Predstavljajući četiri nesvakidašnje postavke crkvenih božićnih jaslica u Subotičkoj biskupiji, u radu se putem etnološkog i kulturnoantropološkog pristupa propituje odnos vjernika prema crkvenim božićnim jaslicama u svjetlu pobožnosti vjernika. Temeljem analize osobnih priča ljudi zaduženih za postavljanje božićnih jaslica u crkvama, nastoji se saznati što njima osobno znače božićne jaslice i koja je uloga božićnih jaslica u društvu uopće. Odnosno, jesu li one samo dio crkvenog inventara i dekor u vrijeme Božića ili se o božićnim jaslicama u Subotici može govoriti kao obliku tradicijske pobožnosti vjernika katolika. U radu se također koriste teološki uvidi vezani uz tumačenje pojedinih aspekata vjere, ali i društvenih praksi koje su pritom proučavane.