Brz razvoj umjetne inteligencije (UI) koja je ušla u gotovo sve sfere ljudskog života – od kulture i umjetnosti do obrazovanja, zdravstva, socijalnih pitanja, ekonomije, politike i svakodnevnog ...života – stvara nove izazove i prilike, no također nosi sa sobom značajne rizike koji mogu imati dalekosežne posljedice. Osim što UI može olakšati i ubrzati mnoge svakodnevne aktivnosti i podići kvalitetu života na višu razinu, postoji i rizik od prijetnji privatnosti, lošeg utjecaja na psihičko zdravlje i obiteljske odnose, povećanja društvenih i ekonomskih nejednakosti, kao i potencijalne zloporabe u nadzoru i vojnim primjenama, što bi moglo dovesti do tragičnih posljedica kako za planet Zemlju tako i za čovječanstvo u cjelini. Crkva, kao Majka i Učiteljica ne može ostati po strani tamo gdje se »stvara« nova slika čovjeka te »kroji« budućnost Zemlje i čovječanstva. Zato, prepoznajući svoju ulogu u brzo mijenjajućem svijetu tehnologija i umjetne inteligencije, Crkva naglašava odgovorno korištenje tehnologije u skladu s Božjom voljom i na dobrobit cijelog čovječanstva i svakog čovjeka, a posebice onih najpotrebnijih i najsiromašnijih. U ovom radu pokazujemo neke od scenarija razvoja umjetne inteligencije i važnost etičkih smjernica za sve sudionike tog procesa te kako crkveno učiteljstvo – od sv. Ivana Pavla II., pape Benedikta XVI., pa sve do pape Franje, kao i različitih vatikanskih institucija – odgovara danas na sve nove etičke izazove koje pred čovječanstvo stavlja umjetna inteligencija.
The rapid development of artificial intelligence (AI), penetrating nearly every aspect of human life, from culture and arts to education, healthcare, social issues, economics, politics, and daily life, presents new challenges and opportunities. However, it also carries significant risks with far-reaching consequences. Beyond facilitating daily activities and enhancing the quality of life, AI could pose threats to privacy, mental health, and family relationships, exacerbate social and economic inequalities, and potentially be misused in surveillance and military applications, thereby leading to tragic outcomes for the humanity and the planet. In its role as Mother and Teacher, the Church cannot remain indifferent when a new vision of humanity is being forged and the future of Earth and mankind is shaped. Recognising her role in the rapidly changing world of technology and AI, the Church underscores the responsible use of technology aligned with the Divine will and for the benefit of all humanity, particularly those in the greatest need and the most impoverished. The paper showcases the scenarios of AI development and the importance of ethical guidelines for all participants in this process, and how Church teachings from Saint John Paul II, Pope Benedict XVI, to Pope Francis, as well as various Vatican institutions, respond to the new ethical challenges posed before the humanity by AI.
Posljednjih desetljeća u brojnim crkvenim dokumentima, izjavama papa, biskupskih konferencija i pojedinih biskupa dekonstrukcija rodnih stereotipa tumači se kao destrukcija kršćanske antropologije. ...Za razliku od toga, postoje dokumenti i izjave u kojima se crkveno učiteljstvo ograđuje od biološkog determinizma te dopušta dekonstrukciju rodnih stereotipa, ali bez dovođenja u pitanje muško-ženske prirode na kojoj se temelje. U drugom dijelu članka prikazat ćemo da se (de)konstrukcija katoličke antropologije trajno događa i da ne vodi do razaranja i negiranja ljudske prirode već do shvaćanja procesa koji su utjecali na način na koji se muško-ženska priroda definirala. Na taj način se otvaraju mogućnosti za daljnji razvoj teološke antropologije u interdisciplinarnom znanstvenom pristupu. Koliko se sa stereotipnim izjavama o ženama i muškarcima slažu religiozni katolici koji pohađaju vjerske obrede analiziramo na temelju podataka prikupljenih u istraživanju provedenom u Hrvatskoj 2018. godine u sklopu projekta »Relacijski rodni odnosi u Hrvatskoj: modernizacijske i razvojne perspektive« (GENMOD).
In recent decades, the deconstruction of gender stereotypes has been interpreted as the destruction of Christian anthropology in numerous church documents, statements by popes and bishops, and episcopal conferences. In contrast, there are documents and statements in which church teachings distances itself from biological determinism and allows the deconstruction of gender stereotypes but without questioning the male-female nature on which they are based. In the second part of the article, we will show that the (de)construction of Catholic anthropology is constantly occurring and does not lead to the destruction and negation of human nature but to an understanding of the processes that influenced the way male-female nature is defined. This opens up opportunities for further development of theological anthropology with an interdisciplinary scientific approach. The extent to which religious Catholics who attend religious ceremonies agree with stereotypical statements about women and men is analysed in this article. This is based on data collected in a survey conducted in Croatia in 2018 that was part of the project »Relational Gender Identities in Croatia: Modernization and Development Perspectives« (GENMOD).
Sukob čovjekove savjesti s pozitivnim zakonom star je koliko i ljudska povijest. Iako u svojoj izvornoj formi priziv savjesti osobu ostavlja suprotstavljenu pravnom uređenju sve do žrtvovanja ...vlastitih dobara i vlastitog života, suvremene rasprave o prizivu savjesti niču iz pravnog konteksta. U današnjim se razvijenim društvima o prizivu savjesti raspravlja kao o pravnom fenomenu koji traži svoje opravdanje i utemeljenje, a pravna znanost raspravlja o granicama njegove dopustivosti, nudi definicije i klasifikacije, sve kako bi se našla ravnoteža između slobode pojedinaca i zaštite općeg dobra. Pitanje koje se postavlja jest pitanje granica, a ne opravdanosti prava na priziv savjesti. U radu se problematizira o pravu na priziv savjesti u crkvenom uređenju i u hrvatskom pravnom kontekstu, imajući na umu činjenicu da otpor pravnoj normi kod priziva savjesti proizlazi iz moralnog suda koji je najčešće utemeljen na religijskim uvjerenjima. U društvenom kontekstu u kojemu se znatna većina građana izjašnjava vjernicima, koji je iznikao iz kršćanskog svjetonazora i koji ima međunarodnim ugovorima uređene pravne odnose od zajedničkog interesa Crkve i države, valjalo bi povesti računa o tome te je i ovaj rad jedan od priloga javnoj raspravi na tu temu.
The conflict of one’s conscience with positive law is as old as human history. Although in its original form the appeal to conscience leaves a person opposed to the legal system up to the point of sacrificing his/her own goods and his/her own life, contemporary debates about the appeal to conscience emerge from a legal context. In today’s developed societies, the appeal to conscience is discussed as a legal phenomenon that seeks its justification and foundation, and legal science discusses the limits of its permissibility, offers definitions and classifications, all in order to find a balance between the freedom of individuals and protection of common good. The question that arises is the question of limits, not the legitimacy of the right to appeal to conscience. This paper problematizes the right to appeal to conscience in the church system and in the Croatian legal context, bearing in mind the fact that resistance to the legal norm in appeal to conscience stems from moral judgment, which is most often based on religious beliefs. We should take into account the social context in which a significant majority of citizens declare themselves believers, which emerges from the Christian worldview and which has legal relations regulated by international treaties in the common interest of the Church and the state. And this paper is one of the contributions to the public debate on that topic.
Autor u radu na temelju arhivskih izvora, literature i novina nastoji sagledati ulogu učiteljstva Hrvatske i Slavonije u razdoblju Prvoga svjetskog rata, s posebnim naglaskom na sudbini učitelja na ...bojištima te na različitim oblicima progona kojima su bili izloženi oni učitelji koji su aktivno iskazivali protudržavne nazore ili bili doživljavani kao politički nepouzdani.
Teorija »pravednog rata« u katoličkoj misli Mršić Felbar, Iva; Tolvajčić, Danijel
Filozofska istraživanja,
10/2017, Letnik:
37, Številka:
1/145
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
The aim of this paper is to outline the development of the “just war theory” in the Christian tradition, especially in Catholic philosophical and theological thought. Special emphasis will be on the ...classic authors, like Augustine and Thomas Aquinas, who outlined basic coordinates of the “just war theory”. This article is also exploring “just war theory” in the context of the most relevant documents of the Magisterium of the Catholic Church (Catechism of the Catholic Church, documents of the Second Vatican Council and various documents related to Catholic social teaching).
Autor donosi prijepise četiri pisma koja je Mato Lovrak, tada na mjestu ravnajućeg učitelja (ravnatelja) škola u Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima te odbornika Ilovskog učiteljskog društva, uputio ...središnjici Udruženja jugoslovenskog učiteljskog udruženja u Beogradu tijekom 1926. U njima Lovrak govori o poteškoćama u kojima se našao uslijed promjene političkih okolnosti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Prijepis pisama popraćen je kraćim uvodom u kojem su dane opće okolnosti u kojima je Lovrak napisao predmetna pisma te su dana dodatna objašnjenja
U članku autor kritički promišlja evangelizatorsko poslanje Crkve u Hrvata tražeći neuralgične točke. Nakon teološko-pastoralne analize aktualne situacije, autor se posebno zadržava na potrebi ...evangelizacije odraslih. Nedostatak rada s odraslima u župi ukazuje na veliki problem u pastoralnom djelovanju. Stoga u radu, u drugom poglavlju, iznosi što o evangelizaciji odraslih predlaže Učiteljstvo Crkve i Hrvatska biskupska konferencija. Konačno, u zaključnom dijelu članka, na temelju elemenata izvedenih iz teološko-pastoralne analize i usmjerenja sveopće i mjesne Crkve, autor stavlja prioritet evangelizacije odraslih unutar sinodalnog modela župnog pastorala.
Po uzoru na velike periodične učiteljske skupštine u Austriji i Češkoj, okupljalo se tako periodično i hrvatsko učiteljstvo, u čijim su redovima predvodničku ulogu imali Ivan Filipović, Skender ...Fabković, Mijat Stojanović, Stjepan Buzolić i drugi.
Održane su ukupno tri općehrvatske učiteljske skupštine: prva – 1871. u Zagrebu, druga – 1874. u Petrinji, i treća – 1878. u Osijeku. U njima su sudjelovali predstavnici učiteljstva iz svih hrvatskih zemalja. Hrvatske zemlje nisu bile pod jedinstvenom upravom. Te su se zemlje, međusobno razdvojene, na lazile u ugarskom dijelu Habsburške Monarhije (Hrvatska i Slavonija) i u austrijskom dijelu te Monarhije (Istra i Dalmacija). U takvim je okolnostima sastajanje učiteljstva s cjelokupnog hrvatskog prostora imalo, uz pedagošku i stalešku svrhu, i veoma važnu političku, nacionalno integrativnu i modernizacijsku zadaću. To je sastajanje bilo duhovni i politički vez razdvojenih dijelova hrvatskoga naroda. Kao takve, te su učiteljske skupštine zasmetale austrougarskom režimu, koji je zabranio njihovo daljnje sazivanje i održavanje.
Autor analizira neka obilježja učiteljstva pape Franje uočavajući u aktualnom pontifikatu više novih elemenata kojima rimski biskup pokušava odgovoriti na izazove suvremenog razdoblja. Učiteljstvo ...pape Franje stavljeno je u kontekst sekularizirana svijeta u kojemu se gube nekadašnje razlike između kršćanskih zemalja i misijskih područja, pri čemu autor objašnjava promjenu značenja naširoko korištenog pojma nove evangelizacije. Komparativno se uspoređuju elementi novosti u sadržaju i načinu vršenja učiteljstva u odnosu na prethodne pontifikate pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Promatrajući munus docendi autor ukazuje na važnost i obvezu komuniciranja vjere onima koji ne vjeruju. Prije izricanja odredbi i definicija, papa svakodnevno evangelizira govoreći onima koji su na marginama i onima koji su izvan Crkve ne putem definicija, dekreta, motuproprija, već razgovorom, intervjuima, dijalogizirajući i verbalno propovijedajući putem dnevnih homilija. Prije same reforme crkvenoga ustroja, do koje će prije ili kasnije doći, stvara se novi model i uzor papina učiteljstva sposobnog obraćati se ne samo katolicima, teolozima i biskupima već svim ljudima uzimajući u obzir njihove konkretne uvjete života.
Ređenje žena za svećenice i biskupice, koje su započele
pojedine crkve i crkvene zajednice proistekle iz reformacijskog
pokreta i baštine, postaje u posljednje vrijeme jedno od središnjih
pitanja ...ekumenskog pokreta.
Tom se trendu duboko suprotstavlja nauk i praksa Katoličke
crkve i cijelog Pravoslavlja. Oni se, uglavnom,oslanjaju i prizivaju
na trostruku argumentaciju: na Kristov primjer i poziv, te poslanje
Dvanaestorice i njihovih nasljednika (argument iz Pisma); na
Predaju kao vrijedan i nezaobilazan čimbenik života, nauka i
prakse Crkve (argument Predaje); te na višestoljetno teološko i
učiteljsko obrazloženje tog problema (argument Učiteljstva).
Članak donosi autentično učenje Katoličke crkve izraženo u
Izjavi Kongregacije za nauk vjere, iz 1976., te Apostolsko pismo
pape Ivana Pavla II. iz 1994.
U drugom dijelu, u sažetoj teološkoj analizi, naglasak je
stavljen na ekumenski aspekt tog problema, te na traženje većeg
suglasja i razumijevanja središnjih tema, kao što su to: Predaja,
korektna interpretacija (hermeneutika) Predaje, te potrebe i prilagodljivost crkvene službe (ministerija) u suvremenim prilikama i
potrebama u pojedinim crkvama.
PDF
