Cilj je rada s teorijskog aspekta istražiti i identificirati oblike stigmatizacije koja u konačnici ukazuje na višestruko negativne društvene implikacije. Metodom sekudarne analize i analize sadržaja u radu se problematizira stigmatiziranje u društvenom i pedagoškom kontekstu čije su posljedice osobito negativne za ugrožene i marginalizirane skupine ljudi. Analizom podataka utvrđeno je da nasilje nad mišljenjem ima obilježje bezuvjetne podređenosti pojedinca normama i inim kolektivitetima koji stvaraju stereotipe o drugima i drugačijima kao nepoželjnima te da se stigmatizacija temelji na rasprostranjenim stereotipima koji postaju osnova za isključivanje ili izbjegavanje određene skupine ljudi. Zaključuje se da su u procesu destigmatizacije odgoj i obrazovanje iznimno važan segment u formiranju (ne)humanih društvenih obrazaca ponašanja.