Motivirati učenike za rad i sudjelovanje u klasičnoj nastavi sve je veći izazov današnjeg doba. Nastavnici traže inovativne pristupe podučavanju i koriste različite motivacijske metode kako bi pridobili pažnju učenika. Kada se tome pribroji i specifičnost nastave Tjelesne i zdravstvene kulture koja traži i tjelesni angažman učenika, misija postaje gotovo nemoguća. Koji pristup odabrati? Slijepo se držati propisanog plana i programa uzdajući se da će vanjska motivacija u obliku ocjene biti dovoljna za uspjeh u radu ili pokušati naći načina da učenici uživaju u procesu učenja, razumiju ono što uče i zašto to uče. Ovaj rad opisuje primjer dobre prakse motivacije učenika Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci.