Apostrofiranje važnosti suradnje s lokalnom zajednicom recentan je i u domaćemu znanstvenom prostoru relativno neistražen oblik pozicioniranja odnosa obitelji i škole u širemu egzosustavu i makrosustavu unutar kojih se taj odnos razvija. Cilj je ovoga rada analizirati kontradiktorna očekivanja kojima su pedagozi u procesu suradnje obitelji, škole i lokalne zajednice izloženi. Konkretnije, nakon analize nesklada između teorijskih i zakonskih artikulacija suradnje s lokalnom zajednicom i praktičnih ograničenja koja se u implementaciji tih artikulacija javljaju, u radu se razmatra odgovornost pedagoga za prepoznavanje specifičnih potreba obitelji u suradnji s lokalnom zajednicom spram sanacijsko-deficitnoga percipiranja obitelji koje je pritom lako demonstrirati, kao i imperativnost teorijskih zahtjeva za tijesnim povezivanjem obitelji, škole i lokalne zajednice spram menadžersko-koordinacijske uloge koju pedagozi pritom, uslijed kontekstualnih ograničenja, mogu preuzeti na sebe. Zaključni dio rada nudi smjernice za daljnje istraživanje ove teme.