COVID-19 i hitna stanja u urologiji Reljić, Ante
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
09/2020, Letnik:
29, Številka:
2 COVID-19
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Zbog pandemije COVID-19 od sredine ožujka i urološka je struka neizbježno reorganizirana prostorno, medicinskom opremom, kadrovski i ciljevima. Tako su u fokus interesa dospjela hitna stanja u ...urologiji. Autor navodi zdravstvena stanja, njihovu simptomatologiju i terapiju u kojima je potrebna hitna urološka intervencija. Cilj je olakšati prepoznavanje takvih stanja i racionalizirati medicinski postupak uz postizanje maksimalne terapijske učinkovitosti u segmentu primarne zdravstvene zaštite. Posebnu kategoriju čine bolesnici s ranije dijagnosticiranim tumorima urotrakta u kojih je kirurška terapija odgođena. Neoplazme bubrega i prostate su gotovo uvijek sporo progresivni tumori starije dobi pa, sada nužna, odgoda operacije neće znatno utjecati na prirodno spori tijek bolesti. Bolesnici s tumorom testisa većinom brzo progresivnom neoplazmom mlađe dobi operiraju se po prioritetnom protokolu.
Razvitak urologije na Sušaku povijesno se ne može izdvojit iz ukupnog razvitka nkirurških disciplina u Hrvatskoj. Kako je Zagreb slijedio zasade bečke kirurške škole, dolaskom vrhunskih liječnika iz ...Zagreba na Sušaku se započela razvijati kirurško-urološka struka. Izgradnjom „Opće javne banovinske bolnice” 1935. godine otvara se i Odjel za kirurgiju, a prim. dr. Janko Komljenović imenovan je pročelnikom odjela. On osuvremenjuje, razvija i primjenjuje niz kirurških disciplina, između ostalog i urologiju. Začetnik je i endoskopske urologije. Nakon Drugog svjetskog rata, na istom odjelu, nastavlja se razvoj urologije uvođenjem većih operacijskih zahvata (urolitjaza i adenomektomija prostate). Kao samostalna jedinica Urološki odjel je osnovan 1950. godine, osnivač i voditelj bio je doc. dr. Zlatko Šestić, a odjel je imao 30 postelja. Godine 1959. u Rijeci je osnovana Urološka sekcija Zbora liječnika Hrvatske čiji je prvi predsjednik bio upravo doc. dr. Šestić. Nakon dolaska prof. dr. Vinka Frančiškovića na mjesto šefa Odjela za kirurgiju dolazi do značajnog razvoja urologije kao zasebne kirurške discipline. On započinje eksperimentalni program transplantacijske kirurgije, a 30. siječnja 1971. godine predvodi tim koji je učinio prvu transplantaciju bubrega u bivšoj Jugoslaviji. U to vrijeme urologiju vodi prof. dr. Tomislav Tićac, a uz transplantacijski program razvija se i liječenje hemodijalizom, zamjene urinarnih putova tankim i debelim crijevom, longitudinalne nefrolitotomije, različite resekcije bubrega, kirurgija nadbubrežne žlijezde. Prim. dr. Vjerislav Peterković postao je šef Odjela 1986. godine. Tada se uvode nove operacijske metode: transuretralni zahvat na donjim urinarnim putovima, ureterorenoskopija, perkutani zahvat na bubregu, radikalne operacije karcinoma prostate i mjehura, a razvija se i andrologija. Na čelo urologije 2000. godine dolazi prof. dr. Željko Fučkar koji je bio ujedno i predstojnik Klinike za kirurgiju. Odjel urologije se obnavlja kadrovski i prostorno, a nabavljen je i aparat za izvantjelesno mrvljenje kamenaca. Godine 2005. osniva se Klinika za urologiju, a njezin prvi predstojnik postaje prof. dr. Fučkar. Na Medicinskom fakultetu se kao zasebna katedra odvaja i Katedra za urologiju (2006. godine). Klinika za urologiju postaje 2006. godine Referentni centar za transplantaciju bubrega u Republici Hrvatskoj. Na Klinici se nastavlja i unaprjeđuje stručna, znanstvena i nastavna aktvnost te obnavlja program eksperimentalne urologije. Prim. dr. Maksim Valenčić obnašao je dužnost predstojnika do 2013. godine, a nakon njega prof. dr. Antun Maričić te naposljetku doc. dr. Josip Španjol. Posljednjih godina bilježi se značajan napredak u transplantacijskoj kirurgiji ali i u primjeni minimalno invazivnih metoda liječenja.
Urološka minimalno invazivna kirurgija danas se u većini centara rutinski primjenjuje za bazične operativne zahvate. U posljednje
vrijeme počinje njena sve veća primjena u složenijim operativnim ...zahvatima u odabranim centrima diljem svijeta. Iznosimo pregled
urološke patologije koja se trenutno liječi minimalno invazivnim pristupkom te izdvajamo pojedine relevantne članke o kojima se
raspravljalo i usporedilo s iskustvom Klinike za dječju kirurgiju Klinike za dječje bolesti Zagreb. Od početka primjene minimalno
invazivne kirurgije u Klinici za dječju kirurgiju Klinike za dječje bolesti Zagreb operirano je više od 1300 djece različite urološke patologije.
primijenjena su tri pristupa: transperitonealni, retroperitonelani i transvezikalni. Najveći broj operacija pripada endoskopskom
liječenju vezikoureteralnog refl uksa (VUR-a). Indikaciju za primjenu minimalno invazivnih postupaka osim VUR-a imaju nepalpabilni
testisi, varikokela, nefrektomija te adrenalektomija. Čak i najsloženije urološke operacije mogu se izvoditi služeći se minimalno
invazivnim pristupom, premda većina opisanih slučajeva pripada kategoriji „case report-a“. U posljednje vrijeme svjedoci smo
mnogih publikacija o ablativnoj i rekonstruktivnoj minimalno invazivnoj kirurgiji. Transperitonealni i retroperitonelani pristup
primjenjuju se s približno istim rezultatima. Transvezikoskopska kirurgija trebala bi se brzo razvijati i postati standardni pristup za
Cohenovu reimplantaciju. Smatra se da će tehnički napredak osigurati priliku pedijatrijskim urolozima za razvijanje minimalno
invazivnih postupaka.
Profesorica Zofia Umiastowska Sawicka postavila je temelje moderne pedijatrijske kirurgije u Poljskoj, najprije u Bialystoku, potom u Kielceu. Bila je jedna od najsposobnijih i najiskusnijih ...studentica profesora Jana Kossakowskog s Varšavskoga medicinskog sveučilišta.
Profesorica Umiastowska postala je pročelnica prvog Odjela za pedijatrijsku kirurgiju u Bialystoku, koji je poslije pridružen Medicinskoj akademiji Bialystok. Godine 1977. preselila se u Kielce kako bi vodila Odjel pedijatrijske kirurgije sve do svoga umirovljenja 1991. godine.
Obučavala je generacije pedijatrijskih kirurga, s posebnim naglaskom na kirurško liječenje ekstrofije mokraćnog mjehura, vaginalne labijalne adhezije (synechia), ozljede uretre u pacijenata muškog spola te jetre i jetrenih ligamenata. U svom se profesionalnom životu usredotočila na kongenitalnu dijafragmatsku herniju, Meckelov divertikul te na neka područja pedijatrijske onkologije. Svaka škola koju je pohađala obogatila ju je najboljim znanjem i
vještinama koji su ju učinili savršenim učiteljem. Međutim, Varšavsko medicinsko sveučilište imalo je glavnu ulogu u njezinoj kirurškoj izobrazbi: ovdje je učila i naučila kako biti pedijatrijski kirurg za dobrobit javnog zdravlja društva u skladu s motom Varšavskoga medicinskog sveučilišta: Saluti publicae.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
