Zahvaljujući razvoju suvremenih metoda molekularne medicine, prije svega rekombinantne tehnologije DNK, do danas se utvrdilo oko 150 tipova HPV-a. Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om klinički se ...najčešće manifestiraju kao širok spektar dermatoveneroloških bolesti, od čega posebno ističemo: condylomata acuminata (šiljasti kondilomi), condylomata plana (ravni kondilomi), gigantski kondilom Buschke-Löwenstein, papulosis bowenoides, kao i razne druge kliničke manifestacije intraepitelnih neoplazija (IN) vanjskoga genitalnog sustava (dakle, ne samo cervikalne intraepitelne neoplazije, CIN), poput npr. penilne (PIN), analne (AIN), vulvarne (VIN), skrotalne (SIN) ili vaginalne (VAIN) intraepitelne neoplazije. Genitalne infekcije uzrokovane humanim papilomavirusom (HPV) najčešće se pojavljuju u mladoj, generativno sposobnoj populaciji te je stoga njihovo uspješno praćenje i liječenje obveza svakog društva
koje teži napretku. Ove su bolesti sve više predmetom istraživanja s obzirom na njihovu najvišu učestalost unutar skupine virusnih spolno prenosivih infekcija (STIs, engleski: sexually transmitted infections), sklonost recidivima, dugotrajno liječenje i povezanost s pojavom zloćudnih bolesti. Izbor liječenja ovisi o općem stanju i dobi bolesnika, o obliku, veličini i lokalizaciji promjena, kao i o iskustvu terapeuta. No, svakako treba istaći da još ne postoji specifi čno protuvirusno liječenje HPV-genitalnih infekcija, recidivi su česti (30-70%), a raznovrsni terapijski pristupi ponekad vrlo neugodni za bolesnika i zahtjevni za liječnika. S obzirom na sve navedeno, kao i na dostupnost cjepiva protiv HPV-infekcija, danas je HPV-cijepljenje obaju spolova ozbiljan pomak koji značajno unaprjeđuje pristup ovom problemu.
U radu je prikazan i ilustriran širok spektar HPV-infekcija vrata maternice i donjega genitalnog trakta s aspekta kolposkopičara. Navedene su bitne odrednice uredne kolposkopske slike, da bi zatim ...bile navedene karakteristike kolposkopskih slika bitnih entiteta uzrokovanih HPV-om, uključujući i premaligne lezije vrata maternice i donjega genitalnog trakta. Prikazan je i razvoj terminologije u ovisnosti o razvoju međunarodnih klasifi kacija. U kontekstu primarne prevencije svakako treba istaći strukturirani spolni odgoj adolescentne populacije na njoj prihvatljiv način, riječima, slikom, primjerima iz prakse prilagođenom terminologijom s jedne strane te programom cijepljenja protiv HPV-infekcije djevojaka i uskoro i mladića, s druge strane. Navedene su, stoga, i najvažnije preporuke stručnih društava Hrvatskoga liječničkog zbora za prevenciju infekcije
humanim papilomavirusom (HPV) primjenom četverovalentnog cjepiva protiv HPV-a tip 6, 11, 16, 18.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Inflammation of the mammary gland, mastitis in cows, are one of the most pressing problems in intensive milk production, causing ...great economic losses. For many years various approaches to treatment of subclinical and clinical mastitis did not give a satisfactory solution, so the problem of mastitis is still present. Prevent the infiltration of pathogenic agents into the mammary gland, its settlement and growth, impose a constant need for regular inspections of milk, as well as preventive and therapeutic measures to reduce the occurrence of mastitis. Staphylococci can cause an acute, severe, and malignant form of granulomatous mastitis with necrotic changes. Chronic cases of staphylococcal mastitis often go as subclinical forms of diseases of the mammary gland. The most frequent causes of acute catarrhal mastitis (mastitis catarrhalis acuta) are streptococcus (Streptococcus agalactiae, Streptococcus dysgalactiae and Streptococcus uberis), rarely other microorganisms. It occurs immediately after calving, in period of largest milk production. These microorganisms over time lead to the cessation of milk synthesis. Staphylococci and streptococci are very weak antigens, which further complicates finding of effective vaccines. For these reasons an effective commercial vaccine against mastitis caused by S. aureus and Str. agalactiae still not found, but the application of indigenous vaccine in prevention of mastitis may be sufficient. In the literature there are descriptions of inactivated vaccines consist of bacterial particules or entire cells and their toxoid. A new opportunity in making a vaccine against mastitis caused by S. aureus is adding protein A and fibronectin-binding protein as cellular antigens. An entirely new approach to immunization of the mammary gland gave incorporation of S. aureus lysate into biodegradable particles that have a function to stimulate production and opsonisation of antibodies. Given the results of other investigators and our own preliminary studies, and keeping in mind problem that mastitis caused by Staphylococcus aureus and Streptococcus agalactiae represents, goal of the research is the preparation and testing of vaccines whose effectiveness is reflected in the reduction of clinical and subclinical mastitis caused by these pathogens. In our study we used the indigenous vaccine that we prepared from S. aureus SAU 7 and Streptococcus agalactiae SAG 3 isolated from milk taken from the experimental farm. Experimental group 1 was vaccinated two months before calving, and revaccinated one month before calving, and experimental group 2, vaccine was administered one month before calving, and revaccinated two months after calving. The vaccine is given at a dose of 5 ml and consisted of inactivated bacterial cells S. aureus SAU 7 in the amount of 1x1010 cfu/ml and Str. agalactiae SAG 3 in the amount of 4x109 cfu/ml. Concetration of antistaphylococcal and antistreptococcal class G antibodies in milk of cows vaccinated one month before calving, and revaccinated two months after calving was significantly higher than in control group of cows. Activation of the humoral immune response in cows that are vaccinated antepartal, and revaccinated postpartum is far more pronounced than in cows that were vaccinated and revaccinated in the antepartal period.- Zapaljenje mlečne žlezde, mastitisi krava, predstavljaju jedan od najaktuelnijih problema u intenzivnoj proizvodnji mleka, koji nanosi velike ekonomske gubitke. Dugogodišnji različiti pristupi lečenju subkliničkih i kliničkih mastitisa nisu dali zadovoljavajuće rešenje, pa je problem mastitisa i dalje aktuelan. Sprečavanje prodora patogenog uzročnika u mlečnu žlezdu, njegovo naseljavanje i razmnožavanje, nameću stalnu potrebu za redovnim kontrolama mleka, kao i preduzimanje preventivnih i terapijskih mera u cilju smanjenјa nastanka mastitisa. Stafilokoke mogu u akutnoj formi da izazovu teške, maligne mastitise, u vidu granulomatoznih i nekrotičnih promena. Hronične forme stafilokoknog mastitisa uglavnom prolaze kao subklinički oblici obolenja mlečne žlezde. Najčešći prouzrokovači akutnog kataralnog mastitisa (mastitis catarrhalis acuta) su streptokoke (Streptococcus agalactiae, Streptococcus dysgalactiae i Streptococcus uberis), reĎe drugi mikroorganizmi. Javlja se neposredno posle telenja u periodu najveće mlečnosti. Ovi mikroorganizmi tokom vremena dovode do prestanka sinteze mleka. Stafilokoke, kao i streptokoke, su veoma slabi antigeni, što dodatno otežava pronalazak efikasne vakcine. Iz tih razloga još uvek nije pronađena komercijalna efikasna vakcina protiv mastitisa izazvanih bakterijama S. aureus i Str.agalactiae, ali primena autohtonih vakcina u preveniranju mastitisa može dati zadovoljavajuće rezultate. Opisane su inaktivisane vakcine koje se sastoje od celih ili delova bakterijskih ćelija i njihovih toksoida. U pravljenju vakcina protiv mastitisa izazvanog S. aureus-om novina je dodavanje proteina A i fibronectin-binding proteina kao celularnih antigena. Sasvim nov pristup imunizaciji mlečne žlezde predstavlja inkorporacija lizata S. aureus u biorazgradive partikule koje imaju funkciju da stimulišu produkciju i opsonizaciju antitela. Uzimajući u obzir rezultate drugih istraživača i sopstvena preliminarna istraživanja, a imajući u vidu problem koji predstavljaju mastitisi izazvani bakterijama Staphylococcus aureus i Streptococcus agalactiae, cilj istraživanja je bio priprema i ispitivanje vakcine čija bi se efikasnost ogledala u smanjenju nastanka kliničkih i subkliničkih mastitisa izazvanih navedenim uzročnicima. U izvedenom eksperimentu korišćena je autohtona vakcina koja je pripremljena od S. aureus SAU 7 i Str. agalactiae SAG 3, izolovanih iz mleka krava sa ogledne farme. Eksperimentalnoj grupi 1 aplikovana je vakcina dva meseca i revakcina mesec dana pred telenje, a eksperimentalnoj grupi 2, vakcina je aplikovana mesec dana pred porođaj, a revakcina dva meseca posle porođaja. Vakcina je aplikovana subkutano u regiju vrata u dozi od 5 ml, a sastojala se od inaktivisanih bakterijskih ćelija S. aureus SAU 7 u količini od 1x1010 cfu/ml i Str. agalactiae SAG 3 u količini od 4x109 cfu/ml. Koncentracija antistafilokoknih, kao i antistreptokoknih antitela G klase, u mleku krava vakcinisanih mesec dana pre teljenja, a revakcinisanih dva meseca posle teljenja je bila značajno veća u odnosu na vrednosti kod kontrolne grupe. Aktivacija humoralnog imunološkog odgovora kod krava koje su vakcinisane antepartalno, a revakcinisane postpartalno je daleko izraženija, nego kod krava koje su vakcinisane i revakcinisane u antepartalnom periodu.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The aim of the research was to establish possible interference of colostral immunity with the production of own antibodies in ...piglets originating from vaccinated sows, after immunization with attenuated and subunit vaccine, as well as to examine whether post-vaccination immune response prevents the development of the disease, virus shedding and spread of the Classical Swine Fever (CSF). The experimental research included 60 piglets aged 45 days (18 non-vaccinated piglets originating from non-vaccinated sows and 42 non-vaccinated piglets originating from sows immunized with China (C)-strain of CSF virus). Experimental research was conducted in two phases: the first phase encompassed a trial with the attenuated (C-strain) vaccine, whilst the second phase was focused on the application of a subunit vaccine. To determine presence of colostral antibodies in the serum of piglets, blood sampling was performed in 100 piglets aged 43 days. Based on serological examination (ELISA test), three experimental groups consisting of seven animals each were formed: Positive Group (confirmed presence of colostral antibodies), Negative Group (presence of colostral antibodies not confirmed) and Suspect Group (animals in which the antibodies were detected at the detection limit). At the age of 45 days, the piglets from the first three groups were vaccinated with attenuated (C-strain) and remaining three groups were vaccinated and revaccinated with subunit vaccine. Fourteen days after vaccination with C-strain and revaccination with the subunit vaccine, the piglets were challenged with virulent CSF virus strain (Baker strain). One day following artificial infection and with an aim of controlling virus shedding, two non-immune piglets originating from non-vaccinated sows were introduced into each group. After artificial infection, continuous clinical monitoring of animals was performed, and blood samples were obtained from each individual piglet on days 0, 2, V 4, 6, 8, 10, 12, 14, 16, 18, 20, 22, 24, 26 and 28 post infection (dpi) to detect the presence of specific antibodies against CSF and viraemia (ELISA test and RT-PCR). The control of CSF virus shedding by vaccinated, artificially infected piglets was performed by RT-PCR analysis of oropharyngeal and rectal swabs (0, 2, 4, 6, 8 and 10 dpi). After death or sacrificing the animals, autopsy was performed along with the patho-morphological examination and organ- and tissue sampling to the purpose of determining the presence and distribution of CSF virus (ELISA and RT-PCR). Control of colostral antibodies in the blood sera from piglets at age 43 days, originating from sows immunized with C-strain of CSF virus, revealed their presence in 44% of investigated piglets, whereas negative or suspect finding was obtained in more then a half of the animals. In piglets vaccinated with C-strain of CSF virus, colostral antibodies suppressed the immune response to vaccine antigen. It was established that higher levels of colostral antibodies at vaccination are associated with more potent inhibition of active immunity development, i.e. lower level of synthesis of own antibodies after artificial infection. In the group of piglets vaccinated with C-strain of CSF virus, following artificial infection with virulent viral strain, shedding and contact infection in seronegative i.e. unvaccinated animals in cohabitation was detected. Application of subunit vaccine (the first dose at age 45 and second dose at age 73 days) in piglets originating from sows vaccinated with C-strain resulted in good active immune response in a view of synthesis of specific antibodies. In the group of piglets vaccinated with subunit vaccine following artificial infection virus shedding (carrier status) was confirmed but without contact infection in unvaccinated animals in cohabitation. Applying antigen ELISA test and RT-PCR analysis, in piglets vaccinated with attenuated and subunit vaccine, after artificial infection replication and excretion of virus was detected, without distinct clinical symptoms of CSF (latent infection). In the group of piglets vaccinated with subunit vaccine, by the control of oropharyngeal and rectal swabs the genome of CSF virus was detected (RT-PCR), and environmental contamination and horizontal transmission of the virus infection in the field conditions, however cannot be excluded. Applying of existing vaccination programs with the C-strain virus subclinically infected animals (carriers) may be present in the population and contribute to the spread VI of CSF. The results indicate that subunit vaccine may have potential application in the control of CSF in regions where the disease is enzootic. The obtained results strongly indicate that besides the immunoprophylactic measures, serological control is of paramount importance in conditions of enzootic infection, as it enables better insight in the immune status of the herd (colostral immunity) and better assessment of the effectiveness of vaccination against CSF.- Cilj ispitivanja je bio da se ustanovi da li kod prasadi poreklom od vakcinisanih krmača, posle vakcinacije sa atenuisanom i subjediničnom vakcinom, dolazi do interferencije kolostralnog imuniteta sa sintezom sopstvenih antitela i da li postvakcinalni imuni odgovor sprečava pojavu oboljenja, izlučivanje virusa i širenje klasične kuge svinja (KKS). Ogledna ispitivanja su obavljena 60 prasadi, uzrasta 45 dana (18 nevakcinisane prasadi poreklom od nevakcinisanih krmača i 42 nevakcinisana praseta poreklom od krmača vakcinisanih Kina (K)-sojem virusa KKS). Eksperimentalna ispitivanja su podeljena u dve faze: prva faza je obuhvatala ispitivanja sa primenom atenuisane (K-soj) vakcine dok je druga faza obuhvatala primenu subjedinične vakcine. U cilju utvrđivanja prisustva kolostralnih antitela u serumu prasadi, izvršeno je preliminarno uzorkovanje krvi 100 prasadi uzrasta 43 dana. Na osnovu rezultata seroloških ispitivanja (ELISA test), formirane su po tri eksperimentalne grupe, od po sedam jedinki u grupi: pozitivna grupa (utvrđeno prisustvo kolostralnih antitela), negativna grupa (nije utvrđeno prisustvo kolostralnih antitela) i treća grupa prasadi kod kojih su antitela utvrđena na granici detektabilnosti (sumnjiva grupa). U uzrastu 45 dana obavljena je vakcinacija tri grupe prasadi atenuisanom (K-soj) dok su preostale tri grupe prasadi vakcinisane i revakcinisane subjediničnom vakcinom. Četrnaest dana nakon vakcinacije K-sojem odnosno revakcinacije subjediničnom vakcinom izvršena je veštačka infekcija prasadi virulentnim sojem virusa KKS (Beker soj). Jedan dan nakon veštačke infekcije u cilju kontrole izlučivanja virusa u svaku grupu su dodana po 2 neimuna praseta, poreklom od nevakcinisanih krmača. Nakon veštačke infekcije, vršena je kontinuirana klinička opservacija jedinki i od svakog praseta je uzorkovana krv 0, 2, 4, 6, 8, 10, 12, 14, 16, 18, 20, 22, 24, 26 i 28. dana nakon veštačke infekcije u cilju kontrole prisustva specifičnih antitela protiv virusa II KKS i viremije (ELISA test i RT-PCR). Kontrola izlučivanja virusa KKS iz organizma vakcinisanih, veštački inficiranih prasadi vršena je tehnikom RT-PCR na uzorcima orofaringealnih i rektalnih briseva (0, 2, 4, 6, 8 i 10 dpi). Nakon uginuća ili žrtvovanja prasadi, obavljena je obdukcija, patomorfološki pregled i uzorkovanje organa i tkiva u cilju kontrole na prisustvo i distribuciju virusa KKS (ELISA test i RT-PCR). Ispitivanjem uzoraka krvnih seruma prasadi starih 43 dana, poreklom od krmača vakcinisanih K-sojem virusa KKS na prisustvo kolostralnih antitela ELISA testom, kod 44% ispitanih jedinki utvrđeno je prisustvo kolostralnih antitela, dok je kod više od polovine prasadi utvrđen negativan nalaz ili prisustvo kolostralnih antitela, na granici detekcije. Kod prasadi vakcinisane K-sojem virusa KKS, kolostralna antitela su suprimirala imunološki odgovor organizma na vakcinalni antigen. Što je viši nivo kolostralnih antitela pri vakcinaciji, snažnija je inhibicija razvoja aktivnog imuniteta odnosno niži je nivo sinteze sopstvenih antitela nakon veštačke infekcije. Utvrđeno je da prasad vakcinisana K-sojem virusa KKS, posle veštačke infekcije virulentnim sojem, izlučuju i prenose virus KKS na seronegativne tj. nevakcinisane životinje u kohabitaciji. Vakcinacijom prasadi poreklom od krmača višekratno vakcinisanih K-sojem virusa, subjediničnom vakcinom u uzrastu od 45 (prva doza) i 73 (druga doza) dana, postignut je solidan aktivni imunološki odgovor u smislu sinteze specifičnih antitela. Prasad vakcinisana subjediničnom vakcinom, posle veštačke infekcije izlučivala su virus, ali se nije odigrala infekcija nevakcinisanih životinja u kohabitaciji. Kod prasadi vakcinisanih atenuisanom i subjediničnom vakcinom, primenom antigen ELISA testa i tehnike RT-PCR, posle veštačke infekcije ustanovljena je replikacija i izlučivanje virusa, bez izraženih kliničkih simtoma bolesti (latentna infekcija). U grupi prasadi vakcinisanih subjediničnom vakcinom, kontrolom oronazalnih i rektalnih briseva utvrđen je genom virusa KKS (RT-PCR), i kontaminisanje okoline virusom i horizontalno prenošenje infekcije u terenskim uslovima se ne može isključiti. Primenom postojećih programa vakcinacije K-sojem virusa, supklinički inficirane životinje (kliconoše), mogu da budu prisutne u populaciji i da doprinesu širenju KKS. Dobijeni rezultati ukazuju da subjedinične vakcine mogu da imaju potencijalnu primenu u programu kontrole KKS u regionima u kojima se obolenje javlja enzootski. Postignuti rezultati ispitivanja ukazuju da je pored mera imunoprofilakse, u III uslovima enzootske infekcije od značaja serološka kontrola u cilju sagledavanja imunološkog statusa zapata (kolostralni imunitet) i procene efikasnosti vakcinacije protiv KKS.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that y
Ovo djelo govori o duhu zapadne civilizacije i njezinim iskušenjima. Oslanjajući se na Hegelovu filozofiju povijesti, tekst objašnjava zašto je donedavno ova civilizacija bila dominantna nad ostatkom ...svijeta. Stvar je u tome što je razumjela važnost racionalnosti, podredila sve manifestacije života njoj, a posebno, tijekom kapitalizma (modernizma), razvila znanost i tehnologiju i proizvela moćno oružje. Usput je u svoj sustav racionalnosti uključila sva značajna dostignuća drugih civilizacija i naroda. U tom smislu, Hegel u uvodu filozofije povijesti kaže: "Jedina misao koju filozofija donosi sa sobom u kontemplaciju povijesti je jednostavna koncepcija Uma; da je Um vladar svijeta; da nam povijest svijeta, dakle, predstavlja racionalan proces." Drugim riječima, povijest je isključivo okupirana pokazivanjem kako Um dolazi do priznanja i usvajanja Istine. Naravno, racionalnost je nešto što pripada svim civilizacijama i narodima, ali su druga društva, iz različitih razloga (geografskih, klimatskih, vjerskih itd.) podredila racionalnost nekim drugim imperativima. Stoga mnoge od tih zajednica nisu bile povijesne. Što god da je bilo, Zapad je iskoristio svoju nadmoć kolonizirajući druge civilizacije i uništavajući neke. Sa uobičajenog moralnog stajališta, to je neprihvatljivo, kriminalno. Međutim, Hegelova filozofija, donekle u Marxovoj i Engelsovoj interpretaciji, govori nešto drugo. Povijest ima svoj smisao. Njegov primarni cilj je sačuvati čovječanstvo od svega što bi ga moglo uništiti, osobito od raznih prirodnih kataklizmi i smrtonosnih bolesti. Smisao povijesti je i njegov napredak prema civilnom društvu kao ostvarenju slobode i kraja povijesti. To je bilo moguće samo usvajanjem i prakticiranjem apsolutne racionalnosti. Zašto oružje i nasilje? Apsolutna racionalnost, da bi bila povijesno učinkovita, morala je pokriti cijeli svijet. Na Zapadu je, kao "izabrana civilizacija", to trebalo ostvariti, a on je, vojno superioran, to učinio koristeći nad drugim civilizacijama i narodima ekstremno nasilje. S druge strane, ovom nemilosrdnom eksploatacijom koloniziranih područja, Zapad se mogao brzo razvijati u svim domenima i tako, na razini mogućnosti, omogućiti najbolju sudbinu čovječanstva. Posebno je važno bilo XX stoljeće. Tada je ova civilizacija, razvijajući medicinu, genetiku, informatiku, nanotehnologiju i robotiku, uspjela pobijediti razne smrtonosne bolesti, započeti istraživanje svemira i pretvoriti pustinje u plodna tla i, uz "zelenu revoluciju", proizvoditi hranu za sve stanovnike planeta. Vidjevši prednosti racionalnosti, druga područja svijeta, s različitim uspjehom, slijedila su primjer Zapada. Kolonijalizam je nestao, a ljudska prava i međunarodni odnosi bili su institucionalizirani, osobito u deklaracijama Ujedinjenih naroda. Uspostavljen je detant između dva bloka, kapitalizma i socijalizma, a pokret nesvrstanih pridonio je stabilizaciji svijeta. Što se tiče svjetskih ekoloških problema koji proizlaze iz često nekontrolirane industrijalizacije, i oni, iako mučno i sporo, nastoje biti riješeni na globalnoj razini. Za razliku od modernizma, koji je konstituiran kao moderno civilno društvo s usvojenim načelom jednakosti svih, sadašnji postmodernizam je suprotan svemu građanskom. Tržišna ekonomija sve lošije funkcionira, napuštene su velike utopijske ideje: kršćanstvo i marksizam, "nova ljudska prava" uništila su sve plemenito od već proglašenih univerzalnih ljudskih prava. U nastalom beznadnom kaosu, zabrinute zbog uspona Kine i Rusije, najvažnije snage na Zapadu prešle su u "ilegalu", stvaranjem globalne duboke države, Novog Levijatana. Djeluje, prema potrebi, putem formalnih i neformalnih mehanizama. Ako je potrebno, on se također protivi vlastima svojih država ako smatra da njihovi postupci urušavaju ovu civilizaciju. Kao dobar učenik Carla Schmitta, njemačkog političkog filozofa, on je protiv humanizacije međuljudskih odnosa; ima ogromna financijska i tehnička sredstva i neljudske, eugeničke ideje o smanjenju svjetske populacije. Više nema sumnje da njegove metode uključuju proizvodnju i širenje smrtonosnih virusa. Ciljevi djelovanja tih antiliberalnih svjetskih vlasti u sjeni, je uništenje cijelog postojećeg humanizma i nema nikakve veze s poviješću ili bilo kakvim smislom.
Primjedba. Levijatan je morsko čudovište spomenuto u biblijskoj Knjizi o Jobu, gdje je povezan sa silama kaosa i zla. Metaforički, Levijatan je ogroman i moćan društveni organizam koji živi skriven u dubokoj tami, izvan bilo kakve pravne društvene kontrole.
Rad ima dva dijela:
- Smisao povijesti, modernizam i nužnost zapadnog nasilja
- Postmodernizam, sumrak Zapada i Novi Levijatan
Slijedi zaključak o budućnosti čovječanstva.
U radu su opisana dva slučaja generalizirane papilomatoze u goveda ustanovljena u sjeveroistočnom području Republike Hrvatske tijekom 2000. godine. U oba slučaja dijagnoza je postavljena na osnovi ...kliničke slike, histopatološke pretrage tumorskog tkiva i nalaza papilomavirusa goveda u homogenizatu tumorskog tkiva elektronskom mikroskopijom. Životinje su liječene autogenom vakcinom i imunomodulatorom (Baypamun®, Bayer Pharma, Leverkusen, Germany), a tumorozne promjene u potpunosti su iščezle nakon 6 tjedana od početka liječenja. U radu je po prvi put u Republici Hrvatskoj opisan nalaz papilomavirusa goveda u tumorskom tkivu elektronskom mikroskopijom.
Adenovirus peradi (FAdV) ima 12 serotipova. Nedavno su, međutim, prijavljeni i hibridni tipovi. FAdV-2/11 najčešće je izoliran tip FAdV-a u pilića s hepatitisom s inkluzijskim tjelešcima (engl. ...inclusion body hepatitis, IBH) i hidroperikard-hepatitis sindromom (engl. hepatitis–hydropericardium syndrome, HHS), koji uzrokuje znatne gospodarske gubitke diljem svijeta. U nastojanju da se razvije podjedinična vakcina za infekciju FAdV-2/11, u bakteriji E. coli eksprimirani su virusni kapsidni proteini, pentonska baza i vlakna te je procijenjen njihov imunološki potencijal u domaćih pilića. Pročišćeni rekombinantni proteini primijenjeni su 14. dan u pilića bez specifičnih patogena (engl. specific pathogen-free, SPF) nakon čega im je 35. dan života apliciran virulentni virus. Vlakna su imala najbolji imunosni odgovor na homolognu rekombinaciju, sa zaštitom od 80%. Umjeren zaštitni učinak, koji je rezultirao 66%- tnom zaštitom, imala je primjena pentonske baze s vlaknima, dok je 56%-tnu zaštitu pokazala skupina cijepljena samo pentonskom bazom. Analizirano je i postojanje virusa u fekalnim izlučevinama imuniziranih ptica. Zaključeno je da bi rekombinantni vlaknasti protein mogao biti potencijalan kandidat za podjedinično cjepivo protiv infekcije FAdV2/11 u pilića.
Pet skupina po deset životinja cijepljeno je različitim kombinacijama vakcina. Prva je skupina cijepljena polivalentnim cjepivom koje je sadržavalo antigene virusa slinavke i šapa, virusa bjesnoće te ...bakterija Pasteurella multocida i Clostridium chauvoei. Ostale su skupine cijepljene pojedinačnim antigenima, pa je tako druga skupina cijepljena antigenima virusa slinavke i šapa, treća antigenima virusa bjesnoće, četvrta antigenima bakterije Pasteurella multocida, a peta antigenima bakterije Clostridium chauvoei. Serološki odgovor svih životinja provjeren je 21. i 90. dana nakon cijepljenja. Na osnovi serološkoga odgovora nisu utvrđene značajne razlike među različitim načinima cijepljenja.
U Centru za hemodijalizu Opće bolnice Osijek ispitivali smo stvaranje anti-HBs nakon cijepljenja s HBV vakcinom kod 22 bolesnika, s kroničnom renalnom insuficijencijom. Nije nađena korelacija između ...dobi bolesnika, tjelesne težine, dužine liječenja hemodijalizom, osnovne bolesti, HLA tipa, broja limfocita te PPD-a i rezultata cijepljenja. Samo 46 % cijepljenih muškaraca razvilo je antitijela nakon standardnog cijepljenja s 20 ug antigena, dok je 100 % žena razvilo protektivni titar antitijela, što govori protiv preporučene dvostruke doze cjepiva kod svih bolesnika na hemodijalizi. Samo cijepljenje muških bolesnika treba odmah započeti s dvostrukom dozom cjepiva.
PDF
