Rad se bavi doktrinarnim, normativno-pravnim i funkcionalnim aspektom ustavnog sudovanja u funkciji “čuvara i zaštitnika” ustava (Häberle) te, posljedično, zaštitom njime propisane vladavine prava. U ...obradi teme, prije svega, polazit će se od hrvatskog ustavnog sustava i njime ustrojenog položaja, zadaća i nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske. Dakako, uz ukazivanje i uspoređivanje s Ustavnim sudom Republike Kazahstan po ovoj osnovi.
The paper deals with the doctrinal, normative-legal and functional aspect of constitutional adjudication in the function of “guardian and protector” of the constitution (Häberle), and consequently the protection of the rule of law prescribed by it. In processing the topic, first of all, the starting point is the Croatian constitutional system and the position, tasks and competences of the Constitutional Court of the Republic of Croatia, together with,ofcourse, reference to and comparison with the Constitutional Court of the Republic of Kazakhstan on this basis.
U ovom tekstu autori se bave jednom odlukom Vijeća sportske arbitraže HOO-a koju smatraju neprihvatljivom i formalno i sadržajno. U odnosu na formu smatraju kako je potpuno neprihvatljivo da tako ...važna odluka (radi se o administrativnom sprečavanju realizacije ulaska u viši rang natjecanja ostvaren na igralištu) bude donesena na manje od dvije stranice. Sadržajno, izostavljena je primjena pravila tumačenja, odnosno postupljeno je kao da ciljno tumačenje (apsolutno prihvaćeno i favorizirano u Europskoj uniji) uopće ne postoji ili (ako postoji) nije bitno.
In this text, the authors analize one decision of the Sports Arbitration Council of the HOO, that they consider inadmissible both formally and substantively. They consider the form to be completely unacceptable for such an important decision (which is to administratively prevent the accomplishment of entry into the higher ranking of competitions made on the playing field) to be made to the extent of (substantively) less than two pages. In substance, the application of the rules of interpretation was omitted, that is, it was acted as if the target interpretation (as absolutely accepted and favored in the EU) didn’t matter exist at all or (if it did) it didn’t matter.
Demokratska vladavina prava Jouanjan, Olivier
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
02/2019, Letnik:
56, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
In Europe, democracy has a bright future. Not one democratic mechanism, however direct, cannot guarantee direct democracy. Therefore, the theory of populism by theoretician Carl Schmitt is analyzed « ...thoughts on Schmitt against Schmitt : Ernst-Wolfgang Böckenförde“. Furthermore, the democratic myth is discussed and its ideology. The state of rule of law of modern democracy and the two faces of modern democracy are analyzed. The need to participate in civil society in administrative control is stressed. The relation of the tension between democracy and rule of law is observed. The need to consider the concept of considering modern democracy in relation to the idea of rule of law, democracies under conditions of modern politics on the basis of which Böckenförde, referring to Hegel, calls the problem „division “are emphasized. It is precisely from this problem that Böckenförde shows that modern democracy can only be representative. Representation is a fundamental principle of the rule of law while representation means a system of formation necessary for expressing the political will of the people. Every formation of the collective process means the introduction of standards of procedure, significant guarantees and formal conditions of this process.
U Europi demokracija ima svijetlu budućnost. Nijedan demokratski mehanizam, koliko god bio izravan, ne može jamčiti izravnu demokraciju. Stoga se teorija populizma teoretičara Carla Schmitta analizira «misli o Schmittu protiv Schmitta: Ernst-Wolfgang Böckenförde». Nadalje, raspravlja se o demokratskom mitu i njegovoj ideologiji. Analizira se stanje vladavine prava moderne demokracije i dva lica suvremene demokracije. Naglašena je potreba sudjelovanja u civilnom društvu u upravnoj kontroli. Promatra se odnos napetosti između demokracije i vladavine prava. Naglašena je potreba razmatranja koncepta promišljanja moderne demokracije u odnosu na ideju vladavine prava, demokracija u uvjetima moderne politike na temelju kojih Böckenförde, pozivajući se na Hegela, naziva problem „podjele“. Upravo iz tog problema Böckenförde pokazuje da moderna demokracija može biti samo reprezentativna. Zastupanje je temeljno načelo vladavine prava, dok reprezentacija znači sustav formiranja potreban za izražavanje političke volje ljudi. Svako formiranje kolektivnog procesa znači uvođenje proceduralnih standarda, značajna jamstva i formalne uvjete tog procesa.
En Europe, la démocratie a un avenir radieux. Aucun mécanisme démocratique, même direct, ne peut garantir la démocratie directe. Par conséquent, la théorie du populisme du théoricien Carl Schmitt est analysée «Réflexions sur Schmitt contre Schmitt: Ernst-Wolfgang Böckenförde». En outre, le mythe démocratique est discuté et son idéologie. L'état de droit de la démocratie moderne et les deux visages de la démocratie moderne sont analysés. La nécessité de participer à la société civile au contrôle administratif est soulignée. La relation de tension entre démocratie et Etat de droit est observée. La nécessité de considérer le concept de considérer la démocratie moderne en relation avec la notion d'état de droit, les démocraties dans les conditions de la politique moderne sur la base desquelles Böckenförde, se référant à Hegel, appelle le problème "division" sont soulignés. C'est précisément à partir de ce problème que Böckenförde montre que la démocratie moderne ne peut être que représentative. La représentation est un principe fondamental de l’état de droit, tandis que la représentation signifie un système de formation nécessaire pour exprimer la volonté politique du peuple. Chaque formation du processus collectif implique l’introduction de normes de procédure, de garanties importantes et de conditions de forme de ce processus.
The way in which the Republic of Croatia founds the legitimacy of judiciary duties and thereby enhances the rule of law is analyzed in this paper. It is aimed in particular at the legitimacy of ...administrative judges upon resolving administrative disputes and passing judgements. To this aim, the independence of administrative judges is considered as well as the mechanisms to which the independence of judicial powers contribute. Then, the way judges are appointed is analyzed, which results in whether citizens can trust the judges’ expertise and moral values. Also analyzed is the mechanism for establishing the expertise of judges through evaluating judges' implementation of duties. Finally, the legitimacy of administrative judges' decisions is also considered through the composition of the court in first instance administrative judicial decisions and through the trust given by citizens in the resolution of administrative disputes according to the individual judge. How administrative court judges in the Republic of Croatia are appointed and assessed in the same way as judges of other regular or specialized courts and how the question of independent implementation of judicial duties correlates regardless of the court wherein the judge is appointed for judicial duty make up a large part of the conclusions related to all judges in the Republic of Croatia. This paper therefore in some way exceeds the very problem area of rule of law and administrative judge legitimacy.
U radu se analizira na koji način Republika Hrvatska uspostavlja legitimnost sudačke dužnosti i tako jača vladavinu prava. Rad je posebno usmjeren na legitimnost upravnih sudaca pri rješavanju upravnih sporova i izricanju upravne pravde. U tu svrhu posebno se razmatra neovisnost upravnih sudaca te mehanizmi koji doprinose neovisnosti sudbene vlasti uopće. Zatim se analizira način imenovanja sudaca, slijedom čega se zaključuje mogu li građani imati povjerenje u njihovu stručnost i moralne vrijednosti. Analizira se i mehanizam utvrđivanja stručnosti rada sudaca, kroz vrednovanje obavljanja sudačke dužnost. Konačno, legitimnost upravnosudskih odluka razmatra se i kroz sastav suda u prvostupanjskom upravnosudskom odlučivanju te kroz vjeru koju građanima daje rješavanje upravnih sporova po sucu pojedincu. Kako se suci upravnih sudova u Republici Hrvatskoj imenuju i ocjenjuju na isti način kao i suci drugih redovitih ili specijaliziranih sudova te kako pitanje neovisnosti obavljanja sudačke dužnosti korelira bez obzira na sud u kojem je sudac izabran na sudačku dužnost, velik dio zaključaka odnosi se na sve suce u Republici Hrvatskoj, čime ovaj rad na neki način nadilazi samu problematiku vladavine prava i legitimnosti upravnih sudaca.
Zakonska ovlaštenja za donošenje naredbi u osnovi omogućuju pravodobno normiranje različitih izvanrednih situacija, u okviru kojih naredbodavac, najčešće ministar, privremeno naređuje neko postupanje ...ili propuštanje koje inače nije obvezatno ili se zabranjuje neko postupanje koje je inače zakonom dopušteno. Dosadašnja praksa pokazuje, međutim, da takva ovlaštenja, temeljem kojih se gospodarskim subjektima redovito ograničava kakvo na temelju zakona stečeno pravo, odnosno nameće kakva dodatna obveza ili trpljenje, često formuliraju općenito, bez jasno utvrđenih granica naredbodavne ovlasti. U ovom se radu problematizira nedorečenost novog sustavnog uređenja naredbe, koje ostavlja otvorenim pitanje nadležnosti za kontrolu ustavnosti i zakonitosti tih općeobvezujućih podzakonskih akata. Naredba, naime, u ovom trenutku ne može biti predmet objektivnog upravnog spora, a upitna je i nadležnost Ustavnog suda, imajući u vidu da Zakon o sustavu državne uprave naredbu više izrijekom ne definira kao provedbeni propis. Slijedom toga, u glavnom dijelu rada analiziraju se temeljna materijalna obilježja i pravna priroda naredbe, razmatra se pitanje nužnog stupnja određenosti i preciznosti ovlašćujuće norme i uloga načela razmjernosti u nužnom limitiranju normativne autonomije zakonodavca i naredbodavca te se, zaključno, nastoji odgovoriti na pitanje treba li (i može li) naredba biti predmet ustavnosudske kontrole ustavnosti i zakonitosti.
Legislative authorisation to issue orders essentially enables timely regulation of various emergency situations, in which such an order is usually demanding an action or omission that is otherwise not mandatory, or prohibiting an action that is otherwise legally permitted. However, our legislative practice thus far has shown that such legislative authorisation often contain vague or general formulations, without clearly defined boundaries of the authority on the basis of which some additional restrictions or obligations are regularly imposed on business entities for the duration of an intervention measures. This paper primarily examines the vagueness of the new systematic regulation of orders, which leaves open the question of the competence for the review of the constitutionality and legality of this generally binding subordinate legislation. Specifically, an order cannot be the subject of an objective administrative dispute at the moment, and the jurisdiction of the Constitutional Court is also questionable, since the State Administration System Act no longer explicitly defines an order as an implementing regulation. Consequently, the main part of the paper analyses the basic substantive features and legal nature of the order, examines the issue of the necessary degree of specificity and precision of the authorising norm as well as the role of the proportionality principle in the necessary limitation of the regulatory autonomy of the legislator and the issuers of orders, and, in conclusion, seeks to answer the question of whether the order should (and can) be subject to constitutionality and legality review by the Constitutional Court.
Nakana je autora povezivanje generalnog problema implementacije, ostvarivanja pravnih propisa s pitanjem (dobre) vladavine, a posebno s pitanjem implementacije sudskih odluka. Više je nego uočljivo ...da se negativni učinci pojavljuju u raznim formama defektne javne vladavine, među kojima se posebno ističu ustavni konflikti čiji intenzitet i trajanje mogu u značajnoj mjeri obilježiti i opteretiti državu i društvo. Primjeri implementacije teških sudskih odluka sa svim posljedicama koje prate taj proces predstavljaju posebno upečatljiv i poučan dio komparativnog ustavnog prava moderne države i društva. Autori smatraju da je uvažavanje i poštovanje sudskog (ili kvazisudbenog) argumenta od krucijalnog značaja za integritet pravnog sustava, bilo da je u pitanju nacionalni ili internacionalni sustav. Pritom podsjećaju na iskaz Europskog suda za ljudska prava (ECtHR) da je implementacija sudskih odluka najpouzdaniji test (acid test) svakog sudbenog sustava, odnosno da je upravo implementacija važna za ''jačanje interpretativnog autoriteta... autoriteta sustava i njegovog kredibiliteta''. Prema mjeri implementacije značajno se razlikuju nacionalni, regionalni i međunarodni pravni sustavi, njihovi sudovi itd.
U tekstu se pokušava pronaći prav(n)o rješenje jednog načelnog problema, ali uz analizu na konkretnom primjeru. U sučeljavanju dva neupitna, ali međusobno dijelom isključiva prava - s jedne strane ...pravo svih izraziti mišljenje nejavno i/ili javno (a to mišljenje ne mora ni u kojem slučaju biti pozitivno), s druge strane pravo svake osobe biti slobodna od bilo kakvih uvreda, kako javnih tako i nejavnih, što uključuje i iznošenje vlastitog stava koji vrijeđa drugoga potrebno je utvrditi granicu protupravnosti, o čemu ovisi koje pravo ima prednost. U konkretnom događanju je niz poznatih tenisačica javno protestirao (i tako radio pritisak na organizatore turnira) protiv davanja pozivnica za turnire igračici koja je upravo „odslužila“ svoju kaznu u trajanju od 15 mjeseci nenastupanja na turnirima, koja kazna je posljedica toga što je zatečena u kontroli nje kao sportašice i je li ona ili nije uzimala neki od preparata s liste zabranjenih. Nakon temeljite analize zaključeno je da je umjereno iskazivanje vlastitog mišljenja samo korištenje vlastitog prava na izražavanje svojeg mišljenja kojim se ne vrijeđa tuđa čast, niti ugrožava i oštećuje tuđe pravo osobnosti. Međutim, ako se pri tome pretjeruje onda je prijeđena granica – crta koja dijeli protupravna ponašanja od onih sukladnih pravu. U ovom drugom slučaju, ako su ispunjeni i ostali zakonski uvjeti, postoji građanskopravna odštetna odgovornost. U prvom slučaju, zato što je potrebno kumulativno ispunjenje svih uvjeta, ne postoji građanskopravna odštetna odgovornost.
Here an attempt is made to find a legal solution to a principle problem together with analysis of a concrete example. There is confrontation between two indisputable but partially mutually exclusive rights. On the one hand, freedom of speech privately and /or publicly and this opinion need not be at all positive, and on the other hand there is every individual’s right to be free of any insult both private and public including expressing one’s own opinion which offends another. It is necessary to establish the limit of illegality. This depends on which right takes precedence. This involves an actual event in which various female tennis players publicly protested, and in this way put pressure on tournament organizers against inviting to the tournament a female tennis player who had just finished “serving” her punishment of a 15 month ban on playing at tournaments. This punishment was the result of her being caught under inspection of her as an athlete and whether she had consumed some substances from the list of forbidden substances. After thorough analysis, it was concluded that a mild display of opinion was involved which did not in any way offend another’s honour nor threaten or damage another’s personality rights. However, if this were exaggerated, then the limit has been violated– a line has been crossed which divides illegal from legal behaviour. In this second case, if other legal conditions are met, there is a case for damages lability. In the first instance, because cumulative fulfilment of all conditions is necessary, no civil damages liability exists.
In this article the author describes priority concession as a special kind of concession in the ports open for public traffic. He presents legislation solutions (Sea Ports Act of 1995 and Maritime ...Demesne and Sea Ports Act of 2003) and the interpretation there of in the maritime jurisprudence. Finally, he points out different court practice of superior Croatian courts (Administrative Court, Supreme Court and Constitutional Court). The mentioned court practice does undoubtedly not contribute to the rule of law in maritime enterprises.
U ovom radu autor opisuje prvenstvenu koncesiju kao posebnu vrstu koncesije u lukama otvorenim za javni promet. Prikazuje zakonodavna rješenja (Zakon o morskim lukama iz 1995. i Zakon o pomorskom ...dobru i morskim lukama iz 2003.), mišljenje pomorskopravne teorije, te se konačno osvrće i na različitu sudsku praksu Upravnog suda RH, Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda RH. Takva sudska praksa nesumnjivo ne doprinosi vladavini prava u pomorskom poduzetništvu.
PDF
