Jesu li Jehovini svjedoci posebni pacijenti? Moglo bi se odgovoriti potvrdno. Nije li
njihovo odbijanje transfuzije krvi, liječenja koje se tradicionalno smatra životno važnim,
problematično s ...medicinskog i pravnog gledišta? Međutim, tradicije nisu vječne. I moderna
medicinska znanost i pravni standardi znatno su se poboljšali u posljednja dva desetljeća. U
posljednjih nekoliko godina način liječenja koji izabiru Jehovini svjedoci postao je standard
za mnoge liječnike specijalizirane za operacije bez krvi. S pravnog stajališta, zakoni i sudska
praksa širom svijeta kreću se u istom smjeru: pacijent sposoban da samostalno donosi odluke
ima apsolutno pravo izbora liječenja koje smatra najprikladnijim u skladu sa svojim osobnim
vrijednostima. U svjetlu te evolucije širom svijeta Jehovini svjedoci postali su obični pacijenti.
Budući da to u Hrvatskoj još uvijek nije slučaj, ovim se radom želi usmjeriti hrvatsko
zakonodavstvo k usklađivanju s međunarodnim standardima, koristeći primjer Jehovinih
svjedoka. To se čini odgovarajući na pet temeljnih pitanja: 1) Treba li Jehovina svjedoka
prisiliti na transfuziju krvi protiv njegove/njene volje?; 2) Treba li Jehovinom svjedoku dati
transfuziju krvi u hitnim situacijama u kojima mu je život ugrožen, a on je u nesvijesti?; 3)
Može li liječnik odbiti liječiti Jehovinog svjedoka ako pacijent odbija prihvatiti tretman koji
se smatra neophodnim za spašavanje njegovog života?; 4) Može li liječnik biti odgovoran ako
je poštovao volju Jehovinog svjedoka u slučaju da pacijent umre?; 5) Može li liječnik biti
odgovoran za nepoštovanje želja Jehovinog svjedoka i za prisilno davanje transfuzije krvi?
Viral hepatitis C is infectious disease caused by hepatotropic
hepatitis C virus (HCV) belonging to family Flaviviridae. The discovery
of the virus has clarify the ethiology of the major part of
...post-transfusion non-A non-B hepatitis of unknown origin. It was
determined that the virus was mainly transmitted by blood and its
products by parenteral route of transmission. HCVinfected people are
the only known reservoir of the virus and the source of infection for
others. HCV infection is one of the most important public health
problems today. It was estimated that more than 170 million individuals
are infected with HCV worldvwide, most of them chronically. Chronic
infection in significant proportion leads to the development of serious
complications that include liver function failure, the cirrhosis
development and hepatocellular carcinoma (HCC). The prevalence of HCV
infection has significantly changed since the dicovery of virus as
ethiological agent of the disease primarily owing to routine testing of
blood from volunteer donors on the presence of HCV infection. Today is
generally accepted that the most important risk factor that contributes
to the spread of HCV infection is illegal use of intravenous drugs.
Prava Jehovinih svjedoka (JS) na zdravstvenu zaštitu u Republici Hrvatskoj (RH) moraju biti jednaka kao za ostalu populaciju. Odbijanje transfuzije krvi (TK) koje nalaže religijski svjetonazor JS-a ...prepreka je ostvarivanju pojedinih rizičnih oblika liječenja u RH. Krvarenje kao komplikacija nekih oblika liječenja može ugroziti život bolesnika. Izbjegavanje TK postupcima pripreme može u određenom opsegu u pojedinačnim slučajevima spriječiti posljedice, no „zamjenska krv“, zvana tako u laičkim medijima, zapravo ne postoji. U RH je zakonom zajamčeno postupanje u skladu s bolesnikovim pristankom ili odbijanjem određenih postupaka liječenja. U svakome pojedinačnom slučaju potrebno je procijeniti rizik od krvarenja te, ako on nije izrazit, omogućiti bolesniku takvo liječenje. Ako liječnik ili zdravstvena ustanova ne mogu prihvatiti ni manji rizik, potrebno je uputiti bolesnika liječniku ili ustanovi koja može provesti takvo liječenje. Pristanak bolesnika na postupak liječenja bez pristanka na TK ne obvezuje liječnika na sudjelovanje u takvom zahvatu samo kada postoji velik rizik od krvarenja, a bolesnik odbija TK. Zakon o zdravstvenoj zaštiti pacijenata u RH obvezuje liječnika na spašavanje života pa je TK u životno ugroženog bolesnika koji krvari ili je iskrvario u takvoj situaciji jedina opcija, što može dovesti do liječenja protivno volji pacijenta. S obzirom na legislativnu nedorečenost i proturječnost te na obvezu RH prema poštovanju prava Europske unije odnosno slijeđenja Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava (EKZLJP), u slučaju, premda etički opravdanog i obveznog TK protiv bolesnikova pristanka u slučaju spašavanja života, možemo i moramo računati da takvim postupanjem EKZLJP može biti povrijeđen.
SAŽETAK
Virusni hepatitis C zarazna je bolest uzrokovana hepatotropnim hepatitis C virusom (HCV) iz porodice Flaviviridae. Otkriće virusa razjasnilo je etiologiju najvećega dijela ...poslijetransfuzijskih non-A, non-B hepatitisa dotad nepoznata uzroka, te je ustanovljeno da se virus najčešće prenosi krvlju i krvnim pripravcima parenteralno. Koliko je poznato, inficirane su osobe jedini “rezervoar” virusa i izvor su infekcije za druge ljude. HCV infekcija jedan je od najtežih javnozdravstvenih
problema današnjice. Procjenjuje se da je više od 170 milijuna ljudi u svijetu zaraženo tim virusom, većina njih kronično. Kronična infekcija u velikoga broja oboljelih dovodi do razvoja ozbiljnih komplikacija, uključujući zatajenje jetrene funkcije, razvoj ciroze jetre, te hepatocelularnoga karcinoma (HCC). Prevalencija HCV infekcije, od otkrića virusa kao uzročnoga agensa bolesti do danas, bitno je promijenjena zahvaljujući ponajprije rutinskome testiranju krvi dobrovoljnih davatelja na infekciju hepatitis C virusom. Općeprihvaćeno je da je danas najvažniji rizični čimbenik koji pridonosi širenju infekcije hepatitis C virusom, unutarvensko uzimanje droga.
Transfuzija krvnih pripravaka je siguran i učinkovit postupak liječenja. Međutim, transfuzija može imati i neželjenih posljedica. Za razliku od odraslih i starije djece, u novorođenčadi se rijetko ...javljaju imunološke transfuzijske reakcije, jer oni izuzetno rijetko stvaraju aloprotutijela zbog nezrelosti imunološkog sustava. Stoga su imunološke transfuzijske reakcije koje se u njih jave češće posljedica pasivnog prijenosa protutijela transfuzijom krvnog pripravka koji sadrži plazmu, nego protutijela koje je stvorilo dijete. Metaboličke komplikacije, koje su rijetke u odraslih, mnogo su češće u novorođenčadi zbog nezrelosti njihovih organskih sustava. Nedonoščad je osobito rizična za nastanak metaboličkih komplikacija, ona zbog nezrelosti mogu imati poteškoće u učinkovitom metaboliziranju različitih tvari što se nalaze u antikoagulantnim i aditivnim otopinama koje se primjenjuju za pohranu krvnih pripravaka. Rizik za prijenos hepatitisa i AIDS-a transfuzijom krvih pripravaka koji su testirani na biljege ovih zaraznih bolesti danas je vrlo nizak. Na žalost, još i sad postoji mogućnost prijenosa nepoznatih mikroorganizama transfuzijom krvi. Tijekom i nakon svake transfuzije treba pratiti primatelja zbog pojave simptoma i znakova koji bi upućivali na eventualnu transfuzijsku reakciju. Donošenje odluke o transfuzijskom liječenju bolesnika, bez obzira je li riječ o novorođenčetu, starijem djetetu ili odrasloj osobi, zahtijeva da se uz sve prednosti razmotre i moguće posljedice tranfuzijskog liječenja.
Rh imunizacija kroz hemolitičku bolest fetusa i novorođenčeta (HBFN) najčešći je uzrok fetalne anemije tijekom trudnoće. Amniocenteza je godinama korištena kao metoda probira kroz određivanje OD 450 ...uz pomoć Lileyeva dijagrama, no u novije je vrijeme zamijenjena neinvazivnim određivanjem maksimalne brzine protoka u središnjoj moždanoj arteriji fetusa. Napredak je postignut i u liječenju HBFN gdje je konzervativno liječenje zamijenjeno intrauterinom intravaskularnom fetalnom transfuzijom. Također, učinjene su brojne promjene u profilaksi bolesti, ponajviše kroz davanje profilaktičkih anti D imunoglobulina svim Rh negativnim trudnicama. Ta tri postupka smanjila su perinatalnu smrtnost i pobol vezan uz HBFN.
Retrospektivno je istraživan značaj perioperativne transfuzije krvi na tijek i ishod bolesti u 116 bolesnika koji su zbog raka grkljana operirani u Klinici za bolesti uha, nosa, grla i ...cervikofacijalnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu u razdoblju od 1985. do 1990. godine. U istraživanu skupinu uključeni su bolesnici s karcinomima II. do IV. stupnja bolesti, jer među bolesnicima I. stupnja karcinomske bolesti nije zapažen ni jedan recidiv, niti je u bilo kojeg bolesnika tog stupnja primijenjena transfuzija krvi. Recidiv je zapažen u 73 bolesnika (62,9%), i to: u 42 (70%) od 60 bolesnika koji su perioperativno primili transfuziju krvi; te u 31 (55,4%) od 56 bolesnika koji nisu primili transfuziju krvi. Uočena razlika nije statistički značajna. U prvoj godini praćenja registrirano je u skupini osoba koje su perioperativno dobile transfuziju krvi 33 (45,2%) recidiva od 73 recidiva zapažena u obje skupine (ili 78,6% od 42 osobe koje su perioperativno primile transfuziju krvi te dobile recidiv u cijelom trogodišnjem razdoblju praćenja; preostalih 9 recidiva zapaženo je u drugoj godini praćenja). U skupini osoba koje nisu primile transfuziju krvi, recidivi su raspodijeljeni tako da je 15 recidiva zapaženo u prvoj godini, te 16 u drugoj i trećoj godini praćenja. U skupini osoba koje su primile transfuziju krvi statistički je značajno zapažanje ranije pojave recidiva (x2 12,379; DF2;P<0.001).
PDF
