Rad je temeljen na kvalitativnim intervjuima s Albancima iz Kosova, zlatarima (katolicima iz Prizrena) i pekarima (muslimanima iz regije Hasi) koji žive u Zagrebu. Kazivači su ekonomski migranti i njihovi potomci koji su tijekom suživota u Jugoslaviji na prostor Republike Hrvatske dolazili raditi, posebice u turistička mjesta na jadranskoj obali. Većina ovih sezonskih migracija pretvarana je u trajna preseljenja u grad Zagreb, a raspadom Jugoslavije, ovi su migranti postali pripadnici nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Koristeći etnografiju pojedinačnoga, na osnovi teorija migracijskih sustava, teorija o društvenoj i kulturnoj integraciji te transnacionalnoj teoriji cilj je rada bio istražiti njihova življena migrantska iskustava. U radu se prikazuju uzroci migracija i remigracija, razlozi i intenzitet (ne)pretvaranja sezonskih u trajne migracije, učenje zanata i etničko poduzetništvo. Istražujući njihov život u Zagrebu, zanimala nas je njihova svakodnevica, odakle biraju bračnog druga, kojim jezikom govore, na koje su načine povezani s mjestom podrijetla, participiraju li u migrantskim društvima te kako provode slobodno vrijeme.