U radu su analizirani ključni primjeri neetičkog medicinskog eksperimentiranja na ljudima. Prvi dio se bavi rasizmom, njegovom ideologijom i povezanošću s pojmovima medicinskog rasizma. Koncepti rase koji su se prvi put pojavili tijekom kolonijalne ekspanzije definirani su slijedeći njihovo podrijetlo i funkciju, a ne filozofsku misao. Drugi dio govori o autonomiji pacijenata. To uključuje pravo na informirani pristanak, zaštitu privatnosti, pravo na povjerenje i probleme osoba s ograničenom autonomijom, a sve iz povijesne perspektive na medicinski rasizam. U ovom su dijelu odabrani slučajevi medicinskog rasizma pokazali da je razvoj zakonskih propisa i etičkih normi značajno utjecao na medicinsku praksu i zaštitu ispitanika. Povijesni dokazi svjedoče da je, čak i ako je postojala formalna zaštita, bilo odstupanja od nje. Odstupanja su bila usko povezana s društveno-političkom regulacijom i brzim razvojem medicine koji je bio korak ispred etičkih normi. Uz to, ratni zločini protiv čovječnosti bili su povezani s osobnim ideološkim orijentacijama liječnika čija su rasistička, diskriminirajuća uvjerenja bila daleko od medicinske etike i svrhe medicinske prakse. Na kraju se rad bavi pitanjima trebaju li se koristiti rezultati neetičkih i neznanstvenih eksperimenata i kako medicinski rasizam ugrožava ranjive skupine danas.