U ovom se radu s gledišta pravne filozofije, te širega filozofskog pristupa iznalaženju ispravne koncepcije pravednosti u odnosima moralnosti i prava, analizira Rješenje Ustavnog suda Republike ...Hrvatske od 21. veljače 2017. o sukladnosti tzv. »Zakona o pobačaju« iz 1978. godine s Ustavom Republike Hrvatske. Iz obrazloženja Rješenja Ustavnog suda autor izlučuje određena rukovodeća načela Suda kako bi pokušao usustaviti argumentacijski okvir pravednosti koji je Sud zauzeo u pristupu spornom pitanju dopustivosti pobačaja. Ta se ustavnosudska načela potom uspoređuju s načelima političke koncepcije pravednosti američkoga političkog filozofa Johna Rawlsa. Autor kritički ukazuje na pravno‑antropološke implikacije određene slike ljudske osobe podrazumijevane u rawlsijanskom argumentacijskom okviru pravednosti, a koja se temelji u pojmu neuvjetovane slobode autonomnog sebstva. Uslijed brojnih manjkavosti pristupa spornom pitanju pobačaja koji polazi od tzv. »negativne« antropologije, autor ukazuje na obilježja alternativne koncepcije pravednosti, koja bi polazila od pravne dimenzije »pozitivnih« određenja o antropološkim datostima ljudske osobe.
GRAĐANSKO PRAVO U USTAVNOM SUDOVANJU Aldo Radolović
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991),
01/2012, Letnik:
33, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Pred Ustavnim sudom RH najviše je (oko 85%) predmeta iz zone koje u svojoj ukupnosti pokriva građansko pravo. Ustavni sud primjenjuje Ustav ( interpretativno i Europsku konvenciju o ljudskim pravima ...), ali to su – nasuprot vrlo obimnom i detaljno reguliranom građanskom pravu- relativno malobrojni, visokoapstraktni i jako općeniti propisi. Podjednako su štetne i nepravilne dvije tendencije: da se Ustavni sud ( baš kao i redovni sudovi ) bave samo primjenom zakona ( i tako budu nekakav treći ili četvrti stupanj suđenja) ili da se isključivim pozivanjem na Ustav pretvore u suđenje ex aequo et bono. To treba izbjegavati inzistiranjem da je zaštitni objekt Ustavnog suda samo Ustav, ali da prava zaštite te vrijednosti nije moguća bez temeljnog poznavanja i temeljne obrade predmeta s pozicije građanskog prava. Vjerujemo da Ustavni sud RH ovakve tendencije sve više izražava, da su one sve prepoznatljive i da će u ukupnosti imati vrlo pozitivan učinak na razvoj ustavnopravnog sustava u RH.
Ovaj rad tematizira odnos građanskog i kaznenog prava u okvirima kaznenog prava i kaznenog sudovanja.Temeljni je zaključak da je između ovih dijelova prava potrebna veća sinergija jer se bez toga ...mnoga kaznena djela (napose ona iz zone gospodarskoga kriminala) uopće ne mogu razumjeti, a pogotovo se bez toga ne mogu presuđivati adhezijski civilni zahtjevi koji se postavljaju u okvirima kaznenoga postupka. Isto je tako nužno pravno jače, nomotehnički ispravnije i modernom civilu sukladnije regulirati odgovornost države za štetu uslijed nezakonitih lišavanja slobode. Tu je na ispitu i test države (sudova također) koliko su spremni priznati vlastite pogreške počinjene u suđenju. Rad u svom zaključnom dijelu pledira na stvaranje „sudskog prava“ kao novog po- jma koji bi na prikladan način objedinio nužne točke međusobnog prožimanja građanskog i kaznenog prava. Autori rada povezuju i pitanja međusobne uvje- tovanosti građanskog i kaznenog prava s ustavnim pravom i ustavnosudskim postupkom jer bez toga nijedan potpuni zaključak pravno nije moguć.
This paper considers the relationship between civil and criminal law within the framework of criminal law and criminal adjudication.The basic conclusion is that there should be greater synergy between these two types of law, because, without it, many criminal offences (especially those related to economic crime) cannot be understood, and in particular adhesion civil claims within the framework of criminal proceedings cannot be adjudicated. It is equally essential to regulate the responsibility of the state for damages incurred due to unlawful deprivations of liberty in a legally sounder, and nomotechnically more precise manner which is better aligned to modern civil law. In this respect, there is a test for the state (and its courts) to assess how prepared they are to admit their own errors in adjudication. In its concluding part, the paper calls for the creation of “court law” as a new term which would appropriately combine the key points of the mutual intertwining of civil and criminal law. The authors also link the issues of the inter-conditionality of civil and criminal law to constitutional law and constitutional proceedings, because no full conclusion is legally possible without it.
PDF