U okolnostima povijesno određene političko-pravne rasprave koja je tijekom XIX. i XX. stoljeća pratila tranziciju liberalne ustavnodemokratske države klasičnog postanja u oblik socijalne države ...(welfare state, l'etat providence) jedna je uticajna struja pravnih pisaca tvrdila da je administrativno pravo - iz perspektive javnog prava u potpunosti različito od privatnog prava, budući da ono regulira odnose između države i privatnih građana. Kako je u tradiciji common lawa u društvu postojalo samo jedno jedino pravo, to se je u engleskoj pravnoj misli s kraja XIX st. posebno u okvirima ustavnog prava, izričito odbijala mogućnost razvitka posebnog upravnog prava. Najautoritativnije stajalište je pritom iznosio A.V. Dicey pisac klasičnog djela The Law Of the Constitution (1885.) koje je bilo vrlo uticajno u orijentaciji engleske pravne teorije i prakse i to ne samo u vrijeme nastanka nego i kasnije. Suština Diceyevog argumenta ističe nepostojanje bilo kakve potrebe za posebnim administrativnim pravom. Ipak, to je stajalište kasnije odbačeno razvojem teorije i prakse države blagostanja koja je u svojim okvirima upravo potakla razvitak upravnog prava. U tekstu autor rasvjetljava Diceyevu kontroverziju, te ukazuje na aktualnost stanovitih argumenata iz te značajne povijesne epizode tradicionalnog, ali i konstruktivnog konfrontiranja engleskog i francuskog ''pogleda na svijet'' prava i politike.
Pred Ustavnim sudom RH najviše je (oko 85%) predmeta iz zone koje u svojoj ukupnosti pokriva građansko pravo. Ustavni sud primjenjuje Ustav ( interpretativno i Europsku konvenciju o ljudskim pravima ...), ali to su – nasuprot vrlo obimnom i detaljno reguliranom građanskom pravu- relativno malobrojni, visokoapstraktni i jako općeniti propisi. Podjednako su štetne i nepravilne dvije tendencije: da se Ustavni sud ( baš kao i redovni sudovi ) bave samo primjenom zakona ( i tako budu nekakav treći ili četvrti stupanj suđenja) ili da se isključivim pozivanjem na Ustav pretvore u suđenje ex aequo et bono. To treba izbjegavati inzistiranjem da je zaštitni objekt Ustavnog suda samo Ustav, ali da prava zaštite te vrijednosti nije moguća bez temeljnog poznavanja i temeljne obrade predmeta s pozicije građanskog prava. Vjerujemo da Ustavni sud RH ovakve tendencije sve više izražava, da su one sve prepoznatljive i da će u ukupnosti imati vrlo pozitivan učinak na razvoj ustavnopravnog sustava u RH.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Knjiga Osnovi ustavnog prava Evropske unije (Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu i Javno preduzeće Službeni glasnik, Beograd, 2023.) profesorice Beširević rijedak je primjer bitnog ...doprinosa udžbeničkoj literaturi na temu europskog ustavnog prava koji pravne norme i sudsku praksu povezuje i s pravnom teorijom i s osvrtima na primjenu prava izvan teorijskih monografija. Pred nama je pitko i zanimljivo štivo koje ne opterećuje čitatelja suvišnim detaljima već postiže ono čemu svaki udžbenik treba težiti. On je solidna osnova za daljnje promišljanje tema koje otvara, omogućavajući poznavanje osnova, ali i razmatranje naprednijih slojeva zahvaćenih problema.
Ustavno pravo na pravično suđenje nije povrijeđeno odbacivanjem ovršnog prijedloga budući da se nakon osnivanja Fonda ograničene odgovornosti ne može tražiti pokretanje ovršnog postupka.
Već desetljećima svijetom tutnje promjene, koje od 19. stoljeća s različitim stupnjem intenziteta i posljedica pogađaju sve aspekte ljudskog života. U svim ovim promjenama uvelike je bilo obuhvaćeno ...i pravo, posebno područje javnog prava sa svim njegovim granama. Ipak, bučno najavljivana “konačna dekapitacija Kralja” – fraza kojom je Michel Foucault (1926. – 1984.) svojedobno u postmodernističkoj maniri izravno i zdušno zagovarao primjenu one političke filozofije koja se neće više graditi oko problema klasičnog političkog suvereniteta – na državnopravnom području još se nije realizirala. Jedan od važnih razloga je svakako to što je većina državnika i upravljača i dalje duboko ukopana u filozofski i ustavnopravni metajezik države nacije (l'etat nation) 19. stoljeća . Međutim, sve agresivniji procesi globalizacije i pritisci različitih regionalnih integracija, među kojima prednjači ona europska, postupno ali sigurno osvajaju, mijenjaju i uklanjaju tradicionalne koncepte javnog prava. Među tim konceptima “nacionalna država” (l'etat-nation) i “ustav” kao njezin najviši državno-pravni akt postali su najizloženije mete. Posljedice toga brojne su i različite. O tim pitanjima, kao i o nizu drugih koji svojom važnošću reflektiraju složene epohalne promjene, status i izglede za opstanak niza starih i novih koncepata u aktualnom procesu transformacije javnog, poglavito ustavnog prava, govori nam i najnovija knjiga profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Branka Smerdela Ustavno uređenje europske Hrvatske. Knjiga zapravo aktualizira refleksije autora na brojne promjene nacionalnog i komparativnog ustavnog prava, pojavu i posljedice novog konstitucionalizma i njemu primjerene konstitucionalizacije, globalizma i transnacionalnog prava. Štoviše, autor je svojim djelom uspio ustavnopravnu materiju, poziciju, orijentaciju i perspektive hrvatske “samostalne, neovisne, suverene i demokratske države” smjestiti unutar koordinata supranacionalnog “višeslojnog” europskog ustava na početku 21. stoljeća.
Imajući na umu dugu evoluciju ustava i ustavne politike te svekoliku
zanimljivost procesa međuigre vrline i demagogije koja se pojavljuje
prilikom predsjedničkih izbora, autor u tekstu upućuje na ...nekoliko
tema. Ponajprije na standardne “dogmatske” komparativne odredbe
o izboru šefa države koje autor osvjetljava kroz ustavnopravnu
optiku tzv. selektivnog učinka. S obzirom na to da institucija Predsjednika
Republike postoji u mnogim ustavima i po tome je jedan od
najznačajnijih institucionaliziranih aspekata političkog i društvenog
života svake zemlje, autor osobito propituje mjeru u kojoj ta institucija
u izbornom kontekstu pridonosi afirmaciji republikanizma, demokracije
i javne sfere. Autor zaključuje da izbor predsjednika i
učinci izborne selekcije, između ostaloga, utječu i na proces političke
integracije koja bi danas svugdje, pa tako i u Hrvatskoj, zbog više razloga
trebala afirmirati općeprihvaćena ontološka načela suvremene
ustavnodemokratske države.
