U Državnom arhivu u Zadru i Arhivu HAZU u Zagrebu čuva se dio građe nekadašnjeg arhiva Stare splitske općine, u kojoj se u sedamdesetak dokumenata spominju splitski zlatari 14. stoljeća. Autorica u ...radu sabire otprije poznate i novootkrivene arhivske vijesti o tridesetak zlatara zabilježenih u splitskim arhivskim izvorima od 1341. do 1400. godine te temeljem njihove analize revidira i sintetizira spoznaje o njima.
Osvrt: Aspice hunc opus mirum Kranjec, Ivor; Krleža, Palmira
Ars Adriatica,
12/2020, Letnik:
10, Številka:
10
Journal Article, Book Review
Recenzirano
Odprti dostop
U tekstu se prikazuje zbornik Aspice hunc opus mirum izdan u povodu sedamdesetog rođendana profesora emeritusa Sveučilišta u Zadru, dr. sc. Nikole Jakšića. Zbornik je izdalo Sveučilište u Zadru i ...Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu i predstavlja obimno štivo od pet stručnih te četrdeset i dva znanstvena članka hrvatskih i međunarodnih stručnjaka iz područja povijesti umjetnosti, arheologije i povijesti, kronološkog raspona od kasne antike do devetnaestog stoljeća, podijeljena u četiri tematska bloka. Članci pokrivaju širok raspon tema: od klesarskih produkcija i metodologija proučavanja skulpture, zlatarstva i primijenjenih umjetnosti, ikonografskih studija do povijesne topografije istočnojadranskog prostora, odajući počast bogatom znanstvenom opusu profesora Jakšića.
U radu se na temelju novih arhivskih istraživanja iznose do sada nepoznati podaci o djelatnosti zlatara Stefana Piazze u Zadru. Od njega je bratovština Bl. Dj. Marije od Snijega iz crkve Sv. Donata, ...1691. godine naručila izradu srebrnog pokrova za stariju sliku Bogorodice s Djetetom. Osim srebrnog svijećnjaka iz 1691. godine, Piazza je za bratovštinu Sv. Jeronima iz crkve Sv. Šime tijekom 1692. i 1693. godine izradio i veći broj drugih zlatarskih predmeta, uglavnom liturgijske namjene srebrni lik Krista, korice za matrikulu, kalež i pliticu od pozlaćenog srebra, srebrno škropilo, četiri srebrna svijećnjaka i predočnicu (pax). Stefano Piazza bio je član bratovštine Sv. Silvestra koja je imala sjedište u istoimenoj zadarskoj crkvi, a umro je u Veneciji dana 28. rujna 1703. godine. Njegov sin Francesco (Zadar, 21. prosinca 1684. - 17. rujna 1721.) također se u izvorima spominje kao zlatar. Donose se i drugi arhivski podaci iz njegovog života i djelovanja, također i podaci o drugim članovima obitelji Piazza, te još nekim zlatarima koji su djelovali u Zadru krajem 16. i tijekom 17. i 18. stoljeća.
U radu se analizira odnos obitelji Kosača prema likovnim umjetnostima na temelju sačuvanih graditeljskih ostvarenja čiji su naručitelji Kosače. Ukazuje se na važnost pozicije humske zemlje kao ...granične sredine u kojoj
se dodiruju i isprepleću različiti umjetnički utjecaji te utjecaj naručiteljeva ukusa na umjetnička ostvarenja.
The nobility owned town of Bijela Stijena in western Slavonia had stood out in the topography of medieval Slavonia. According to current information, it had existed since the first decades of the ...14th century and survived until the 18th century. Even though towns with the same name are common in medieval toponymy, the match between the names Bijela Stijena in Slavonia and the Hungarian name of the town Feyrkew was established by Matija Mesić in the late 19th century. The town was built on the western slopes of the Psunj, north of Okučani, in the area that originally belonged to the Knights Templar, and after 1294, a part of that area was owned by the noble family Tiboldović. In 1334, as part of the family’s possessions, there is a mention of a fortified town with the following quote „ecclesia sancti Myhaelis prope castrum nepotum Tyboldi“, or the church of St. Michael near the town of Tybold’s grandchildren. It was owned by the Tiboldović family by the middle of the 15th century, and after 1469 it had been owned by Vuk Grgurević Branković and then his widow Barbara Frankapan. After she was married to Franjo Berislavić Grabarski in 1494 or 1495, the town was owned by Barbara Frankapan and Franjo Berislavić Grabarski until his death in 1517. After that year a period began again in which the town often changed ownership, up until 1544 and the fall to the Turkish rule.
The article includes two lists of valuables connected to the town of Bijela Stijena, one from 1505 with the items owned by Barbara Frankapan and Franjo Berislavić pledged at the town of Medvedgrad, and another list from 1517/1518 with the list of property owned by Franjo Berislavić Grabarski found at Bijela Stijena after his death. The listed valuables enable insight into the representative nature of the life of nobles in medieval Slavonia which was not possible ever before; this topic has not been researched so far, and the information about clothes, numerous cookware, and items for religious use is of extraordinary significance.
The list includes much crimson clothes, clothes made of fine velvet and atlas weave; items that stand out are the “gold leaf crimson leather jacket” and crimson overcoats with weasel and ermine fur lining. There are mentions of a large amount of pearls, weaves with pearls were an expensive fashion accessory, shirts and “tunicas” were woven with pearls, and there are also Hungarian names for women’s clothes: One item is listed as a skirt decorated with pearls - gyengyes zoknya and slogos zoknya - skirt that falls in parallel folds, with characteristically elongated lines.
A large group of valuables includes jewellery, like pearl necklaces, jewellery decorated with pearls, and a cross worn on the chest (pectoral) decorated with pearls. The lists also mention golden pendants, rings, and belts, which were also worn as jewellery - mostly silver, sometimes matching “neck chains” and gold plated silver buckles; a belt in the shape of a ribbon with pearls. The representative nature of the items used by the nobility is also visible in the parts of equestrian equipment owned by Franjo Berislavić: Silver decorations for three horses, silver gold plated spurs, three daggers, and a gold plated silver spear. A specific item among the jewellery is the “veil with gold beads” listed as one of the valuables owned by Barbara Frankapan, it was probably a hair net decorated with gold beads. The information relevant for women’s fashion is about “head ribbons decorated with precious stones” which indicates fashion influences from Italy, considering that ribbons like that one were used as accessories in women’s hair in the late 15th century.
The lists of valuables also prominently feature silver and gold plated items of secular and religious nature, mostly Catholic, there are mentions of a monstrance and a chalice, but also two silver cups. There are also many utility items, like silver and gold plated platters, larger platters/bowls and serving platters, plates, cups/glasses, spoons, bottles, and other. As part of the property owned by Berislavić, there were 24 silver plates, 24 cups/glasses, and 40 spoons, as well as four “wash areas with basins”. This information indicates that there were many matching plates and spoons, which means that basic elements of dinner sets for multiple persons existed in the early 16th century Slavonia. Such complete tableware means a very high standard of living, which has not been brought into relation with the lifestyle of the nobility in continental Croatia, and it is parallel to the representative lifestyle of the Italian nobility of the same period, which affected the expansion of the sophisticated everyday life culture in central European countries. Barbara’s list from 1505 also includes a gold plated salt container and a “gold plated silver credenza decorated with nine dragon tongues” - probably an item in the shape of a stand with branches like a small floral bouquet, with shark teeth on the tips. It was an expensive rarity which was believed to protect from poisons, which also confirms the claim about the high level of everyday life in Slavonia around the year 1500.
Information that stands out during the analysis of the lists of valuables is that Franjo Berislavić and Barbara Frankapan had their own goldsmith, and the safest court during their marriage was Bijela Stijena. This is where Barbara had a permanent residence during both of her marriages, with Despot Vuk Grgurević and Franjo Berislavić, which indicates that the goldsmith probably worked there. Even though the information about the goldsmith was recorded in 1505, it is possible that the goldsmith worked at Bijela Stijena during a longer period. Considering that the town of Bijela Stijena was given to Vuk Grgurević in 1469 by the King Matthias Corvinus, the employment period of the goldsmith should probably be placed somewhere during their marriage and Barbara Frankapan’s stay at Bijela Stijena, from 1482 until her death in 1508. But the goldsmith was probably also active later, because after 1508 the town remained in the possession of Barbara’s second husband Franjo Berislavić Grabarski and his third wife Margaretha Zekel de Ormosd. So the goldsmith could have been employed until Franjo’s death in 1517. Franjo obviously continued with the luxurious life at this court, and another significant fact is that he founded the Franciscan monastery in the settlement of Dvorišće (oppido Dworyska) at the estate Bijela Stijena.
Based on the list of valuables owned by Barbara Frankapan from 1505, it appears that the town of Bijela Stijena is one of the rare locations in Slavonia that can be connected to specific preserved items made by a goldsmith. Several items are kept at the Franciscan monastery at Trsat near Rijeka, like Barbara Frankapan’s silver gold plated reliquary, navicula, and chalice from the same treasury, and one gold plated silver monstrance kept at the parish church in Hreljin has been attributed to the same patron. But an order with a confirmed signature by Barbara Frankapan is for a monstrance from the Church of the Assumption of Mary in Rijeka, ordered in 1489, on which Barbara is still signed as the widow of Vuk Grgurević. The conclusion about attributing it to the same master and the same patron relies on the analogy of the condition of Barbara’s reliquary from Trsat, which contains relics placed in silver containers engraved with Cyrillic inscriptions made during the life of Despot Vuk Grgurević Branković, with the same type of engraving as the Latin letters at the monstrance from Rijeka from 1489, when Barbara was already a widow.
The mentioned lists of valuables and specific items made by a goldsmith provide indications about the way of life of the aristocracy in Slavonia during the late 15th and early 16th century, about the so far unknown details regarding the items used at the noble court of Bijela Stijena which belonged to the owners from the highest levels of nobility, who were, in the context of Croatian history, the political and cultural elite of Croatian and Slavonian medieval and early modern period society. The information about the existence of expensive utility items around the year 1500 indicates that the nobility’s lifestyle was at a very high level in Slavonia just before the fall under the Turkish rule.
U Državnom arhivu u Šibeniku, u fondu Bilježnici Šibenika, sačuvana su dva velika inventara šibenskih plemića Martina i Jurja Kamenarića iz sredine 15. stoljeća, u kojima je zabilježena veća količina ...srebrnine i zlatnine profanog karaktera. Budući da je korpus kasnosrednjovjekovnog profanog šibenskog zlatarstva u zadnjih šest stoljeća mahom propao, na temelju zapisa u navedenim inventarima autorica nastoji ukazati na raznolikost i bogatstvo tog segmenta šibenskog zlatarstva tijekom 15. stoljeća.
Tri nagrobne plošče spominjajo na člane dveh pomembnih meščanskih rodbin: Hradecky in Simonetti. Vsi napisi na teh ploščah so nemški. Marmornata plošča na levi je posvečena spominu na Simonettijeve: ...Marijo, rojeno Grbec (1801 – 1841), ki je bila žena zlatarja Petra Simonettija, sina Filipa (1832 – 1841). Verze zanju je spisal France Prešeren, ki je prijateljeval z zlatarjem. Na beli plošči so zapisani tudi Simonettijeva druga žena Alojzija, rojena Staudinger, ter otroci iz obeh zakonov. Prvotni nagrobnik družine je bil postavljen pri sv. Krištofu že 1841. Nad marmorno ploščo je bil relief s klečečim angelom, pod njo pa plošča s peščeno uro. Ob ureditvi Navja so plošči ločeno, a nedaleč drugo od druge, vzidali pod arkade, relief z angelom pa je dobil prostor nad nagrobnikoma bratov Cimperman. Prešernovi verzi: Mater in sina, / ki ga je povila, / oklepa v svojem krilu ta gomila; nas, preostale, ki za njima lije / oko nam solze, tudi kdaj pokrije, / da združeni napotimo iz mraka / se v večno hišo, kjer nas Oče čaka. Na plošči desno so napisani oče ljubljanskega župana Hradeckega Franc Ks. Hradeczky, računski svetnik, po rodu Čeh, mati Rozalija in županova hči Karolina, ki je imela le 17 let (1809 – 1826). Spodnja plošča je posvečena ljubljanskemu županu Janezu Nepomuku Hradeckemu (1775 – 1846), ki je bil že rojen v Ljubljani. Od 1820 do smrti je bil ljubljanski župan, stanovski zastopnik, bil je soustanovitelj Ljubljanske hranilnice, član številnih društev. Med drugim je zaslužen za ureditev osrednjega trga in parka Zvezda, za zidavo novega mostu čez Ljubljanico, za izboljšanje komunalnih in sanitarnih razmer v Ljubljani. Na plošči je bila napisana tudi žena Marija Schweitzer. Plošči družine sta iz črnega lesnobrdskega apnenca, prvotno sta bili nameščeni v istem nagrobniku, pri prenosu pod arkade pa so ju vzidali ločeno. Med ploščami je viden marmornati relief z oblakom, peščeno uro s perutmi in kačo, ki grize svoj rep. Oblaki ponazarjajo nebesa, ura minljivost, kača pa večnost. Čisto zgoraj je spominska plošča Vojteha Valente. (Povzeto po: M. Piškur, S. Žitko: Ljubljansko Navje, Ljubljana, 1997.)
Rad predstavlja prvu detaljnu analizu gotičkog raspela iz Muzejske
zbirke franjevačkog samostana na otoku Visovcu u Šibensko –kninskoj županiji i svrha mu je rasvijetliti povijest ovog artefakta i ...smjestiti ga u širi kontekst srednjovjekovnog zlatarstva.
Povijesni kontekst i pregled razvoja samostanskog kompleksa i graditeljske djelatnosti na otoku Visovcu uvod je u problematiku povijesnih okolnosti XIV. stoljeća u koje je raspelo datirano. Raspelo načinjeno od pozlaćenog lima tehnikama graviranja i punciranja lima dimenzija je 62 x 38 x 25 centimetara. Krakovi križa završavaju trolistima, gotičkim trilobama, središnji dio zauzima Kristovo raspeto i neproporcionalno tijelo. Trup mu je uvećan pa ispijena rebra dolaze u prvi plan dok se iznad Krista– u gornjem medaljonu – nalazi
reljef sv. Mihovila. Također, glede ikonološke analize, očita je prisutnost tetramorfa, odnosno, simbola četiri evanđelista Ivana, Luke, Marka i Mateja. Na središnjem dijelu reversa lik je Bogorodice s Djetetom, a u gornjem medaljonu smješten je krilati bik – simbol evanđeliste Luke – dok donji medaljon prikazuje Adamov izlazak iz groba. Uočljivo je da je reljef aversa razvedeniji i kvalitetnije izveden nego reljef reversa i da je raspelo rad domaćeg majstora.
Na temelju analize gotičko raspelo sa otoka Visovca povezano je i uspoređeno sa drugim raspelima njemu srodnima po formalnim karakteristikama, oblikovanju, ikonografskom sadržaju i dataciji u XIV. stoljeće. To su raspela iz župne crkve sv. Marije u Pašmanu, iz župne crkve Uznesenja Marijina u Salima na Dugom Otoku, župne crkve Ivana Krstitelja u Žmanu na Dugom Otoku, župne crkve sv. Kasijana u Sukošanu i crkvi sv. Stošije na otoku Olibu.
Istraživanje je iznijelo pretpostavke o krivoj identifi kaciji ikonološkog prikaza reversa i plasiralo mogućnost da se radi o sv. Antunu Padovanskom, povezalo raspelo sa širim šibenskim i zadarskim krugom kao i sa dinastijom Anžuvinaca i franjevačkim svećeničkim redom. Posljednje, postavljena teza o naknadnoj restauraciji i intervenciji u formalne karakteristike raspela objasnila bi izmještenost
simbola evanđelista koji bi, sukladno tradiciji, trebali biti na jednom
mjestu odnosno aversu.
Namjera rada je bila detaljno analizirati jedan mikro primjer naše baštine kao poticaj za daljnja istraživanja i revalorizaciju drugih predmeta ove zbirke, ali i šire. Valja istaknuti da je zbirka na otoku Visovcu vrelo marginaliziranih i nedovoljno istraženih umjetničkih predmeta naše kulturne baštine s brojnim zanimljivim ali nažalost, još uvijek neodgovorenim pitanjima.
Članak donosi uvid u zagrebačko zlatarstvo u razdoblju između dva
svjetska rata, fokusiran na oblikovanje nakita u stilu art décoa. Donosi
presjek domaće međuratne tržišne zlatarske ponude koja se ...sastojala od
nekoliko segmenata: obuhvaćala je autorski, umjetnički nakit, potom
serijsku, dominantno uvoznu i manje domaću produkciju te radove
domaćih zlatara. Autorica se u članku bavi produkcijom zagrebačkih
zlatara usmjerivši se na opus Roberta Salzbergera sagledavajući ga u
kontekstu art déco mode i tipologije nakita. Primjeri izvedenog nakita
i skice za nakit upućuju na modnu aktualnost oblikovanja, visoku
kvalitetu zanatske razine izvedbi te mjesto zagrebačke produkcije nakita
u okviru europskog zlatarstva.