Cilj ovog istraživanja je ispitivanje psihofizičkog i socijalnog blagostanja starih osoba nakon nedavnog gubitka supružnika. Istraživanje blagostanja starih ožalošćenih je sprovedeno poređenjem grupe ...tugujućih (64 ispitanika) i netugujućih starih osoba (104 ispitanika). Starost ispitanika obe grupe kretala se od 65 do 89 godina. Dobijeni rezultati potvrđuju postojanje značajnih razlika u nivou većine ispitivanih indikatora blagostanja. Razlike su uglavnom male do srednje veličine efekta. Stare osobe koje su u protekla dva do tri meseca izgubile supružnike ispoljavaju očekivano niže zadovoljstvo životom i niži doživljaj smisla života, kao i više vrednosti negativnog i niži stepen pozitivnog afekta u poređenju sa ispitanicima u bračnom odnosu. Dodatno, tugujuće osobe izveštavaju o većem doživljaju usamljenosti, uprkos snažnije percipiranoj dostupnosti instrumentalne podrške. Suprotno očekivanjima proisteklim iz nekih ranijih nalaza, razlike između tugujućih i netugujućih ispitanika nisu registrovane u pogledu stepena emocionalnog distresa i percipiranog zdravstvenog statusa. Takođe, ove dve grupe ispitanika se ne razlikuju po nivou rezilijentnosti i percipirane emocionalne podrške, dok se razlike pojavljuju u nivou funkcionalnog statusa. Tugujući ispitanici se pokazuju kao funkcionalno nezavisniji od netugujućih. Polne razlike u grupi tugujućih ispitanika utvrđene su samo u slučaju negativnog afekta, koji je u većoj meri zastupljen kod udovica. Uopšteno, dobijeni rezultati su u većem delu u skladu sa ranijim istraživanjima, ali delimično ukazuju i na izvesne specifičnosti koje moguće proističu iz nekih karakteristika tugovanja i starenja u našoj kulturi.
Smrt je kao dio svakodnevnog života u vrijeme pandemije češća i prisutnija, čime su njezina percepcija i doživljaj znatno intenzivniji. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 smrt je zbog svakodnevnih ...izvještaja o broju umrlih, njihovoj dobi, spolu i mjestu gdje su preminuli postala masovna i vidljivija, ušla je u našu svakodnevicu. Brojni su izazovi koji prate proces umiranja, suočavanja sa smrću i tugovanjem tijekom pandemije. Službene protuepidemijske mjere obuhvaćaju niz pravila o postupanju s pokojnicima. Osim smjernica za zdravstvene djelatnike, uvedene su promjene vezane uz pogrebe i ispraćaje umrlih osoba. Nova pravila ograničavala su broj sudionika, ali i ukinula neke obrede i običaje vezane uz smrt i postupanje s tijelom. Analizirali smo pravila koja su donesena u Republici Hrvatskoj s obzirom na poštovanje kulturnih specifičnosti, tradicija sahrane i pogrebnih običaja. Preporuke su uključivale tihi sprovod u najužem obiteljskom krugu i žalovanje u samoći i izolaciji. To je dovelo do promjena u pogrebnim obredima i običajima te u obrascima tugovanja. Koristeći kvalitativnu metodologiju i pristup u radu iznosimo iskustva i osjećaje osoba koje su tijekom epidemije bolesti COVID-19 i karantene u Hrvatskoj (od 20. ožujka do 6. svibnja 2020. godine) doživjele smrt i pogrebe bliskih osoba. Ožalošćeni članovi obitelji prihvatili su nova pravila i prilagodili im se modificirajući postupak tugovanja, ali i uvodeći nove prakse. Umiranje i tugovanje u samoći istaknuti su kao najspornija mjesta, a nedostatak poznatih običaja, tradicija i praksi tugovanja uzrokovao je osjećaj nesigurnosti, pa čak i krivnje kod ožalošćenih.
Svrha ovog istraživanja je istražiti koliko su u osnovnim školama zadovoljeni
preduvjeti za uvođenje tema o smrti i drugim gubicima. Cilj je bio ispitati uvjerenja
osnovnoškolskih djelatnika o ...poučavanju učenika o navedenim temama te ispitati
njihovo znanje o procesu tugovanja kod djece i mladih. Uzorak se sastojao od 213
školskih djelatnika iz 13 osnovnih škola iz Zagreba i uže okolice koji su ispunjavali
Ljestvicu uvjerenja o poučavanju učenika o smrti i drugim gubicima i Test znanja o procesu
tugovanja kod djece i mladih. U ovome radu prikazani su rezultati ovog empirijskog
istraživanja koji su pokazali da učitelji razredne nastave imaju uvjerenja o višoj
vlastitoj kompetentnosti za poučavanje učenika o spomenutim temama u odnosu na
učitelje predmetne nastave. Rezultati su pokazali i postojanje niske pozitivne
korelacije između uvjerenja o korisnosti poučavanja o smrti i drugim gubicima te
znanja o procesu tugovanja djece i mladih. Također je utvrđena niska negativna
korelacija između dobi sudionika i rezultata na testu znanja. Provedeno istraživanje
donosi praktične implikacije koje su važne za daljnje razmatranje ove teme te za
osmišljavanje edukacija za učitelje i stručne suradnike na temu procesa tugovanja kod
djece i mladih.
Cilj je istraživanja ispitati stanje vezano uz komunikaciju o gubitcima i tugovanju
djece i mladih u školskom kontekstu u Hrvatskoj. Prigodan uzorak sudionika sastojao
se od 213 prosvjetnih ...djelatnika koji su ispunjavali anketu Gubitci i tugovanje u
osnovnim školama. Rezultati pokazuju kako se 96,7 % sudionika susrelo s učenikom/
učenicom koji/a se suočava s gubitkom. Samo 7,6 % izjavilo je kako u njihovoj školi
postoji unaprijed određena procedura postupanja kad je u razred uključeno dijete koje
se suočava s gubitkom, a 68,3 % se donekle ili u potpunosti slaže s tvrdnjom da bi se
priključili edukaciji o poučavanju učenika o smrti i drugim gubitcima. Pri kontaktu
s učenicima koji se suočavaju s gubitkom većina učitelja reagira umanjivanjem
težine gubitka, a većina stručnih suradnika dopuštanjem izražavanja misli i osjećaja.
Rezultati upućuju na zaključak da bi prosvjetnim djelatnicima bilo korisno osigurati
edukaciju o gubitcima i tugovanju djece i mladih kako bi mogli djelotvornije i stručnije
pružiti podršku.
Smrt voljene osobe jedno je od najtežih životnih iskustava. Živimo u vremenu u kojem se činjenica smrti negira i potiskuje, a o procesu žalovanja i pružanju potpore ožalošćenima nemamo dovoljno ...znanja pa se najčešće ne znamo nositi s gubitcima ni vlastitim, ni tuđim. Ljudi se tijekom života suočavaju s različitim vrstama gubitaka, a nekada i s onim najtežim gubitkom, gubitkom djeteta. Postoje dvije specifične situacije gubitka djeteta kojima okolina, a katkad i sami tugujući, ne pridaje dovoljno važnosti ili ga ne prepoznaju kao stvarni gubitak ili se tugujući jako teško nosi s tim gubitkom. Riječ je o gubitku djeteta koje se još nije rodilo i o mrtvorođenom djetetu. Ova vrsta gubitka po svemu je ista s ostalim gubitcima, osim što tugujući često ne dobiva, a često i ne traži potporu i pomoć koje su mu potrebne. Zato je bitno znati osnovne stvari o procesu žalovanja, te prepoznati i razumjeti otežano, prikriveno ili pak poremećeno žalovanje kako bismo mogli pomoći sebi, ali i pružiti djelotvornu potporu i utjehu ožalošćenima.
Nakon uvodnoga poglavlja, koje sažeto predstavlja temeljne teze Derridaovih ranih čitanja Freuda i Lacana, ovaj tekst nastoji ukazati na ulogu što su ju u njegovu kasnijem radu imali Nicolas Abraham ...i Maria Torok. Introjekcija/inkorporacija, kripta, kriptonimija, transgeneracijska sablast – ključni pojmovi njihove psihoanalize, nastali detaljnom revizijom Freudova koncepta tugovanja – predstavljaju temelj Derridaovim promišljanjima odnosa sablasnoga i tekstualnoga, te tugovanja kao etičkoga problema. Završno poglavlje, na primjerima tekstova o smrtima Rolanda Barthesa i Paula de Mana, demonstrira način kojim Derrida razrađuje i prevladava opreku introjekcije i inkorporacije, odnosno normalnog i patološkog; aporije postfreudovskoga mišljenja tugovanja kao temeljnog oblika odnošenja prema drugome navode na ponovno promišljanje cjelokupnoga koncepta subjekta.
PDF
