Uspoređuju se rezultati empirijskih istraživanja 1988. i 1992. godine na studentima sveučilišta u Zagrebu i Rijeci. Analizira se odnos ispitanika prema (a) kompleksu »priroda-tehnika-društvo«, (b) ...prema vjeri te (c) uspoređuje odnos prema vjeri s mišljenjima o kompleksu »priroda-tehnika- -društvo«. U odnosu na 1988:
- u 1992. godini smanjena je prosječna prihvaćenost antropocentričkih tvrdnji i povećana osjetljivost prema prirodnoj ravnoteži;
- 1992. godini nije se promijenio postotak »uvjerenih vjernika« (16%) niti onih koji »nisu sigurni jesu li ili nisu vjernici« (8%). Povećan je postotak onih koji »vjeruju, ali ne prihvaćaju sve što vjera i crkva propovijedaju« (od 24% na 4l%), a smanjen je postotak onih koji »ne vjeruju« (od 51% na 34%);
- 1992. godini nije se promijenio odnos između osobnog stava prema vjeri i mišljenja o kompleksu »priroda-tehnika-društvo«.
- mišljenja »vjernika« i »ne-vjernika« o kompleksu »priroda-tehnika-društvo« značajno se razlikuju: »vjernici« više prihvaćaju »antropocentričku« orijentaciju, što se objašnjava religioznim iskustvom vjernika. Razlike »vjernika« i »ne-vjernika« prema »tehnocentrizmu« i »naturalizmu« nisu značajne, što se objašnjava svjetovnim iskustvom i »vjernika« i »ne-vjernika«.
Između 1988. i 1992. godine došlo je u Hrvatskoj do socijalno-političkih promjena, kojima se može objasniti samo dio promjena u odnosu prema vjeri. Promjene u socijalnoekološkim orijentacijama treba tumačiti promjenama civilizacijskih vrijednosti.
Dostojanstvo čovjeka i rad ZRINŠĆAK, Siniša; BALOBAN, Stjepan; ČRPIĆ, Gordan
Bogoslovska smotra,
11/2000, Letnik:
70, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
U ovom se radu raspravlja tema dostojanstva čovjeka i rada. Polazište rasprave predstavljaju rezultati istraživanja koja se odnose na rad i radne vrednote. Oni su obrađeni iz različitih kutova; ...suvremenih društvenih procesa u području rada, hrvatskih tranzicijskih okolnosti te iz perspektive socijalnog nauka Crkve koji objašnjava današnju transformaciju rada i ukazuje na moguća rješenja. Unutar tog su konteksta obrađene sljedeće teme: centralnost rada, važna obilježja posla, rad u objektivnim društvenim okolnostima te individualne i kolektivne preferencije. Rezultati istraživanja pokazuju kako se rad vrlo visoko vrednuje, ali ne na račun obitelji pa i prijatelja i slobodnog vremena. Medu važnim obilježjima posla prioritetnima se pokazuju dobra plaća, sigurnost radnog mjesta i zanimljiv posao, što govori o tome da se nešto više vrednuju varijable komfora i materijalnih uvjeta no osobnog razvoja. Rad se najviše percipira kao objektivna potreba, a oni koji su zaposleni ne iskazuju preveliko zadovoljstvo samim radom, autonomijom u poslu i sigurnošću posla. Hrvatski građani se, također, pokazuju vrlo neautoritarnima u poslu jer prvo žele biti uvjereni u ispravnost uputa koje im daje nadređena osoba, a istodobno se u velikoj većini slažu s različitim nagrađivanjem za različiti rad. Istraživanje ukazuje i na nešto značajnije prihvaćanje kolektivnih vrednota, ali ovdje u velikoj mjeri dolaze do izražaja kontradiktorni i ambivalentni stavovi, primjerice u slučajevima velikog prihvaćanja stava da je natjecanje dobro, ali i stava da treba smanjiti razlike u plaćama. Pitanje individulanih i kolektivnih preferencija najjasnije ilustrira probleme tranzicije i uloge države u gospodarskom i uopće društvenom razvoju. U zaključku rada autori raspravljaju četiri moguća kruga objašnjenja unutar kojih se može jasnije razumjeti u kojoj mjeri pitanja odnosa spram rada odražavaju zajedničke svjetske i europske trendove, u kojoj mjeri tranzicijske, a u kojoj specifično hrvatske okolnosti.
Rad je tematski povezan sa znanstveno-istraživačkim projektom Instituta
za društvena istrazivanja u Zagrebu pod naslovom Sociološlei aspekti mreže naselja
u kontekstu tranzicije, koji je realiziran u ...periodu od 2002. do 2005. godine. U
sklopu toga provedeno je terensko istraživanje 2004. godine, a dio dobivenih podataka
iz njega bit će tema ovoga rada. Navedeni se projekt odnosio na sociološko
istraživanje mreže naselja u cijeloj Hrvatskoj, s veličinom uzorka od ukupno 154
naselja različitog tipa. Mreža naselja je sustav urbanih i ruralnih naselja koji zajedno
čine prostornu i funkcionalnu cjelinu. Predmet istrazivanja rada jest ispitati kvalitetu
života u mreži naselja, i to preko elemenata stanovanja, opremljenosti kućanstava,
te opremljenosti neposredne okoline ili susjedstva u naseljima. Iz dobivenih rezultata
istrazivanja utvrdila se postojeća kvaliteta stanovanja u naseljima, te primarna
i sekundarna razina opremljenosti kućanstava li mreži naselja. Očekivano, rezultati
su najbolji za najveće gradove, naročito za Zagreb, a najlošiji za seoska naselja.
Općenito se potvrdila postojeća hijerarhijska struktura ispitivane mreže naselja, sa
Zagrebom na vrhu. Međutim, u detaljnoj analizi zamijetili smo da je situacija ipak
znatno kompleksnija. Često su podaci bolji za makroregionalne i regionalne centre
nego za Zagreb, a za seoska su naselja bolja nego za gradska, ali to ovisi o ispitivanom
kriteriju ili elementu kvalitete života odnosno stanovanja.
Provjerena su tri teorijska modela u formiranju poduzetničke elite u postkomunističkoj Hrvatskoj. Teorija “nomenklatume buržoazije” tvrdi da se politički i menadžerski kapital stare socijalističke ...elite iskoristio i pretvorio u ekonomski kapital. Szelenyijeva teorija ukazuje na “kulturni kapital obitelji” koji se aktivira kada se zakonska ograničenja, politički pritisci ukinu i bivši poduzetnici nastavljaju putanju koju je komunizam skrenuo. Teorija "korisnih resursa” naglašava da svi u socijalizmu stečeni resursi, kao obrazovanje, veze i poznansh’a, poznavanje tržišta, ali i nomenklatumi položaj, omogućuju ulazak u privatni sektor.
Analiza istraživanja provedenih 1989. i 1996. godine pokazuje kako ove teorije nisu međusobno isključive, nego zapravo zahvaćaju različite procese pomoću kojih se poduzetništvo formira. Nova kapitalistička klasa formira se: (1) iz bivših privatnika koji sada nemaju ograničenja za ekspanziju i rast, (2) od bivše političko-menadžerske elite koja konvertira politički i kulturni kapital u privatno vlasništvo, ali i iz (3) raznih drugih grupacija koje konveniraju resurse (znanje, veze i poznanstva) stečene u prijašnjem sustavu u sadašnju poziciju u privatno-vlasničkom sustavu
Okrugli stol Selo u tranziciji održan je 19. travnja 2001. godine u organizaciji
Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, tj. tima istraživača na istraživačkoj temi Selo u tranziciji: ...mogućnosti razvoja seoskih područja, projektu koji
se izvodi u sklopu programa trajne istraživačke djelatnosti Društvene promjene i
razvoj Hrvatske, a financira ga Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Podloga za diskusiju bio je tematski dvobroj časopisa »Sociologija sela« 1-2
(147-148) / 2000. naslovljen Selo u tranziciji, odnosno zbornik radova članova
rečenoga istraživačkog tima. Za okruglim stolom sudjelovali su mahom sociolozi,
ali i predstavnici drugih struka - iz znanosti, politike, planiranja i prakse. Osnovna
izlaganja iznijeli su uvodničari Milan Župančić i Alija Hodžić, a »pozvani diskutanti«
bili su Maja Štambuk, Vlado Puljiz, Stipe Šuvar, Željko Mataga, Josip Defilippis i
Ivan Cifrić. U raspravi su sudjelovali i Ivan Magdalenić, Antun Petak, Dušica Seferagić,
Svetozar Livada, Nataša Lončar Butić, Zrnka Novak i Jasenka Kranjčević.
U uvodnom izlaganju (članku) Modernizacija sela Milan Župančić govori o bitnim
modernizacijskim procesima u protekli h pedeset godina, te o tranzicijskim perspektivama
hrvatskoga sela. Autor analizira proces deagrarizacije potpomognutog politikom
socijalizma prema industrijalizaciji i urbanizaciji, kao ciljevima modernizacije
društva. Učinci na selo su uglavnom bili negativni: depopulacija, egzodus, poseljačenje sela, njegovo propadanje. Danas, Strategijom prostornog uređenja Hrvatske
iz 1997. godine, teži se uravnoteženom razvoju mreže naselja i policentričnosti , ali
bez adekvatnih mehanizama provođenja.
Alija Hodžiću izlaganju (članku) Selo kao izbor? postavlja pitanje može li selo biti
izbor, a ne prisila? Odgovor na ovaj upit, prema autoru, nalaže historijsku analizu
razvoja društva i položaja sela u njemu, polazeći čak od srednjeg vijeka. Selo i seljaštvo
nastaju onda kada nastaje šire društvo, tj. globalna zajednica. Tradicionalna
relativna autonomija sela uzmiče pred modernim društvom koje, preko grada, nad
selom uspostavlja višestruku nadmoć. Promjenom vrijednosti i orijentacija na rad ,
marljivost, produktivnost, dužnost, socijalnu regulaciju odozgo, selo nužno ulazi u
sistem i podređuje mu se.
Modernizacija se u Hrvatskoj dogodila vrlo kasno, ali i ubrzano u kratkom razdoblju
socijalizma. Selo postaje izvor resursa za grad i društvo, te gubi svoju složenost.
Nova složenost sela (rekompozicija) tek je na samom početku. Pozitivna strana globalizacije
jest smanjenje tenzija i razlika između sela i grada, a povećanjem komunikacijske
gustoće raste mogućnost da selo postane mjestom izbora. Zasada, samo
kao mogućnost!
Maja Štambuk u svom članku Zašto smo tu gdje jesmo? objašnjava, kroz povijesnu
perspektivu, zašto se hrvatsko selo našlo u nezavidnom položaju prema ukupnim
modernizacijskim procesima u društvu, u gradu napose. Sve počinje položajem
Hrvatske kao »periferije poluperiferije« unutar Austro-Ugarske kada je Monarhija
diktirala i dozirala modernizaciju h1vatskog sela po svojim potrebama. Usporena,
zakašnjela i nepotpuna modernizacija obilježila je hrvatsko selo. Do dvadesetih godina
20. stoljeća hrvatsko je selo u fazi kompozicije, da bi potom počeli procesi urbanizacije,
industrijalizacije i promjene društvenih i političkih ustroja. Selo se poseljačuje zahvaljujući državnoj politici prema tipu razvoja društva, po kojoj selo gubi svoju
važnost. U započetoj fazi rekompozicije selu je neophodna proruralna politika koje, kritički
obrazlaže autorica, nema. Političko-administrativna decentralizacija omogućila je premreženje
cijeloga prostora, ali se ono ne provodi, te selo tište veliki problemi koje ne
može riješiti ni ono samo a niti uz pomoć aktualne politike.
Vlado Puljiz u izlaganju Kratko dvadeseto stoljeće u selu govori o nekoliko modernizacija
H1vatske. U 20-om stoljeću seljaštvo je doživjelo burne turbulencije: od politizacije između
dva rata, služenja gradu i industriji u socijalizmu, ali pri kraju stoljeća razvijajući se prema
poduzetništvu, farmerskoj poljoprivredi, urbanizaciji sela. U zadnjih deset godina selo se
unazadilo zbog propadanja velikih kombinata, povećanja nejednakosti, te konkurencije
vanjskog tržišta. No, prema Puljizu, selo još uvijek ima neke prednosti objektivnoga karaktera,
te stoga ima i šanse za razvoj.
Stipe Šuvar zalaže se za tipologiju naselja kao instrument prostornog planiranja, te za definiranje
minimalnih kriterija za urbanizaciju nerazvijenih podn1čja.
Željko Mataga analizira agrarnu strukturu u zadnjem desetljeću i drži da je ona bila dobro
pripremljena za tranziciju, jer je zadržala privatni seljački posjed, jer se pojavio određen
broj vitalnih gospodarstava, a i zadruge i kombinati su dobro funkcionirali, održavajući
mješovitost. Međutim , procesi pretvorbe uništili su početne prednosti i vratili selo na
početak. Mataga se zalaže za ciljeve pozitivne agrarne politike, te ističe važnost ekonomske,
socijalne i ekološke komponente, kao i regionalni pristup, integralni multidisciplinarni
pristup i obnovu zadruga.
osip Defilippis kritizira stanje istraživanja sela u Hrvatskoj, te predlaže veliko sveobuhvatno
istraživanje sela. Analizira državne dokumente (Zakon o poljoprivredi, Strategija razvoja
poljoprivrede) i kritički se odnosi prema deklarativnom interesu za selo, ali i nedostatku
operativnih rješenja.
Ivan Cifrić u diskusiji (članku) Pristupi istraživanju sela bavi se trima temama: nekim pretpostavkama
za razgovor o temi »Selo u tranziciji«, dominantnim pristupima u istraživanjima,
te nekim temama od znanstvenog i društvenog značaja. Smatra da treba odrediti pristup,
sadržaj i metodologiju istraživanja, paradigmu rasta zamijeniti paradigmom održivog
razvoja, te izučavati »ekološki kompleks« i »ruralni metabolizam«.
U diskusiji nakon većih izlaganja dotaknute su i mnoge iste ali i druge teme poput: poduzetništvo
seljaka (Ivan Magdalenić), mladi u selu (Antun Petak), obrazovanje mladih »Za
selo« (I. Magdalenić, A. Petak), budućnost seljaka s obzirom na negativne promjene (Ivan
Cifrić), kako živi narod (Svetozar Livada, Alija Hodžić) , utjecaj rata na selo (I. Cifrić , S. Livada,
Zrnka Novak), utjecaj globalizacije na selo (S. Livada, A. Hodžić) , koncept decentralizacije
prostora i mreže naselja (Dušica Seferagić, Nataša Lončar Butić, Milan Župančić, A.
Hodžić, Maja Štambuk, Stipe Šuvar), važnost mješovitosti za rekompoziciju sela (Vlado
Puljiz, A. Hodžić, M. Štambuk), promjene izazvane tranzicijom (svi diskutanti), odnos znanosti,
planiranja i provedbe (N. Lončar Butić, Jasenka Kranjčević) , te pregled nekih europskih
institucija i njihovih deklaracija, povelja i planova o europskom selu (J. Kranjčević) .
Premda su izlaganja naoko vrlo različita , a rasprava šarolika, kroz sve se provlači: povijesni
pristup koji jedini može objasniti promjene u selu; oštra kritika socijalističke i tranzicijske
politike prema selu; negativna ocjena položaja sela danas, ali i traženje nekih »Optimističkih
« indikatora mogućem razvoju sela; prijedlozi za proruralnu politiku, njezinu operacionalizaciju
i primjenu. Također je važno učiti , a ne imitirati, od stranih zemalja i europskih
dokumenata o razvoju sela. Zato i preporučamo zaključke okruglog stola Selo u tranziciji
aktualnim donositeljima odluka o selu!
Proteklo je stoljeće u svjetskim, posebno europskim, razmjerima bilo
veoma turbulentno. Tu su turbulentnost izražavali veliki društveni potresi i promjene. U samoj središnjici tih potresa i promjena ...stoji fenomen tržišta i demokracije, odnosno njihova protivuriječja. Tijekom proteklog stoljeća na planeti zemlji je kumulirano više znanja, novih tehnologija i novih proizvoda nego u ukupnoj civilizaciji koja je prethodila. U takvim su uvjetima protivuriječja
inherentna tržištu i demokraciji, kao bitnim čimbenicima naše civilizacije, posebno dolazili do izražaja. Dobre strane tržišta su se manifestirale u činjenici da ono nagrađuje sposobne i uspješne, a kažnjava one koji to nisu. Loše strane tržišta se manifestiraju u činjenici da slobodno djelovanje tržišta čini bogate još bogatijima, a siromašne još siromašnijima. Dobre strane (parlamentarne)
demokracije imaju za učinak zaštitu ljudskih prava i sloboda. One
manje dobre se manifestiraju u činjenici da u ta ljudska prava nisu uključena i socijalna prava i socijalna pravda.
Velike turbulencije i krizne situacije u najrazvijenijim zemljama svijeta posebno u SAD su pokazale da se suvremeni kapitalizam nije održao temeljem nevidljive ruke Adama Smitha, nego naprotiv, temeljem veoma vidljive ruke Johna Maynarda Keynesa.
Članak želi ukazati, iz teološke perspektive, na izazove koje
današnja globalizacija nameće društvima u tranziciji te pružiti
smjernice za crkveno djelovanie u tim zemljama nakon pada
komunizma. ...Polazeći od analize komunističkog režima i njegove strukture vlasti, ističe se potreba stvaranja novih struktura koje će prikladno odgovoriti zahtjevima procesa transformacije i globalizacije. Označovajući globalizaciju kao tehničko-ekonomsku, ali i socijalno-kulturalnu i etičku trajnu revoluciju, koja danas, na žalost, uglavnom vodi k povecanju razlika izmedu bogatih i siromašnih,
članak ukazuje na važnost snažnijeg oblikovanja "etičke globalizacije" u smislu stvaranja nove postmoderne kulture života u duhu solidarnosti i socijalne pravednosti. Prema mišljenju autora, Crkva nije dobro prebrodila ove promjene jer nije uočila znakove vremena te se pita hoće li kršćanstvo uspjeti oblikovati novu
Europu u duhu "ekosocijalne politike uređenja". Nova Europa nije samo politički, ekonomski i kulturni projekt, već i izazov za Crkvu, jer europska tradicija proizlazi iz kršćanskih korijena. "Nova Europa" treba dušu, vjersku dubinu i širinu, žive kršćane i Crkvu, koji će pružiti sadržajne socijalno-etičke projekte i postati važan čimbenik socijalnog odgoja u današnjem društvu.
Hrvatska je, poput drugih zemalja EU, siromašna fosilnim gorivima no istovremeno posjeduje
značajan potencijal u obnovljivim izvorima energije, koji nije dovoljno iskorišten. Trenutačan
ukupni uvoz ...energije iznosi oko 50% ukupnih energetskih potreba te se bilježi porast udjela
obnovljivih izvora energije. U elektroenergetskom sektoru dolazi do porasta udjela primarno
zbog ulaganja u vjetroelektrane u zadnjem desetljeću, međutim, najveći udio odnosi se na
proizvodnju iz velikih hidroelektrana iz druge polovice 20. stoljeća. S obzirom na to da je
hrvatska obalna regija smještena na Mediteranu, očit je velik potencijal obnovljive solarne
energije. Trenutačan udio solarne energije predstavlja samo 1% u trenutnoj proizvodnji električne
energije i jedan je od najnižih u EU-u. Inicijative građanske energije čine se važnim
čimbenikom u intenziviranju ukupnog procesa solarizacije, pridonoseći tako ubrzanju procesa
energetske tranzicije. Međutim, Hrvatska, poput nekih drugih zemalja EU-a, suočena je s
velikim društvenim i zakonodavnim preprekama u postizanju navedenoga. U ovome članku
bit će prikazana višedimenzionalnost tih prepreka kroz istraživanje energetskih nejednakosti
u društvu (tj. pitanja energetskog siromaštva), regionalnih razlika u sudjelovanju građana u
procesima solarizacije, socio-tehničkih prepreka te ispitivanja potencijala za angažman građana
u energetskoj tranziciji. Podaci korišteni u analizama prikupljeni su u sklopu ESF projekta
„METAR do bolje klime“.
Vojvodina je pokrajina s najsloženijom etničnošću. Sve 34 narodnosti (narodi, narodnosti i etničke skupine) koje su navedene u popisu stanovništva 1981., predstavljene su u Vojvodini. To je ...posljedica naseljavanja od druge polovine 18. st. Do polovine 20. stoljeća. Demografska dinamika i etničnost pokazuje neke osobitosti: srpske općine su demografski dinamičnije i mlađe, a mađarske inertnije i starije. Monoetničnost i nupcijalitet pokazuju visoku korelaciju. Svojevrstan proces posrbljivanja je karakterističan.
U Hrvatskoj ne postoji strategija razvitka energetike. Nedavno objavljeni tekst tzv. »Strategija energetskog razvitka« to također nije. U njemu su dane mnoge tvrdnje koje nemaju uporište u ...stvarnosti. Predviđanja potrošnje energenata i njihova zadovoljavanja u potpunosti su bez osnova. Nepostojanje strategije razvitka te gospodarske grane imalo je za posljedicu brojne promašaje što je rezultiralo previsokim cijenama energenata. Cijena električne energije za domaćinstva u odnosu na platežne mogućnosti stanovništva u Hrvatskoj u prosjeku je dva puta viša nego u razmatranim europskim zemljama, a cijena plina čak tri puta. S obzirom na »strategiju« može se očekivati još više cijene energenata.
