found significantly lower concentrations of essential elements copper and selenium, and higher concentration of lead compared to control subjects, while in subjects with newly diagnosed prostate cancer we found significantly higher concentration of lead and lower concentration of zinc. In both groups of subjects with malignant disease significantly higher activity of
antioxidant enzymes copper-zinc superoxide dismutase and glutathione peroxidase was observed. The results
show how reducing the exposure to toxic elements while maintaining the homeostasis of essential elements is
associated with decrease in serum levels of tumour markers lactate dehydrogenase and prostate specific antigen.
Increased concentration of platinum in patients with testicular cancer after chemotherapy reduced the
bioavailability of most metals and metalloids and activated the antioxidant defence mechanisms. In patients with
prostate cancer, concentration of copper and selenium significantly increased after radiotherapy while there was
a decrease in concentration of cadmium and zinc. In subjects with newly diagnosed testicular seminoma we found significantly higher concentration of metallothionein compared to control. In combination with the existing markers, the determination of serum metallothionein levels could be useful in diagnosis of testicular cancer and in monitoring patients after chemotherapy. Based on the distribution profile of platinum in the serum of patients with testicular cancer, we
can conclude that metallothionein does not contribute to cisplatin resistance since ~ 95% of serum platinum
binds to medium molecular mass proteins while only ~ 3% is bound to metallothionein. The results of in vitro experiment regarding interactions of cadmium, platinum, selenium and zinc in blood show that simultaneous addition of cadmium and platinum reduces the activity of copper-zinc superoxide dismutase (by 16%) and glutathione peroxidase (by 10%) and induces DNA damage. However, addition of selenium and zinc recovered enzyme activity and repaired the DNA damage. These results emphasize the importance of the less exposure to cadmium, especially for people with malignant disease who are, during treatment and later, exposed to compounds such as cisplatin.
Cilj ove studije je ispitati utjecaj konzumacije alkohola i opojnih droga na sve oblike utapanja u moru u Splitsko-Dalmatinskoj županiji, u periodu od rujna 2001. do kolovoza 2006. godine, a koji su ...bili obducirani (89) i toksikološki obradeni (62). Kao izvor podataka korišteni su obdukcijski zapisnici i kemijskotoksikološki
nalazi Klinickog odjela za sudsku medicinu, Klinicke bolnice Split. Alkohol kao rizican faktor, doprinosio je utapanju, ako je njegova koncentracija bila pozitivna, tj. ako je koncentracija bila veca od 0,5 g/kg.
Žrtve utapanja bili su vecinom muškarci srednje životne dobi. Dominantan uzrok smrtnog utapanja bio je nesretan slucaj. U 15 slucajeva koncentracija alkohola u krvi bila je pozitivna. Nijedna žrtva nije bila pod utjecajem lijekova, droga niti drugih sredstava ovisnosti.
Iz navedenog se može zakljuciti da nijedna žrtava utapanja u Splitsko-Dalmatinskoj županiji, u ispitivanom periodu, nije bila pod utjecajem droga. Kod malog broja žrtava koncentracija alkohola bila je pozitivna, a u navedenim smrtnim slucajevima imala je malu ulogu.
U okviru ovog doktorskog rada, proučavani su mehanizmi pregrađivanja psihofarmaka haloperidola, aripiprazola, paroksetina, karbamazepina te lijekovi iz skupine hidantoina i barbiturata. Korištenjem ...kvantno-kemijskih metoda, izračunate su strukture i reakcijski mehanizmi relevantni za kemijsku sudbinu psihofarmaka u okolišu. Proučavane su reakcije kloriranja, epoksidacije i
hidroksilacije modelnih amina, amida i metabolita psihofarmaka inducirane hipoklorastom kiselinom. Opisani su različiti mehanizmi pregrađivanja (eliminacija, supstitucija, hidridni pomak, ciklizacija), koji uključuju radikalske i ionske međuprodukte. Dobiveni teorijski rezultati odgovaraju eksperimentalnim podacima (konstante brzine reakcija pregrađivanja, spektroskopski podaci o produktima) te ih upotpunjuju s novim fizikalno-kemijskim parametrima.
In this thesis, study of rearrangement reactions of psychopharmaceuticals aripiprazole, haloperidol, paroxetine, and drugs from hydantoin and barbiturate group, is presented. Using quantumchemical methods, structures and reaction mechanisms relevant to chemical fate of psychopharmaceuticals in the environment were calculated. Chlorination, epoxidation, and
hydroxylation reactions for model amides, amines, and psychopharmaceutical metabolites, induced by hypochlorous acid, were studied. Different rearrangement mechanisms (elimination, substitution, hydride shift, cyclization), involving radical and ionic intermediates, were described. Our theoretical results match experimental values (reaction rate constants, spectroscopic product data), and supplement them with additional physicochemical parameters.
Samoubojstvo fentanilom Sutlović, Davorka; Definis-Gojanović, Marija
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
09/2007, Letnik:
58, Številka:
3
Paper
Odprti dostop
Fentanil je snažan narkotik u velikoj mjeri upotrebljavan kao anestetik pri kirurškim zahvatima. U ovom radu prikazan je slučaj samoubojstva upotrebom fentanila. 41-godišnja medicinska sestra, ...zaposlena u hitnoj službi pronađena je mrtva u svom stanu. Nije bilo podataka o njezinu zaživotnom uživanju alkohola niti drugih sredstava ovisnosti. Dvije šprice, jedna prazna i druga ispunjena prozirnom tekućinom, pronađene su kraj njezina tijela, dok je igla bila ubodena u njezinu ruku. Toksikološka analiza dala je pozitivan rezultat na fentanil. Uzrok smrti bio je predoziranje fentanilom u svrhu samoubojstva. Prema našim saznanjima, ovo je prvi dokazani slučaj samoubojstva u Hrvatskoj koji je počinjen fentanilom.
Kontinuirana progresija prevalencije pretilosti tijekom proteklih desetljeća i njezina terapijska tvrdokornost uvrstile su pretilost u red globalno najvažnijih javnozdravstvenih, socioekonomskih i ...kliničkih tema. Prema recentnim smjernicama, najvažnije mjesto u liječenju pretilosti zauzima promjena životnih navika s naglaskom na dijetu i tjelesnu aktivnost. U posljednje se vrijeme ističu dobrobiti mediteranske dijete za koju danas postoji sve veći broj dokaza, ali točan mehanizam djelovanja mediteranske dijete još nije u potpunosti razjašnjen. Svrha ovoga rada bila je istražiti djelovanje mediteranske dijete na oksidativni stres kao primarnu mjeru ishoda te time pridonijeti boljem razumijevanju mehanizma njezina djelovanja u pretilih bolesnika. Sekundarne mjere ishoda obuhvaćale su antropometrijske mjere te kliničke i biokemijske čimbenike rizika u pretilih osoba. U istraživanje su bila uključena 124 pretila bolesnika (spol: 32 M i 92 Ž; dob: 47,5 ± 12,42 godina; ITM: 41,59 ± 7,32 kg/m2), randomiziranih u skupine na mediteranskoj (MD) (n = 63) ili standardnoj hipolipemičkoj dijeti (SHD) (n = 61), od čega je njih 84 završilo studiju (40 ispitanika u MD skupini i 44 ispitanika u SHD skupini). Ispitanici su bili uključeni u program mršavljenja koji se temeljio na promjenama životnih navika, a u sklopu kojega je bila petodnevna edukacija te pet kontrolnih pregleda unutar dvanaestomjesečnog razdoblja. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da je MD bila značajno učinkovitija u povećanju ukupnog antioksidativnog kapaciteta (TAC); TAC je nakon dvanaest mjeseci iznosio 2,47 ± 0,45 mmolTE/L u MD skupini i 2,31 ± 0,51 mmolTE/L u SHD skupini (P < 0,001 za učinak vremena, P = 0,009 za učinak interakcije vremena i dijete). Metodom multiple regresije, vrsta dijete pokazala se kao jedini značajan čimbenik za promjenu TAC-a (P = 0,013), dok tjelesna aktivnost, spol, promjena tjelesne mase i koncentracija urata nisu značajnije doprinijeli promjeni koncentracije TAC-a. U ovom istraživanju nije primijećen statistički značajan učinak vremena niti ispitivanih intervencija na oxLDL, OLAB ili njihov omjer. Istraživanje je također potvrdilo povoljan utjecaj ispitivanih intervencija na mršavljenje; obje su intervencije utjecale na značajno smanjenje tjelesne mase (P < 0,001), opsega struka (P < 0,001) i ITM-a (P < 0,001) tijekom vremena. Osim toga, ovaj je rad potvrdio bolju učinkovitost MD u smanjenju sistoličkog arterijskoga tlaka (pad od 8,27 ± 18,32 mmHg u MD skupini vs 1,25 ± 18,34 mmHg u SHD skupini) i u povišenju vrijednosti HDL-kolesterola (porast od 0,11 ± 0,24 mmol/L u MD skupini i 0,003 ± 0,19 mmol/L u SHD skupini) u usporedbi s SHD. Stoga ovi rezultati potvrđuju hipotezu da MD dovodi do redukcije većeg broja čimbenika metaboličkog sindroma. Ovo istraživanje po prvi put je na uzorku pretilih bolesnika hrvatske populacije ustanovilo važne čimbenike uspješnosti mršavljenja uz primijenjene nefarmakološke mjere. Pored toga, dobiveni rezultati pridonijeli su razumijevanju pretpostavljenog antioksidativnog mehanizma djelovanja mediteranske prehrane, dajući dobru osnovu za daljnja usmjerena istraživanja u ovom području.
Kontinuirana progresija prevalencije pretilosti tijekom proteklih desetljeća i njezina terapijska tvrdokornost uvrstile su pretilost u red globalno najvažnijih javnozdravstvenih, socioekonomskih i kliničkih tema. Prema recentnim smjernicama, najvažnije mjesto u liječenju pretilosti zauzima promjena životnih navika s naglaskom na dijetu i tjelesnu aktivnost. U posljednje se vrijeme ističu dobrobiti mediteranske dijete za koju danas postoji sve veći broj dokaza, ali točan mehanizam djelovanja mediteranske dijete još nije u potpunosti razjašnjen. Svrha ovoga rada bila je istražiti djelovanje mediteranske dijete na oksidativni stres kao primarnu mjeru ishoda te time pridonijeti boljem razumijevanju mehanizma njezina djelovanja u pretilih bolesnika. Sekundarne mjere ishoda obuhvaćale su antropometrijske mjere te kliničke i biokemijske čimbenike rizika u pretilih osoba. U istraživanje su bila uključena 124 pretila bolesnika (spol: 32 M i 92 Ž; dob: 47,5 ± 12,42 godina; ITM: 41,59 ± 7,32 kg/m2), randomiziranih u skupine na mediteranskoj (MD) (n = 63) ili standardnoj hipolipemičkoj dijeti (SHD) (n = 61), od čega je njih 84 završilo studiju (40 ispitanika u MD skupini i 44 ispitanika u SHD skupini). Ispitanici su bili uključeni u program mršavljenja koji se temeljio na promjenama životnih navika, a u sklopu kojega je bila petodnevna edukacija te pet kontrolnih pregleda unutar dvanaestomjesečnog razdoblja. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da je MD bila značajno učinkovitija u povećanju ukupnog antioksidativnog kapaciteta (TAC); TAC je nakon dvanaest mjeseci iznosio 2,47 ± 0,45 mmolTE/L u MD skupini i 2,31 ± 0,51 mmolTE/L u SHD skupini (P < 0,001 za učinak vremena, P = 0,009 za učinak interakcije vremena i dijete). Metodom multiple regresije, vrsta dijete pokazala se kao jedini značajan čimbenik za promjenu TAC-a (P = 0,013), dok tjelesna aktivnost, spol, promjena tjelesne mase i koncentracija urata nisu značajnije doprinijeli promjeni koncentracije TAC-a. U ovom istraživanju nije primijećen statistički značajan učinak vremena niti ispitivanih intervencija na oxLDL, OLAB ili njihov omjer. Istraživanje je također potvrdilo povoljan utjecaj ispitivanih intervencija na mršavljenje; obje su intervencije utjecale na značajno smanjenje tjelesne mase (P < 0,001), opsega struka (P < 0,001) i ITM-a (P < 0,001) tijekom vremena. Osim toga, ovaj je rad potvrdio bolju učinkovitost MD u smanjenju sistoličkog arterijskoga tlaka (pad od 8,27 ± 18,32 mmHg u MD skupini vs 1,25 ± 18,34 mmHg u SHD skupini) i u povišenju vrijednosti HDL-kolesterola (porast od 0,11 ± 0,24 mmol/L u MD skupini i 0,003 ± 0,19 mmol/L u SHD skupini) u usporedbi s SHD. Stoga ovi rezultati potvrđuju hipotezu da MD dovodi do redukcije većeg broja čimbenika metaboličkog sindroma. Ovo istraživanje po prvi put je na uzorku pretilih bolesnika hrvatske populacije ustanovilo važne čimbenike uspješnosti mršavljenja uz primijenjene nefarmakološke mjere. Pored toga, dobiveni rezultati pridonijeli su razumijevanju pretpostavljenog antioksidativnog mehanizma djelovanja mediteranske prehrane, dajući dobru osnovu za daljnja usmjerena istraživanja u ovom području.
The rise in global obesity rates over the last decades and its non-responsiveness to the therapeutic measures have been substantial, presenting obesity as a major public health, socioeconomic and clinical issue. The recent guidelines for the management of obesity recommend lifestyle changes with diet and physical activity as the most important therapeutic measure. Numerous evidence point to the benefits of Mediterranean diet (MD); however, its exact mechanism of action is still ambiguous. Therefore, the aim of this work was to explore the effect of MD on oxidative stress as the primary endpoint what could lead to the better understanding of the mechanism of action of MD in obese patients. 124 obese patients participated in study (sex: 32 M and 92 F, age: 47.5 ± 12.42, BMI: 41.59 ± 7.32 kg/m2), and were randomized to either MD (n = 63) or standard hypolipemic diet (SHD) (n = 61) group. 84 subjects (40 in MD and 44 in SHD group) completed the study. All subjects participated in a weight reduction programme, involving intensive 5-day educational intervention on diet, physical activity and behavioural therapy, followed by five follow-up visits during the twelve months. The results imply MD beneficial effect on total antioxidant capacity (TAC); twelve months mean (± SD) TAC values were 2.47 ± 0,45 mmolTE/L and 2.31 ± 0.51 mmolTE/L in MD and SHD, respectively (P < 0.001 for time effect; P = 0.005 for time-diet interaction effect). Multiple regression model identified type of diet as the only significantly contributing factor to TAC change (P = 0.013), while physical activity, gender, body weight change and urate concentration did not contribute significantly. We did not observe the statistically significant time or diet effect on oxLDL, OLAB or their ratio. This study confirmed the beneficial effect of both interventions in weight management, measured as reduction in body weight (P < 0.001), waist circumference (P < 0.001) and BMI (P < 0.001). Compared with the SHD, systolic blood pressure (SBP) decreased (8.27 ± 18.32 mmHg and 1.25 ± 18.34 mmHg in MD and SHD group, respectively) and HDL cholesterol increased (0.11 ± 0.24 mmol/L and 0.,003 ± 0.19 mmol/L in MD and SHD group, respectively) significantly in the MD group. Therefore, these results confirm the hypothesis that adherence to the MD is associated with more prominent reduction of the metabolic syndrome components. This is the first study identifying variables predictive of successful weight loss among obese Croatian patients. Additionally, the obtained results contribute to the understanding of proposed antioxidative mechanism of MD and could be used as the basis for further research in this area.
Oralni kontraceptivi imaju brojne učinke na organizam žene poput poželjnog smanjenja pojavnosti zloćudnih
bolesti jajnika i endometrija, ali i nepoželjne učinke od kojih je najpoznatiji povišeni ...trombotički rizik. Činjenica
je da su oralni kontraceptivi jedan od rizika za razvoj trombo-embolijskih bolesti, s relativnim rizikom od 1,15
do 8,5 ovisno o formulaciji pripravka i obliku trombo-embolijske bolesti. Razvoj laboratorijske dijagnostike,
molekularnih ispitivanja i koagulacijskih pretraga, dao je novi zamah istraživanjima povezujući epidemiološke
podatke o trombotičkim rizicima poput pušenja, debljine, dobi, tjelovježbe i drugih s biološkom osnovom.
Istovremeno, razvoj sintetičnih estrogena i progesterona, njihovih doza i kombinacija, dodatan su poticaj
studijama učinka pojedine formulacije na koagulacijski odgovor.
Cilj istraživanja bio je utvrđivanje utjecaja oralnih kontraceptiva na čimbenike zgrušavanja i fibrinolize u
lokalnoj populaciji, ovisno o: količini i hormonalnom sastavu korištenog pripravka, postojanju nasljednih
trombofilija te razlici među ispitanicama u dobivenim vrijednostima aktivnosti čimbenika hemostaze u odnosu
na dodatne čimbenike rizika za trombo-embolijske bolesti.
U istraživanje su uključeni rezultati 195 žena koje su uzimale 6 ciklusa oralnu kontracepciju. Određivani su
čimbenici nasljedne trombofilije (FV Leiden, FIIG20210A i PAI-1 5G/4G) i parametri hemostaze (PV, APTV,
fibrinogen, aPCR, protein C i S, FVIII, antitrombin, plazminogen, inhibitor plazmina, PAI-1 i d-dimeri) mjereni
u 3 vremenske točke: osnovni - prije uzimanja oralne kontracepcije, nakon 3 i nakon 6 ciklusa.
Rezultati istraživanja pokazuju da su pod utjecajem oralnih kontraceptiva promijenjeni svi koagulacijski
parametri osim aktivnosti FVIII. Analizom rezultata formulacija pripravaka, najveće razlike nađene su u
kombinacijama s 20μg EE2 GSD vs DRSP za koagulacijske pretrage protein C i S, plazminogen i PAI-1. U
istraživanju je potvrđena jednaka učestalost trombofilnih mutacija među ispitanicama kao u općoj populaciji.
Polimorfizam PAI-1 5G/4G nije imao utjecaja na aktivnost PAI-1 kod mladih žena, niti je uzimanje oralnih
kontraceptiva imalo učinka na aktivnost PAI-1.
Istraživanje je potvrdilo utjecaj oralne kontracepcije na koagulacijske pretrage, ali i nastojanje sustava
hemostaze za stjecanjem nove točke ravnoteže. Gestageni također utječu na koagulacijski odgovor žena.
Patološke vrijednosti pretraga aktivnosti proteina S i određivanja koncentracije d-dimera mogu pomoći
kliničarima u odluci o nastavku ili prekidu oralne kontracepcije kod žena s drugim visokim rizikom i/ili
sumnjom na trombo-embolijski događaj.
Oral contraceptives have numerous effects on women’s body like favorable decrease of prevalence risk for
ovarian and endometrial cancer, but also undesirable increase of thrombotic events. The fact is that oral
contraceptives are one of the reasons for increased risk for venous thromboembolism, with relative risk is 1.15-
8.5, depending on the drug formulation and type of thromboembolic disease. The development of laboratory
diagnostics, molecular tests and coagulation tests, gave a new momentum to the researches linking
epidemiological data on thrombotic risks such as smoking, obesity, age, exercise, and others with a biological
basis. Simultaneously, development of synthetic estrogen and progesterones are an additional stimulus for new
studies of the effect of oral contraceptive formulations on the coagulation response.
The aim of the study was to determine the influence of oral contraceptives on factors of coagulation and
fibrinolysis in the local population, depending on: the amount and composition of used drug, the presence of
hereditary thrombophilia and the difference among study subjects in the obtained values of factors of coagulation
and fibrinolysis in relation to the presence of additional risk factors for thromboembolic diseases.
The study included the data results of 195 women, who took six cycles of oral contraceptives. Tests for
hereditary thrombophilia (FV Leiden, FIIG20210A and PAI-1 5G/4G) were performed, as well as tests of
hemostasis (PT, APTT, fibrinogen, APCR, protein C and S, FVIII, antithrombin, plasminogen, plasmin inhibitor,
PAI-1 and d-dimer) measured at three time points: basic - before taking oral contraceptives after three and after
six cycles of their use.
The results showed that oral contraceptives have changed all measured parameters except activity of FVIII.
Analyzing the results by formulation of drug, the greatest differences were found in combination with 20μg EE2
GSD vs. DRSP for coagulation tests protein C and S, plasminogen and PAI-1. Data confirmed the same
frequency of FV Leiden, FII G2021A i PAI-1 5G/4G among study subjects as in general population.
Polymorphism of PAI-1 5G/4G had no influence on PAI-1 activity, nor the use of oral contraceptives.
This study confirmed impact of oral contraceptives on coagulation tests and tendency of hemostasis to
reach new equilibrium. Gestagens also have impact on coagulation response. Pathological test results of protein
S activity and d-dimers may help clinicians in the decision on continuation or discontinuation of oral
contraceptives in women with other high-risk and / or suspected thromboembolic event.
Dosadašnja klinička istraživanja upućuju na zaključak da američki ginseng (AG) pridonosi regulaciji glikemije na način da, slično djelovanju derivata sulfonilureje, povećava postprandijalnu ...koncentraciju inzulina u serumu. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati učinkovitost i sigurnost odabranog ekstrakta američkog ginsenga kao dopune uobičajenoj terapiji ŠBT2 (prehrana i/ili lijekovi), koristeći randomizirani, dvostruko-slijepi, placebom-kontrolirani, paralelni dizajn studije i posljedično pridonijeti razumijevanju predloženog mehanizma djelovanja ekstrakta američkog ginsenga u regulaciji glikemije u bolesnika sa ŠBT2. Sedamdeset četiri ispitanika s kontroliranom ŠBT2 (spol: 28 M i 46 Ž; dob: 62,9 ± 9,49 godina; ITM: 32 ± 5,3 kg/m2; HbA1c: 7,0 ± 1,3%), randomiziranih u intervencijsku (n = 35) ili kontrolnu skupinu (n = 39), završilo je studiju. Svakom je ispitaniku bio dodijeljen ili odabrani preparat AG-a (etanolni ekstrakt korijena) ili placebo koji sadrži pšenične mekinje (2 kapsule od 500 mg po obroku = 3 g dnevno) u razdoblju od 12 tjedana. Ishodi mjerenja uključivali su mjere učinkovitosti (hemoglobin A1c (HbA1c)-primarni, koncentracija glukoze u plazmi natašte (GUP-NT), koncentracija inzulina u serumu natašte i model procjene homeostaze (HOMA-IR)); sigurnosti primijenjene terapije (jetrena i bubrežna funkcija, koagulacijski parametri, arterijski tlak i arterijska elastičnost) i suradljivosti (broj vraćenih kapsula). Među ispitanim skupinama nije bilo statistički značajne razlike u vrijednostima hemoglobina A1c kao primarnog ishoda istraživanja. Ipak, u usporedbi s placebom, u skupini koja je uzimala AG uočen je silazni trend vrijednosti hemoglobina A1c za 0,84% (P = 0,836) te su ispitanici za vrijeme studije ostali dobro kontrolirani (HbA1c = 7,12%). Odabrani pripravak AG-a također je smanjio koncentraciju GUP-a u plazmi natašte za 4,42%, koncentraciju inzulina u serumu natašte za 11,54% i vrijednosti HOMA-IR indeksa za 18,84%, bez statistički značajne razlike među uspoređivanim skupinama (P = 0,947, P = 0,373, P = 0,489, za svaki pojedinačno). Razlika početnih i krajnjih vrijednosti vaskularnih pokazatelja između dviju skupina, i to sistoličkog arterijskog tlaka (SAT) i augmentacijskog indeksa (AI), bila je statistički značajna. U usporedbi s placebom, AG u primijenjenoj dozi značajno je smanjio radijalni AI za 5,25% (P = 0,041) i SAT za 11,72% (P < 0,001), dok je izostao učinak na dijastolički arterijski tlak. Ishodi sigurnosti i suradljivosti ostali su također nepromijenjeni. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak da nakon 12 tjedana suplementacije ekstrakt AG-a, iako ne smanjuje vrijednost HbA1c, održava zadovoljavajuću kontrolu glikemije u bolesnika s reguliranom ŠBT2, bez nuspojava.
Dosadašnja klinička istraživanja upućuju na zaključak da američki ginseng (AG) pridonosi regulaciji glikemije na način da, slično djelovanju derivata sulfonilureje, povećava postprandijalnu koncentraciju inzulina u serumu. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati učinkovitost i sigurnost odabranog ekstrakta američkog ginsenga kao dopune uobičajenoj terapiji ŠBT2 (prehrana i/ili lijekovi), koristeći randomizirani, dvostruko-slijepi, placebom-kontrolirani, paralelni dizajn studije i posljedično pridonijeti razumijevanju predloženog mehanizma djelovanja ekstrakta američkog ginsenga u regulaciji glikemije u bolesnika sa ŠBT2. Sedamdeset četiri ispitanika s kontroliranom ŠBT2 (spol: 28 M i 46 Ž; dob: 62,9 ± 9,49 godina; ITM: 32 ± 5,3 kg/m2; HbA1c: 7,0 ± 1,3%), randomiziranih u intervencijsku (n = 35) ili kontrolnu skupinu (n = 39), završilo je studiju. Svakom je ispitaniku bio dodijeljen ili odabrani preparat AG-a (etanolni ekstrakt korijena) ili placebo koji sadrži pšenične mekinje (2 kapsule od 500 mg po obroku = 3 g dnevno) u razdoblju od 12 tjedana. Ishodi mjerenja uključivali su mjere učinkovitosti (hemoglobin A1c (HbA1c)-primarni, koncentracija glukoze u plazmi natašte (GUP-NT), koncentracija inzulina u serumu natašte i model procjene homeostaze (HOMA-IR)); sigurnosti primijenjene terapije (jetrena i bubrežna funkcija, koagulacijski parametri, arterijski tlak i arterijska elastičnost) i suradljivosti (broj vraćenih kapsula). Među ispitanim skupinama nije bilo statistički značajne razlike u vrijednostima hemoglobina A1c kao primarnog ishoda istraživanja. Ipak, u usporedbi s placebom, u skupini koja je uzimala AG uočen je silazni trend vrijednosti hemoglobina A1c za 0,84% (P = 0,836) te su ispitanici za vrijeme studije ostali dobro kontrolirani (HbA1c = 7,12%). Odabrani pripravak AG-a također je smanjio koncentraciju GUP-a u plazmi natašte za 4,42%, koncentraciju inzulina u serumu natašte za 11,54% i vrijednosti HOMA-IR indeksa za 18,84%, bez statistički značajne razlike među uspoređivanim skupinama (P = 0,947, P = 0,373, P = 0,489, za svaki pojedinačno). Razlika početnih i krajnjih vrijednosti vaskularnih pokazatelja između dviju skupina, i to sistoličkog arterijskog tlaka (SAT) i augmentacijskog indeksa (AI), bila je statistički značajna. U usporedbi s placebom, AG u primijenjenoj dozi značajno je smanjio radijalni AI za 5,25% (P = 0,041) i SAT za 11,72% (P < 0,001), dok je izostao učinak na dijastolički arterijski tlak. Ishodi sigurnosti i suradljivosti ostali su također nepromijenjeni. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak da nakon 12 tjedana suplementacije ekstrakt AG-a, iako ne smanjuje vrijednost HbA1c, održava zadovoljavajuću kontrolu glikemije u bolesnika s reguliranom ŠBT2, bez nuspojava.
According to previous clinical studies it has been suggested that American ginseng (AG) is effective in improving glycemic control in type 2 diabetes through increasing post-prandial insulin levels, much like the conventional therapy sulphonylurea. The aim of the present study was to test the efficacy and safety of 12 weeks of supplementation with the selected AG extract as an adjunct to usual therapy in people with type 2 diabetes (diet and/or conventional diabetes therapy), using a randomized, double-blind, placebo-controlled design, and subsequently to contribute to better understanding of the proposed mechanism of action of the American ginseng extract in glucose regulation in type 2 diabetes. Seventy-four participants with well-controlled type 2 diabetes (sex: 28 M and 46 F, age: 62.9 ± 9.49, BMI: 32 ± 5.3, HbA1c: 7.0 ± 1.3), randomized to either intervention (n = 35) or control (n = 39) group, completed the study. Participants were randomly assigned to one of the two interventions and received, prior to each of the main meals, three times daily two 500 mg capsules (total 3g/ day), of either American ginseng extract or identical-appearing placebo capsules containing wheat bran. Outcomes included measures of efficacy (glycated hemoglobin (HbA1c)-primary, fasting plasma glucose (FPG), fasting plasma insulin (FPI), homeostasis model assessment (HOMA-IR)); safety (liver and kidney function, haemostatic function, blood pressure and arterial stiffness); and compliance (returned capsules). There was no change in the primary endpoint, HbA1c, between the treatment and placebo groups. Nevertheless, there was a trend toward lower HbA1c by 0.84% (P = 0.836) compared to placebo. Furthermore, the participants remained well-controlled (HbA1c = 7.12%) throughout. The selected AG treatment also decreased FPG, FPI and HOMA by 4.42%, 11.54% and 18.84%, respectively, with no significant between-treatment difference (P = 0.947, P = 0.373, P = 0.489, respectively). Between-treatment end differences of vascular parameters, namely systolic blood pressure (SBP) and augmentation index (AI) were statistically significant. Compared to placebo, 3 g of AG significantly lowered radial AI by 5.3% (P = 0.041) and systolic BP by 11.7% (P< 0.001) at 12 weeks. No effect was observed with diastolic BP. Safety and compliance outcomes remained unchanged. The study results indicate that after 12-weeks of supplementation, even though the AG extract did not decrease HbA1c levels, it maintained good glycemic control in patients with well-controlled type 2 diabetes without adverse effects.
PDF
