There have been many developments in the field of science and religion over the past few decades. One such development is referred to as ‘theology of nature’ (ToN), which is the activity of building or revising theological frameworks in light of contemporary scientific developments, e.g., evolution, chaos theory, and quantum mechanics. Ian Barbour, John Polkinghorne, and Arthur Peacocke, all of whom are Christian thinkers, are the most well-known advocates of this kind of thinking. However, this discourse has not been examined from an Islamic perspective. Given this gap, in this article, we view this strand of thinking from the Ashʿarī school of thought that is part of the Sunnī Islamic kalām tradition. We first review how ToN manifests in the works of the thinkers mentioned earlier. Following this, we highlight the essential principles in Ashʿarism relevant to God, His interaction with the created world, and science. These are then compared with the ideas of the said thinkers. Two conclusions are reached. First, we demonstrate that atomism, which is generally understood as a long-held position in the Ashʿarī tradition, should not be held as a theological position but rather a philosophical or a scientific one. Second, an important distinction is made between science-informed theology (SIT) and contingency-informed theology (CIT). For Ashʿarīs, a CIT is sufficient for understanding God, but they would find the SIT displayed in ToN problematic. The motivation and methodology of localising or modifying God’s nature or attributes to fit the science of the day would be seen as theologically very costly and a form of scientism. U posljednjih nekoliko desetljeća svjedočimo velikom razvoju istraživanja na području znanosti i religije. Jedan takav razvoj naziva se 'teologija prirode' (ToN), što uključuje aktivnost izgradnje ili revizije teoloških okvira u svjetlu suvremenih znanstvenih razvoja, npr. evolucije, teorije kaosa i kvantne mehanike. Ian Barbour, John Polkinghorne i Arthur Peacocke, kršćanski mislioci, najpoznatiji su zagovornici ove vrste razmišljanja. Međutim, ovaj diskurs nije ispitan iz islamske perspektive. S obzirom na ovaj jaz, u članku razmatramo ovaj način razmišljanja iz perspektive Ashʿarī škole mišljenja koja je dio sunitske islamske kalām tradicije. Prvo ćemo razmotriti kako se ToN manifestira u djelima ranije spomenutih mislilaca. Nakon toga ističemo bitna načela ašʿarizma koja su relevantna za Boga, Njegovu interakciju sa stvorenim svijetom i znanost. One se potom uspoređuju s idejama navedenih mislilaca. Dolazimo do dva zaključka. Prvo, pokazujemo da se atomizam, koji se općenito shvaća općeprihvaćeno stajalište u Ashʿarī tradiciji, ne bi trebao smatrati teološkimgledištem, već prije filozofskim ili znanstvenim. Drugo, napravljena je važna razlika između znanstveno informirane teologije (SIT) i kontingentno informirane teologije (CIT). Za Ashʿarīje, CIT je dovoljan za razumijevanje Boga, ali oni bi smatrali da bi SIT prikazan u ToN bio problematičan. Motivacija i metodologija lokaliziranja ili modificiranja Božje prirode ili atributa kako bi odgovarali današnjoj znanosti smatrala bi se teološki vrlo spronim oblikom scijentizma.