Demografska kretanja u Hrvatskoj, a osobito gospodarska statistika, još uvijek nisu dovoljno istraženi. O tome u upravi Zemaljske vlade nema detaljnih podataka. Jedan od razloga je i taj što je ...tijekom polustoljetnog trajanja Hrvatsko-ugarske nagodbe gospodarstvo potpadalo pod mađarsko ministarstvo u Budimpešti. Želeći dokazati da je u Hrvatskoj proizvodno vanagrarno gospodarstvo bilo dostatno i poslije 1872. godine, kada je zabranjeno djelovanje cehova, ban Khuen-Héderváry naložio je izradu Adresara koji će sadržavati popis obrtnika i trgovaca na području zagrebačke Trgovačko-obrtne komore. Taj Adresar obrtnog i poslovnog svieta u Hrvatskoj otisnut je u vrlo malom broju primjeraka i vjerojatno nije imao širu upotrebu. No, njegov sadržaj izuzetno je važan zato što donosi popis obrtnika i trgovaca koji su 1891. godine djelovali na području sjeverozapadne Hrvatske. Tim popisom obuhvaćeni su i oni obrtnici te trgovci koji su djelovali u selima. Popis na primjeru grada Križevaca otkriva da je obrtništvo bilo zastupljenije od trgovanja i da su se trgovanjem bavili uglavnom Židovi te stranci, dok su se obrtništvom bavili uglavnom domaći ljudi. Podaci u ovom članku donijeti su posebno za Križevce, a posebno za ostala mjesta križevačkog kotara kakav je bio 1890. godine, nakon što je Khuen-Héderváry 1886. godine izvršio novu administrativnu podjelu zemlje. Usprkos tome što je popis nedostatan i što obiluje loše pisanim imenima, njegov sadržaj omogućava i donošenje zaključaka o unutrašnjim migracijama.
Ludbreški kotar je za razliku od koprivničkog, koji je imao elemente i vojničkog i banskog grada, bio trgovište koje se razvijalo kao središte nekoliko plemićkih veleposjeda i područje kojim je nakon ...prestanka osmanlijskih upada išla najkraća veza između zapadne Ugarske i Zagreba, a na tom se putu razvilo i svetište Svete krvi Isusove. Zbog toga je privredna aktivnost u tom području bila slaba, izuzev gostioničke djelatnosti, na što je svakako u devetnaestom stoljeću utjecala velika prometna izoliranost kada su veze sa Zagrebom krenule drugim putovima. U prošlosti je ludbreško područje pripadalo Križevačkoj županiji, ali kasnije dolazi do rascjepa pa sve više jača u vrijeme Vojne krajine pripadnost Varaždinskoj županiji kao dijelu Banske civilne Hrvatske i uloga plemićkih obitelji Batthyani, Drašković i Rauch odrazila se u obilju malih naselja u kojima je uvijek bilo obrtnika i malih trgovina koje su zadovoljavale minimalne potrebe stanovništva, dok su se veće kupnje i prodaje obavljale u Koprivnici, Čakovcu, Donjoj Dubravi, Legradu ili Varaždinu. Najbliža željeznička stanica bila je u Čakovcu i Koprivnici.
Kroz Adresar iz 1890. možemo uočiti strukturu obrtnika i trgovaca, a kroz usporedbu s istoimenim radovima za kotar Đurđevac, Koprivnicu i Križevce možemo uočiti razlike između kotara gdje je Ludbreg imao najslabije razvijenu strukturu obrtništva i trgovine. To je područje sve do 1937. bilo bez željezničke pruge, a zbog započetog propadanja veleposjeda bilo prepušteno nazadovanju, s nastojanju da očuva tradicionalne oblike života iz vremena feudalizma. Ovaj rad je dio trilogije o obrtnicima i trgovcima Središnje Podravine 1890. godine koji su već objavljeni.
U historiografiji Hrvatske najslabije su u drugoj polovici 19. stoljeća istražene promjene na području gospodarstva i to posebno onog vezanog uz obrtnike i trgovce koji su smijenivši cehove imali ...ključnu ulogu u razvoju privrede u okvirima modernizacije. Naime ukinućem cehova iz vanpoljoprivredno gospodarstvo palo je u krizu i trebalo je proći dosta vremena dok se rad obrtnika i trgovaca prilagodio potrebama stanovništva koje je nakon ukinuća Varaždinskog generalata potpalo pod Bansku, tj. građansku Hrvatsku prolazeći porođajne muke početnika. Nekoliko godina nakon restrukturiranja gospodarstva a u okvirima Hrvatsko-Ugarske Nagodbe vladao je na tom području kaos. Popis obrtnika i trgovaca izvršen 1890. pod naslovom Adresar obrtnog i poslovnog svijeta u Hrvatskoj po nalogu bana Khuena Héderváryja objavljen je da dokaže da na području zagrebačke Trgovačkoobrtničke komore ima dovoljno obrtnika i trgovaca te da ne treba jače razvijati industriju ovih krajeva u koju se je dopremala industrijska roba iz Mađarske i Austrije. Adresar je tiskan u vrlo malom broju primjeraka. Kao prvi i jedini popis s imenima privrednika taj nam je Adresar važan i do sada nije korišten u historiografiji. U ovom radu iskazujemo podatke za koprivnički kotar koji je osim grada Koprivnice obuhvatio i šest upravnih općina i na kojem je području je živjelo i radilo 656 obrtnika i 142 trgovaca. Ovaj rad je dio trilogije o obrtnicima i trgovcima Središnje Podravine 1890. godine.
Autorice donose pregled razvoja Place u glavnu poslovnu zonu srednjovjekovnoga Dubrovnika te prateći upisnik zakupnika poslovnih prostora raščlanjuju smještaj i nazočnost članova dubrovačke elitne ...Bratovštine sv. Antuna na njoj. U članku se raščlanjuje međuodnos društvene i prostorne mobilnosti toga sloja, prate neke izdvojene biografije koje ilustriraju taj odnos i donosi se sociotopografski prikaz korisnika najvrjednijega fonda dubrovačkih općinskih nekretnina.
Caraffina komisija dodijelila je gradu Osijeku magistratsku instrukciju, koja je omogućila gradu pretvaranje u upravno i gospodarsko središte komorske Slavonije. Stoga je primjena ovog dokumenta ...omogućila gradskom stanovništvu oslobođenje od podložničkih obaveza i slobodno bavljenje gospodarskim aktivnostima. Krajem prvog desetljeće 18. stoljeća započela je izgradnja osječke tvrđave, trajala je tijekom cijelog drugog desetljeća, a završena je početkom trećeg desetljeća stoljeća, čime je grad postao i sjedište vojnog zapovjedništva slavonske Vojne krajine.
Oslobođenje od podložničkih obaveza omogućilo je gradskom stanovništvu usredotočenje na vlastite gospodarske aktivnosti, odnosno razvijanje vlastitog gospodarstva. Dio osječkih građana bavio se trgovačkom djelatnošću. Pri tome su se odlučivali na odlazak u nabavu, odnosno prodaju trgovačke robe u bliže, ali i udaljenije lokacije, kao što je i Budim, odnosno Požun. Osječki trgovci dopremili su 1716. godine 20 puta robu na carinjenje, odnosno carinski pregled, a sljedeće godine 15 puta. Pri tome je 1716. u budimski tridesetničarski ured pristupilo 14, a sljedeće godine 10 osječkih trgovaca.
Osječki trgovci uglavnom su dopremili na budimsku tridesetnicu tekstilnu robu (tkanine, konac, kudjelju, mađarske kape, posteljinu i ženske haljine), a u puno manjoj količini različitu trgovačku robu, začine (papar, klinčići i đumbir), različite vrste ribe, šećer, svinje, mlinski kamen, brašno, ljepilo, sir, pirovu kašu, sirovi kositar, običan tamjan, stipsu, papir, sumpor, rakiju i lađe. Većinu tekstilne robe osječki su trgovci nabavili u Požunu, gdje su platili tridesetinu.
Među osječkim trgovcima na budimskoj tridesetnici najviše su se isticali Joannes Peacsevics (Piacsovicsa), Gregorius Nicolantin (Nicolandy), Stephanus Stoigics (Stekics, Stegics), a u nešto manjoj mjeri Jacobus Vergics (Veridics). Spomenuta četvorica trgovaca dopremili su većini robe, koju su podvrgli carinjenju, odnosno carinskom pregledu.
Autori na temelju raspoložive arhivske građe i publicirane znanstvene literature pokušavaju ukazati na neke posebnosti u gospodarskom razvoju grada Bjelovara na prijelazu stoljeća. S obzirom na to da ...su arhivski izvori relativno skromni ili u potpunosti nedostaju za kvalitetniju ocjenu uloge i značaja obrta i trgovine za ukupan razvoj grada te njihovoj ulozi u ekonomici nagodbene Hrvatske, autori se zadržavaju na popisima obrta, trgovačkih radnji i nekim pothvatima bjelovarskih poduzetnika za koje smatraju da su imali obilježja manufakturno-industrijskih poduzeća.
After the discovery of America, major imports of precious metals (gold and silver) and objects made of them caused a »silver fever« in Europe, so the exploitation of already discovered deposits of ...silver ore was accelerated, as well as the new explorations for the purpose of discovering new ones. Number of miners was considerably increased, so, for instance in the Schwaz region it reached 10,000. Large quantities of ore got dug out, and the obtained silver brought major profits making some families in Europe rich (Fuggers, Zrinski, etc). PUBLICATION ABSTRACT
U ovom radu autor na temelju neobjavljenih i objavljenih izvora te literature rekonsturira i objašnjava temeljne procese gospodarskog razvitka grada Koprivnice od početka 17. stoljeća do sredine 19. ...stoljeća. Nakon mira na Žitvi 1606. godine stvoreni su uvjeti za mirniji gospodarski razvoj grada Koprivnice. Istovremeno su prometnice postale sigurnijima, a gradovi privlačniji trgovcima. Prvi trgovci su u 17. stoljeću bili s njemačkog i mletačkog prostora. Istovremeno se javljaju domaći hrvatski trgovci. Grad je imao razvijene i dobro regulirane sajmove na kojima su gradski i vanjski majstori nudili proizvode. Sajmovi su pomogli jačanje koprivničke trgovine. Nakon njih su se kao trgovici su bili istaknuti pravoslavni trgovci grčkog podrijetla te Židovi. Koprivnički trgovci su 1821. godine bili udruženi u trgovačku zadrugu. Na kraju se može zaključiti da je koprivnička trgovina imala značajan udio u poticajima gospodarskog jačanja grada Koprivnice.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Učenci E-razreda Šole za blagovni promet Celje ob zaključku triletnega izobraževanja leta 1974 s prof. Ratimirjem Pušeljem ...(1941-2015), tretji z leve, z ravnateljem g. mag. Ludvikom Rebeuškom (na sredini) ter ob njem s prof. Antejem Žutičem, razrednikom. Jaz sem v drugi vrsti prva z leve (označena x).Na šoli za blagovni promet Celje smo se v triletnem izobraževanju (vajenski dobi) izučili za prodajalce živilske, neživilske in mešane smeri. Polovico šolskega leta smo imeli pouk, drugo polovico pa smo imeli obvezno prakso. Slednjo sem vsa tri leta opravljala v prijetnem kolektivu prodajalne NIK konfekcija Zgreb p. e. Celje na Glavnem trgu, takrat Tomšičevem trgu. Ob koncu zaključka tretjega letnika smo opravljali praktični izpit. Večina nas je v naslednjih letih nadaljevala šolanje ob delu v komercialni smeri.V preteklih letih smo se sošolci srečali ob dvajseti in štirideseti obletnici zaključenega šolanja. Še posebno smo veseli snidenja z razrednikom prof. Antejem Žutičem, prof. Albino Žutič in prof. Marjanom Lebičem. Nepozaben spomin je tudi na g. ravnatelja mag. Ludvika Rebeuška. Bil je vsestransko aktiven na raznih področjih profesionalnega in javnega življenja; izredno deloven in samodiscipliniran in to je, se razume, zahteval tudi od nas, a smo ga tudi izredno spoštovali. Mag. Ludvik Rebeušek, častni meščan Celja, 1993 Zaradi vrednot, ki jih je oblikoval na področju srednjega šolstva in zdraviliškega turizma in imajo trajen pomen za razvoj, ugled ter promocijo celjske občine doma in v svetu. Vir: https://moc.celje.si/castni-mescani- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Mavrilij Mayr, kranjski pivovarnar in trgovec.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the ...Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
