Iz svih djela sv. Hildegarde iz Bingena proviru nadahnuće i upute iz Pravila sv. Benedikta. Za života cijenjena, dugo je vremena njezino djelo bilo zastrto pomanjkanjem zanimanja, da bi u 20. ...stoljeću bila “ponovno otkrivena” kao autorica čija djela - književnost (proza, stihovi, dramsko prikazanje), teologija, glazba, prirodna filozofija - i današnjim primateljima progovaraju kao jedinstven spoj poetskoga nadahnuća i nabožne književnosti. Ona uvijek promatra sve stvorenje kao jedno, kao Božje djelo pa stoga traži veze između povijesti svijeta i povijesti spasenja, te između stvorenoga, materijalnoga svijeta i Stvoritelja, tj. one stvarnosti koja je neprolazna. A u središte stvorenja Bog je bio postavio upravo čovjeka koji jest creatura, ali ima i dostojanstvo da bude operarius Dei. Taj panoramski pogled najjasnije dolazi do izražaja u Hildegardinim vizijama, napose u djelu “Scivias” (nastalom između 1142. i 1151. god.) koje obuhvaća različite žanrove i diskurse, od stihova preko (kraćih) teoloških traktata, do prirodnofilozofijskih razmatranja. Uz to u vizijama kombinira različite moduse (pitanja i odgovori, pripovijedanje, opis, tumačenje, komentar), a takav se postupak može nazvati specifičnim višeglasjem ili suzvučjem različitih žanrova i modusa.
All of Hildegard's works derive inspiration from the Rule of St Benedict. Throughout a large part of her adult life Hildegard was well respected, but after her death interest in her opus diminished. She was "rediscovered" in the 20th century as an author whose work - literature (prose, verse, morality-play), theology, music, natural philosophy - tends to touch the modern reader as a very individual, creative fusion of poetic inspiration and theological depth. She views the created universe as one, as the work of God in which man (homo) has a special place. He is God's "plenum opus", body, soul, spirit and senses and is called upon to be God's "operarius", i.e. His helper in shaping the history of the created world. She forges ever new connections and relations between the material world and the transcendent, immortal spheres. Perhaps the most poignant works in which this interplay is thematised are her visions, particularly the book "Scivias" (written between the years 1141 and 1151). It is a very complex work, comprising genres such as vision, contrast/debate, questions and answers, tract and sermon, as well as different discourses (narration, description, dialogue, edification, exegesis, commentary, even verse). Literature and theology coexist in all Hildegard's visions, perhaps most prominently in "Scivias", one stems from the other and they cannot be separated. Therefore, her visions are characterized by a specific polyphony or consonance (symphonia) of various genres and modes. That is arguably the most unique feature of "Scivias", the mixture of poetry, (literary) vision and theological treatise. In that respect "Scivias" is particular among the preserved medieval texts: no vision is so profoundly theological, nor is any treatise so poetic and aesthetically imaginative. The interplay of different modes, discourses and subject-matter has great appeal to the modern recipient, but at times proves to be demanding and somewhat unusual reading.The simile is one of the most commonly used stylistic features, as well as antithesis. Her theology is pictorial, since she uses images from everyday life, nature and the Holy Scriptures to convey the message pertaining to the Truth, which is revealed to her in visions by the voice of the Living Light, i.e. by God himself. And since human language is limited, just as is the human mind and reason, Hildegard is compelled to use comparisons and similes (she often uses expressions such as quasi, velut, imago, forma, apparebant) that function as a bridge between the physical reality and the transcendental.
Dva se latinska neologizma, prilozi tunicaliter i flammanter, zapisani u
Liber vitae meritorum
svete Hildegarde iz Bingena, promatraju kao stilogeni elementi, naglašena mjesta u odlomku iz vizije, te ...kao svojevrstan nadomjestak za definirane teološke pojmove. Hildegarda se izražava slikovito kako bi potaknula osjećaje, maštu, ali i razmišljanje u primatelja. Pritom ti prilozi stvaraju poveznice s poznatim sadržajima (osobito sa Svetim pismom), te se istodobno otvaraju novi vidici za promišljanje izloženoga teksta. Razumijevanje leksičkih inovacija dijelom je otežano jer je riječ o
hapax legomena
, pa interpretacija treba uključiti simboliku tunike i plamena (imenica od kojih su prilozi izvedeni) u Hildegardinu vizionarskom opusu uopće. Uz njih zanimljiva je i sintagma
officiale opus
kojom Hildegarda neizravno određuje čovjeka i njegovu ulogu u spasenjskoj povijesti svijeta.
Two Latin neologisms, the adverbs
tunicaliter
and
flammanter
, written in the
Liber vitae meritorum
of Saint Hildegard of Bingen, are viewed as stylistic elements, highlighted places in the passage from the vision and as a kind of substitute for defined theological terms. Hildegard expresses herself pictorially to stimulate feelings, imagination, and thinking in the recipient. In so doing, these adverbs create links with known contents (especially with the Holy Scriptures), and at the same time, this opens new viewpoints for reflection on the presented text. Understanding the lexical innovations is partly made difficult because they are
hapax legomena
, so their interpretation should include the symbolism of the tunic and flame (nouns from which the adverbs are derived) in Hildegard’s visionary work in general. In addition, also interesting is the phrase
officiale opus
, with which Hildegard indirectly defines man and his role in the salvation history of the world.
Kulturni i kreativni turizam predstavljaju mogućnost valorizacije bogate kulturne baštine u prepoznatljiv i jedinstven turistički proizvod. Hoteli baštine kao svjedoci prošlosti predstavljaju ...preduvjet nadgradnje kulturne ponude destinacije. Cilj istraživanja je kritički analizirati i nadograditi teorijske odrednice hotela baština i trendova kulturne i kreativne ponude te analizirati sadašnje stanje i definirati razvojnu viziju kao realno utemeljenu pretpostavku za izgradnju koncepcije razvoja hotela baština Maškovića Han Vrana u funkciji profiliranja kulturne i kreativne ponude općine Pakoštane koja se argumentira kroz rad temeljem primjene istraživačkih metoda. U radu je provedeno primarno istraživanje o stavovima menadžera prema sadašnjoj razini konkurentnosti i mogućnostima razvoja hotela baština kao generatora razvoja kulturnog i kreativnog turizma i u skladu s njim razina očekivanja kao refleks percipirane vrijednosti u odnosu prema ovom turističkom proizvodu po pitanju odgovora izazovima na turističkom tržištu. Suradnja i povezivanje dionika, aktivno uključivanje domicilnog stanovništva i turista u funkciji inoviranja ponude i generiranja jedinstvenog integralnog kulturnog proizvoda pruža mogućnost repozicioniranja općine Pakoštane kao prepoznatljive kulturne destinacije.
Pregovori između javnog i privatnog sektora u procesu urbane regeneracije mogu pomoći u postizanju ciljeva od javnog interesa. Dva konvencionalna urbana indikatora - koeficijent iskorištenosti Kis i ...koeficijent izgrađenosti Kig koriste se kao instrumenti za ispitivanje uspjeha u dinamičnim pregovorima grada s privatnim vlasnicima. Usporedba početne vizije razvoja i konačnog rezultata pri kraju pregovora pokazuje da je pregovarački proces polučio značajne koristi za sve uključene sudionike.
Negotiations between the public and private sectors in the urban regeneration process can help achieve public interest objectives. Two conventional urban indicators, the floor area ratio FAR and the site coverage ratio SCR, are used as steering instruments to examine the success of the city’s entrance into dynamic negotiations with private owners. A comparison of the starting development vision and final result at the conclusion of the negotiations shows that the negotiation process has yielded significant benefits for all parties involved.
Čitava povijest zapadne misli iskustvo tjelesnog, vezanog uz pojam žene i ženskosti, vezivala je uz predodžbe podređenosti ili nadnaravne uzvišenosti, utemeljene na dualističkom konceptu tijelo/duša, ...koja sa stvarnim iskustvom bivanja u ženskom tijelu nije imala puno veze. Ne začuđuje stoga činjenica da su se različiti feministički pokreti u drugoj polovici dvadesetog stoljeća usmjerili upravo na propitivanja tjelesnih iskustava žene u konkretnim društvenim zajednicama, no bez nastojanja oko iščitavanja moguće transcendentnosti tijela, skrenuvši time prema paradoksu produbljivanja dualizma. Hrvatske spisateljice već u prvoj polovici 20. stoljeća tematiku tijela i tjelesnosti prepoznale su kao potencijalnu u izgradnji svojih angažiranih književnih tekstova. Problematika kojom će se ovaj rad primarno baviti – a koja svoj okvir dobiva najprije u prikazu okolnosti u kojima su stvarale hrvatske spisateljice na korelaciji suprotnih pojmova um/tijelo, muško/žensko, gdje se, prema teoretičarki feminizma i korporalnosti Elizabeth Grosz, reprezentacija muškarca povezuje s umom, a žene s tijelom (1994.) – odnosi se na prikaze tijela i tjelesnosti u književnim djelima onih autorica koje su ovu tematiku smjestile u središte svog književnog interesa. Pokazat ćemo da te autorice (Zofka Kveder, Mara Ivančan, Mara Švel-Gamiršek) žensko tijelo nastoje reinterpretirati tako da se ono izdiže iznad navedenih, kulturalno prihvaćenih binarnih opreka. Ispitat će se mogućnost iščitavanja transcendentnog, ontološkog, odnosno filozofskog tijela u njihovim tekstovima. Filozofsko tijelo čini jedan od najvažnijih problema suvremene filozofije, prema teoriji filozofa Jean-Lucea Nancyja, koji se posebno bavio razbijanjem binarne opozicije duh/tijelo i davanjem novih značenja tijelu. Korpus tekstova obrađenih u ovom radu činit će: zbirka fragmenata Misterij žene hrvatsko-slovenskočeške spisateljice Zofke Kveder, zatim roman ili duža pripovijest Čudnovata priča Mare Ivančan i, na koncu, zbirka pripovijedaka Mare Švel-Gamiršek Portreti nepoznatih žena. Rad će odgovoriti na pitanje jesu li spomenute književnice ponudile drukčiju predodžbu tijela od one koja im se, kao podređenim članovima društva, pripisivala (žensko tijelo koje kao takvo ne može biti u vezi s kategorijama razum/spiritualno jer je vođeno isključivo nagonima) i one koju su nekoliko desetljeća kasnije ponudile feminističke teorije drugog vala (gdje se tijelo koncipira dominantno kao materijalno iskustvo i kojem se, kao takvom, ne otvaraju mogućnosti za pripisivanje transcendentnosti).
Whole history of Western thought has the experience of corporeal, in association with woman and femininity, related with images of subordination or supernatural sublimity, based on dualistic concept of body/soul, which however had no real connection with experience of being inside a woman’s body. So, we aren’t amazed by the fact of different feminist movements in second half of the 1900s concentrating on the question of woman’s corporeal experience in specific social communities, but without attempts to prove the possibility of physical transcendentalism, thereby turning towards the paradox of deepening dualism. By the first half of the 20th century female Croatian writers have already recognized the subject of body and corporeality as a potential in building their own engaged literature. The issues that this work is primarily addressing to are framed by the display of the circumstances in which Croatian female writers created, in correlation with opposing concepts of mind/body, male/female, in which the presentation of a man correlates with the mind and a woman with the body by Elisabeth Grosz’s corporeal feminism theory (Grosz 1994), and they refer to representations of the body and corporeality in the literary works of those female authors who have placed this subject in the centre of their literary interest. We’ll also show that these female authors (Zofka Kveder, Mara Ivančan, Mara Švel-Gamiršek) are trying to reinterpret the female body in such way that it elevates above mentioned, culturally accepted binary oppositions. We will question the possibility of reading the transcendent, ontological, i.e., philosophical body in their texts. Philosophical body is one of the most important problems of contemporary philosophy, according to philosopher Jean-Luc Nancy’s theory, which dealt specifically with breaking the binary opposition spirit/body and gave new meaning to the body. The corpus of texts processed in this work will consist of: collection of fragments "The Mystery of a Woman" by Croatian-Slovenian-Czech writer Zofka Kveder, followed by novel or long story "A Wondrous Story" by Mara Ivančan and finally, collection of short stories by Mara Švel-Gamiršek "The Portraits of Unknown Women". This work will answer the question whether the above mentioned authors offered a different image of the body then the one attributed to them as subordinated members of society (the woman’s body, which as such cannot be related to the categories of the mind/spiritual because it is guided solely by impulses) and to the one offered by the second wave feminist theory several decades later (where the body is predominantly conceived as a material experience and which, as such, does not open the possibility to enter transcendence).
Today's environmental challenges have prompted educators to explore ways to promote environmental sustainability. Contemporary artists working in ecological realms have presented distinct ways of ...understanding ecological concerns and proposed creative solutions to environmental challenges through ingenious means that reach people beyond scientific realms. Despite recognition of those creative cultural practices as invaluable educational resources, such efforts have not been a significant part of art curricula. This article aims to expand art's potential role via reports on a recent curriculum development study of an on-campus collaborative art project in which practising artists known for their bioregional orientations were invited to inspire engineering students. This intracase analysis of developing group projects is followed by a cross-case analysis, which focuses on the distinguishing features that emerged from students' responses to group activities. The findings are discussed to provide implications for the creative cultural practice of sharing ecotopian visions through art in the context of interdisciplinary learning.
Rad se usredotočuje na kontroling kao funkciju menadžmenta u javnom sektoru. Posebna pozornost posvećena je osnovnim preduvjetima za njegovu uspješnu implementaciju poput jasno i nedvojbeno ...definirane misije i vizije organizacije, operacionaliziranih ciljeva na razini svakog djelatnika, definiranja i kreiranja radnih procesa i kataloga poslova i razvoja informacijskih sustava kako bi se podatci prikupljali i pohranjivali na jednome mjestu, te kako bi kontroling lako i jednostavno dolazio do informacija. Ukratko su opisane razlike između kontrolinga u javnome i privatnom/profitnom sektoru, te je dan pregled razvoja kontrolinga tijekom povijesti. Rad bi trebao poslužiti kao pomoć za eventualna daljnja istraživanja bilo kojeg segmenta kontrolinga u javnom sektoru.
V prispevku je predstavljen strateški položaj Ljubljane kot državne prestolnice Republike Slovenije na evropski ravni (ravni EU), evropski makroregionalni, državni in regionalni ravni. Označujejo ga ...številne prednosti in priložnosti ter tudi slabosti in pomanjkljivosti. Osrednje področje obravnave so značilnosti na področju razvoja poselitve in prometne infrastrukture. Kot pomembne so izpostavljene tudi institucionalno-organizacijske značilnosti oz. upravljalske zmožnosti upravljalskih struktur v Ljubljani pri izkoriščanju ugotovljenih prednosti in priložnosti ter odpravljanju slabosti in nevarnosti. V nadaljevanju je podan predlog vizije ter splošnih in konkretnih ciljev razvoja Ljubljane na omenjenih teritorialnih ravneh. To je možen strateški razvojni okvir, ki lahko koristi Ljubljani pri vmeščanju v predlagane nacionalne in evropske velike razvojne projekte.
U svojem djelu Liber vitae meritorum (Knjiga životnih zasluga, LVM), nastalu vjerojatno između godina 1158. i 1163., njemačka vizionarka, teologinja, književnica i skladateljica sv. Hildegarda iz ...Bingena (1098. – 1179.) u maštovitim i dramatičnim slikama opisala je viđenje sukoba grijeha/prijestupa i vrlina. Ukazanja su u viziji prikazana antropomorfno i zoomorfno te se prikaze može nazvati antropozoomorfima jer izgledaju poput životinja, ali izgovaraju ljudske misli i osjećaje, i to ljudskim jezikom. Neka od njih imaju izgled jedne ili više životinja, a neka su spoj životinje i čovjeka, npr. mladića i raka. Riječ je, dakle, o oživotvorenim grijesima koji izgovaraju dojmljive monologe u kojima se predstavljaju i opravdavaju. Iz oblaka im odgovaraju nevidljive kreposti i kore ih. Osim tih opisa, Hildegarda donosi i individualna, poetična, a teološki vrlo fundirana tumačenja izgleda tih bića: zašto se pojedini grijeh može opisati kroz izgled – a zapravo kroz predodžbu – pojedine životinje. Riječ je redovito o životinjama iz realnog svijeta, a ne o mitološkim životinjama. Kroz animalno Hildegarda iz Bingena progovara o duboko ljudskom značaju grešnosti, a u djelu Liber vitae meritorum stvorila je jedinstvenu antropomenažeriju u europskoj srednjovjekovnoj književnosti.
PDF
