Školjkaši su često krivci za otrovanje ljudi hranom. U sat vremena jedan školjkaš može profiltrirati osam litara vode. U njoj se tijekom filtriranja vode zadržavaju hrana, akumuliraju se čestice ...fitoplanktona i razni mikroorganizmi. Neki od mikroorganizama mogu preživjeti u dagnji tako što prijeđu u vegetativni stadij. Ako takvog školjkaša pojede čovjek, u njegovu organizmu mikroorganizam prelazi iz vegetativnog u aktivni stadij i počinje se umnožavati. To u ljudi često rezultira bolestima kao što su trbušni tifus, hepatitis A, salmoneloze, šigeloze, gastroenteritisi i sl. Nadalje, konzumiranje školjkaša kontaminiranih toksičnim algama (dijatomejama, dinoflagelatima) uzrokuje različita otrovanja, a konzumiranje školjkaša iz područja onečišćenih produktima antropogenoga djelovanja može uzrokovati otrovanje teškim metalima.
Iz biljke Sternbergia lutea sa simptomima klorotične prugavosti na listovima izoliran je na pokusne biljke produženi virus nitastih čestica koji se prenosi afidima. Virus je u tkivu domaćina ...uzrokovao pojavu citoplazmatskih cilindričnih virusnih uklopina, što je upozoravalo na zarazu potyvirusom. Prema našem saznanju dosad na navedenoj jednosupnici nije zabilježena virusna infekcija.
Iz jednog stabla smokve (Ficus carica L.) s izraženim mozaičnim simptomima koje je raslo u dolini Drežanke (Hercegovina) izoliran je mehaničkim putem filamentozni virus dužine 750-800 nm. Virusom smo ...uspjeli inficirati izvjestan broj biljnih vrsta roda Nicotiana. Domaćini su reagirali sistemično u vidu blagog mozaika, tamnozelenih vrpci duž nerava ili su nakon prolaznog šarenila ostajali besimptomni.
Na osnovi oblika i dužine virusnih čestica i prisutnih cilindričnih inkluzija te neperzistentnog prenošenja lisnom uši Myzus persicae Sulz. može se zaključiti da virus izoliran iz smokve pripada skupini potyvirusa (Hollings i Brunt 1981).
Prisutnost cilindričnih inkluzija »pinwheel«, smotaka i laminatnih agregata upućuje da virus izoliran iz smokve pripada III. podskupini potyvirusa (Edwardson 1974, Edwardson i Christie 1978).
U ovom prikazu izneseni su glavni rezultati koji su dosad postignuti na području istraživanja kristaličnih uklopina biljnih virusa. Posebna pažnja posvećena je uklopinama koje u napadnutim stanicama ...stvara virus mozaika duhana.
Ti kristali mogu biti izgrađeni ili direktno od virusnih čestica (vi- rusni kristali) ili od samog proteina koji ne predstavlja virusne čestice (proteinski kristali). Virusni kristali mogu zadobiti oblik pravih kristala, parakristaličnih iglica, kutnih slojevitih agregata, složeno građenih virusnih vretena i tubularnih kristala. Proteinski kristali izgrađeni su vjerojatno od proteina koje kodira virus i koji se serološki razlikuju od proteina virusne kapside.
Iznesenim radom po prvi je put obavljeno sveobuhvatno istra`ivanje zdravstvenog i genetičkog statusa divljih svinja koje je obuhvatilo područje 7 županija u Republici Hrvatskoj. Sveukupno je ...pretražen materijal od 745 životinja, od čega je najveći broj svinja odstrijeljenih u lovu 495 komada, zatim uzoraka krvi
prikupljenih od živih životinja 264 komada te lešina svinja nađenih u lovištu 31 komad. Odstrijeljene svinje su razvrstane po dobi, spolu i tjelesnoj masi, a lešine su obra|ene holoptićkom i metoptićkom patoanatomskom pretragom. Materijal prikupljen tijekom postmortalne pretrage, ali i krvni serum dobiven intravitalno,
podvrgnuti su laboratorijskim pretragama. Od ukupnog broja pregledanih ženskih životinja 72,8% bilo je gravidno. Pozitivni nalaz na svinjsku kugu pretragom slezena dalo je 4,8% pretraženih životinja, dok je serološkom pretragom na protutijela pozitivno reagiralo 39,3% seruma. Pretragama seruma na parvovirusnu infekciju svinja, PRRS, brucelozu i leptospirozu pozitivan titar dalo je 38%, 10,8%, 14% odnosno 30,6% pretraženih seruma. Od pretraženih limfnih čvorova na mikroorganizme iz skupine mikobakterija, 10,6% kulturelno je dalo pozitivan nalaz. Parazitološkim pretragama ukupno je determinirano 12 vrsta iz koljena nematoda, 1 iz akantocefala, 3 iz razreda trematoda, 2 iz razreda cestoda, 3 vrste iz skupine protozoa, 1 iz skupine uši, 2 iz skupine krpelja i jedna vrsta iz skupine šugaraca. Procjenom fenotipa svih pretraženih životinja, odstrijeljenih, uginulih i onih ulovljenih u lovke, utvr|ena je znatna promjena fenotipskog
izra`aja i to u smislu pojave nepoželjnih obilježja domaće svinje. Svi dobiveni rezultati raspravljeni su te su predložene neke nove smjernice.
The most important viruses which in nature predominantly attack Cruciferae are: turnip mosaic virus (TuMV), cauliflower mosaic virus (CIMV), radish mosaic virus (RaMV), turnip yellow mosaic virus ...(TYMV), turnip crinkle virus (TCV), and turnip rosette virus (TRosV). Some of them are spread in many countries while the others were found in limited areas. TuMV has been detected in 7 or 8 European countries (Klinkowski 1968, Vukovits 1956, Blaszczak 1968), and also in the USA, Japan and China as well as in some other countries (Yoshii 1963); recently, it has been found in British Columbia (Stace-Smith and Jacoli 1967). CIMV is also widespread in Europe where it was observed in 13 countries (Klinkowski 1968; Kovacevski 1968, Giunchedi 1968); it is also known to exist in the USA (Tompkins 1937), New Zealand and Australia (Randles and Crowley 1967). Finding places of TYMV are apparently limited to Europe (comp. Matthews and Ralph 1966); this virus was first found in Scotland (Markham and Smith 1966); and later in 5 other countries in continental Europe. TCV was reported from Great Britain and India and TRosV only from Scotland (Hollings and Stone 1969; comp. Broadbent and Heathcote 1958). RaMV has been so far detected in the USA and Japan (Campbell and Tochihara 1969). Recently, Stefanac and Mamula (1971) found RaMV in Europe.
From the six above mentioned crucifer viruses the following four have been repeatedly found in Yugoslavia up to now: TuMV (Stefanac-Uđbinac et al. 1963), CIMV (Mamula and Milicic 1968; comp. Panj an and Prpic 1954), TYMV (Mamula et al. 1966) and RaMV (Stefanac and Mamula 1971). In order to obtain some evidence of the distribution of these viruses we have investigated them in many places of Yugoslavia, especially in the western part of the country (Fig. 1, Table 1 a. 2).
On the basis of distribution analysis we have established that the mentioned viruses are rather spread in Yugoslavia. The finding places of the viruses are denser in those parts of the country where they were investigated more intensively (Fig. 1). We have particularly closely investigated these viruses on turnip plants (Brassica rapa var. rapifera). Observations on the frequency of the viruses inside turnip fields were made during three years in Tuhelj and Ivancc near Zagreb and they are presented in Table 2. The most frequent virus was RaMV, the second in order of frequency being TYMV. CIMV and TuMV were not found so often. Mixed infections with all of these viruses were detected in very low percentage. In several fields near Ivanec turnip was infected only with RaMV (Table 2). In some localities (Tuhelj) the viruses were found repeatedly for several years.
During the autumn 1969 we visited southern Austria and established that TYMV and RaMV were rather spread in turnip fields (Fig. 1).
Identification of virus isolates was carried out by means of the following methods:
1. Observation of symptoms in field,
2. Analysis of intracellular changes,
3. Testing of isolates by serological method,
4. Investigation by means of test plants.
At least two of these methods were used for the identification of each isolate (Table 1).
On the basis of characteristic symptoms on field plants, especially on turnip, it is sometimes possible to identify crucifer viruses. In this plant TYMV produces outstanding variegation and mosaic with yellow, sometimes nearly white areas on leaves which are rarely deformed (Markham and Smith 1949). Field plants infected with RaMV mostly show necrosis on the whole leaf, specially on the midrib and the pedicie (Fig. 2a). Besides, they often have mosaic and chlorotic as well as necrotic rings and lines on leaf blades (Campbell 1964, Stefanac and Mamula 1971). Turnip plants affected by TuMV often exhibit mosaic and variegation, but the difference between the brighter and the darker areas of the leaf is not so remarkable as in the case of TYMV. Turnips attacked by C1MV show vein-banding, assymetrical leaves with laterally curved midribs and often get appearance of stunted rosette (Tompkins 1937, Mamula and Milicic 1968; comp. Broadbent 1957). C1MV infected plants often have well expressed vein-clearing on leaves as the first sign of infection; this symptom also appears in TuMV and TYMV infections and is particularly conspicuous in the latter. It is, however, absent from plants infected with RaMV. Only in TYMV infections stunting of plants is a symptom which is not often very expressive. Identification on the basis of symptoms in turnip plants can be done with a fairly high degree of certainty in the case of TYMV and RaMV, and somewhat less sure concerning TuMV and C1MV infections.
In the cells of their hosts crucifer viruses induce characteristic intracellular inclusion bodies and also some other changes, especially in plastids (Fig. 3a), which can be very helpful in their identification. Inclusions of TuMV, C1MV and TYMV have already been minutely studied and described (Rubio 1956, Milicic and Stefanac 1967, Milicic et al. 1969). Plants infected with RaMV also contain very specific inclusions (Stefanac and Ljubesic 1971, Stefanac and Mamula 1971). They are usually fairly big, specially in relation to inclusions of TuMV, TYMV and CIMV. In inclusions of RaMV, which sometimes contain distinct granula, one, or often more, fairly large vacuoles are mostly present (Fig. 3b).
Conspicuous intracellular changes have been noticed in turnip, white mustard, charlock, Chinese tabbage, Sisymbrium officinale and some other plants, whereas they are not so distinct in some varieties of Brassica oleracea. It would be useful to investigate inclusion bodies in B. oleracea varieties in more detail. Nevertheless, despite the difficulty in working with this species, the method of cell inclusions can be very useful for identification of crucifer viruses. The knowledge of intracellular changes has helped us very much in rapid identification of numerous isolates of all investigated viruses. This was especially the case in TYMV and RaMV infections, because intracellular alterations which arise under the influence of these viruses are very conspicuous (Fig. 3a, b).
U posljednje su se vrijeme dosta često istraživali bjelančevinasti kristali raznih biljaka, a naročito mnogo kristali kakteja. Među posljednjima posebni su interes privukla parakristalinična ...proteinska vretena, koja su vrlo česta u epidermi raznih vrsta Epiphyllum i Opuntia.
Bjelančevinasta vretena kakteja otkrio je koncem prošlog stoljeća Molisch i smatrao ih za rezervne tvari. Godine 1951. Rosenzopf o- v a je preispitala karakter ovih tijela, pa je cijepljenjem i inokulacijom inficiranoga soka dokazala, da su tijela ovisna o virusnoj infekciji. Poslije toga u stanicama inficiranih kakteja Weber i suradnici otkrili su X-tijela, a drugi su autori pomoću elektronskog mikroskopa pronašli produžene i savitljive elementarne virusne čestice. U pogledu poznavanja značenja proteinskih vretena naročito su vrijedna istraživanja Amelun- x e n a (1956 b i 1958), koji je ustanovio, da su proteinska vretena agregati virusnih čestica i da virus sadrži pored bjelančevine još i ribonukleinsku kiselinu, t. j. da se po kemijskom sastavu ne razlikuje od drugih virusa viših biljaka.
Prilikom istraživanja proteinskih vretena otkriveni su kod raznih kakteja i drugi bjelančevinasti kristali. Većinu ovih kristala razni autori dovodili su u vezu s proteinskim vretenima i smatrali ih ovisnim o vi- rusnoj infekciji. To su slijedeći kristali: rompske pločice kakteje Opuntiu inermis DC., bodljikaste kugle vrste Opuntia monacantha Haw., proteinske druže kakteje Epiphyllum te heksagonski kristali vrste Opuntia tomentosa S. D. Budući da mišljenja o virusnoj prirodi ovih kristala nisu bila poduprta eksperimentalnim dokazima, započeli smo ovom radnjom istraživanja u tom smjeru.
Da bi se točnije upoznali ovi kristali, važno je bilo i znati, u kojem se dijelu stanice nalaze. Već je u jednom prijašnjem izvještaju bilo objavljeno, da se proteinske druže nalaze redovno u staničnom soku (M i 1 i č i ć i P 1 a v š i ć, 1956). U ovom izvještaju možemo tome dodati, da su i rompske pločice i bodljikaste kugle uvijek smještene u vakuolama. Osim toga smo ustanovili, da i heksagonski kristali imaju katkada intravakuolarnu lokalizaciju. Prema tome razni bjelančevinasti kristali kod kakteja često se nalaze u staničnom soku. Budući da prema dosadašnjim podacima iz literature nije bilo sa sigurnošću poznato, da proteinski kristali mogu postojati i u tekućim vakuolama, ima ovaj nalaz posebnu važnost.
Da su spomenuti kristali lokalizirani u staničnom soku. bilo je dokazano slijedećim pokusima i zapažanjima. Intravakuolarni kristali bojili su se vitalnim bojama neutralnim crvenilom i metilenskim modrilom; isti su kristali u horizontalnom mikroskopu prilikom vertikalne orijentacije preparata mijenjali svoj položaj u stanici, prilikom traumatske vakuolarne kontrakcije nalazili su se redovno u smanjenoj vakuoli, a pored toga su često pokazivali Brownovo gibanje. Naročito je slijedeće zapažanje bilo vrlo ubjedljivo: Bodljikaste kugle poslije vitalnog bojanja s neutralnim crvenilom intenzivno su upijale boju; pritom je dolazilo u vakuoli do rastavljanja staničnog soka u dvije tekuće faze, od kojih je jedna bila mnogo viskoznija. Posljednja je faza imala oblik malenih kapljica, vrlo intenzivno crveno obojenih. Crveno obojene kapljice prislanjale su se postepeno na površinu bodljikaste kugle i uskoro je tako dobro prekrile, da se bodlje više nisu raspoznavale, pa je na taj način površina kugle postala glatka. Pojava, da su viskozne kapljice pokrile u debelom sloju površinu kugle, svjedoči, da se kugle nalaze u vakuoli, jer bi inače — kad bi kugle imale intraplazmatsku lokalizaciju — protoplazma priječila, da se kapljice prislone uz bodljikaste kugle.
Dok smo na osnovi navedenih zapažanja mogli ustanoviti, da je pretežni dio kristala smješten u vakuolama, detaljnija istraživanja na heksa- gonskim kristalima pokazala su, da se samo jedan njihov dio nalazi u vakuoli, a drugi dio u citoplazmi i vrlo rijetko u jezgri.
Od navedenih kristala do sada smo najbolje istražili rompske pločice iz vrste Opuntia inermis. Da bismo ustanovili, da li su ove pločice ovisne
0 virusu, koji obrazuje proteinska vretena, nastojali smo pribaviti što veći broj neinficiranih primjeraka ove vrste, t. j. primjerke bez proteinskih vretena. To smo postigli tako, da smo iz sjemenki uzgojili 40 mladih biljaka, od kojih ni jedna nije imala virusnih uklopina. Moramo napomenuti, da su mlade biljke potjecale od sjemenki sabranih sa primjeraka, koji su bili inficirani virusom proteinskih vretena. Budući da se virusi u velikoj većini ne prenose sjemenkama na potomstvo, dobiveni su i u ovom slučaju od inficiranih roditelja zdravi potomci, koji nisu sadržavali virusne uklo- pine. Time je ujedno bilo dokazano, da se ni virus proteinskih vretena ne prenosi sjemenkama na potomstvo.
Prema tome, ako se kakteje uzgajaju iz sjemena, dobiveno potomstvo bit će zdravo, t. j. neće imati proteinskih vretena. Nasuprot tome, ako se kakteje razmnažaju pomoću bolesnih sadnica, virus će preći na nove biljke.
Mlade biljke bile su detaljno mikroskopski istražene, pa su pritom gotovo kod svih primjeraka nađene rompske pločice. Na osnovi toga moglo se zaključiti, da pojavljivanje rompskih pločica nije ovisno o prisustvu proteinskih vretena. Prema tome vrlo je vjerojatno, da rompske pločice predstavljaju normalne i redovne sastavne dijelove stanica kod vrste Opuntia inermis.
Analogne pokuse s vrstama, koje sadrže bodljikaste kugle, proteinske druže i heksagonske kristale, nismo mogli izvršiti, jer nismo imali na raspolaganju klijave sjemenke dotičnih vrsta. Vrlo je vjerojatno, da bi se
1 kod tih vrsta iz sjemenki dobili zdravi egzemplari bez vretena. Ako bi mlade biljke bile bez vretena, a sadržavale navedene kristale, onda bi se moglo zaključiti, da kristali nisu ovisni o virusu iz proteinskih vretena.
Što se tiče bodljikastih kugli i proteinskih druza, tim je kristalima također bio pripisan virusni karakter, ali to mišljenje nije se zasnivalo ha eksperimentalnim dokazima. Okolnost, da se ta tijela nalaze redovno u vakuolama isto kao i rompske pločice, ukazuje na mogućnost, da ni ona ne predstavljaju virusne tvorevine.
Od tih se kristala već po samoj lokalizaciji u stanici razlikuju heksa- gonski kristali kakteje Opuntia tomentosa. Da bismo saznali, kako su rasprostranjeni heksagonski kristali kod te vrste, nabavili smo veći broj primjeraka ove biljke iz raznih botaničkih vrtova u Evropi. Primjerci su bili detaljno pregledani, jer smo očekivali, da bi nam raspodjela kristala u tim primjercima mogla dati neke indicije o prirodi kristala. Ako su kristali virusne prirode, onda se moglo očekivati, da će se naći samo u nekim, t. j. inficiranim primjercima, a da će u neinficiranim posvema izostati; nasuprot tome, ako su kristali normalne tvorevine, morali bi se nalaziti u svim primjercima bez razlike. Suglasno tome proteinska vretena, koja predstavljaju virusna tijela, nalazila su se samo u jednom dijelu dobivenih primjeraka, dok su drugi primjerci bili bez njih. Što se tiče heksagonskih kristala, nismo mogli dobiti jasnu sliku o njihovoj raspodjeli. Čini se, da ih imaju svi dobiveni primjerci. Neki su ih primjerci sadržavali u vrlo malenom broju, pa je to otežalo ocjenjivanje. Svakako je posve sigurno, da ovi kristali ne predstavljaju neki posebni kristalni oblik virusa, koji producira proteinska vretena, jer produžene elementarne čestice toga virusa ne mogu obrazovati heksagonske kristalne onakvog tipa, kakav se nalazi u kakteji Opuntia tomentosa.
Polimorfizam proteinskih kristala kod kakteja nije prema tome uvijek ovisan samo o virusu proteinskih vretena, nego o tome, što se pored virusnih kristala (proteinskih vretena) pojavljuju — katkad u istoj stanici — još i kristali drugog karaktera, koji su vjerojatno redovni stanični dijelovi dotične vrste.
Prilikom ovih zapažanja uspjeli smo konstatirati, da se virus proteinskih vretena mnogo brže mehanički prenosi na zdrave biljke, i to već kroz 6 do 10 dana, ako se upotrebi kao pomoćno sredstvo karborundski prašak. Inače je kod prijašnjih načina prenošenja »inkubacija« trajala obično preko mjesec dana.
Iz primjerka bagrema (Robinia pseudacacia L.) s virusnim simptomima i iz primjerka bez simptoma izdvojen je virus mozaika bagrema (= robinia mosaic cucumovirus, RoMV) koji se smatra sojem virusa ...kržljavosti orašca (= peanut stunt cucumovirus). Dva izdvojena izolata nisu se mogla međusobno razlikovati u serološkim pokusima sa serumom protiv jednog ranije analiziranog izolata RoMV s kojim su reagirali do njegovog homolognog titra. Uočene su izvjesne manje razlike prema ranije opisanim izolatima RoMV u vezi sa simptomom na pokusnim biljkama. U inficiranim stanicama domaćina zapaženi su veliki virusni kristali koji su nalikovali onima virusa mozaika krastavca.
Prije tri godine objavili smo u ovom časopisu rad pod naslovom »Virus infekcijskog šarenila kamelije u Jugoslaviji«. Sada objavljujemo drugi rad o istom virusu. Taj virus još nije uspjelo prenijeti ...mehaničkim putem nego samo cijepljenjem. U međuvremenu je virus dobio drugi naziv. Danas ga nazivamo »virus žute pjegavosti lista kamelije«. On ima dva domaćina C. japonica L. i C. sasanqua Thunb.
Dok je debljina čestica stalna i iznosi 30 nm, dotle je dužina čestice najčešće 140 do 150 nm, ali ima ih i od 120 do 170 nm.
Virusne čestice su pronađene u oba domaćina. U listovima C. sasanqua nalaze se u epidermi i mezofilu. Zanimljive su anomalije prašnika, mito- honđrija i pojava »electron lucent« područja u plazmi.
