U radu se analiziraju četiri slike iz hrvatske barokne baštine koje prikazuju Mariju u tipu Bezgrješnoga začeća, prepoznatu kao Gnadenbild iz benediktinskoga liceja u Freisingu u Njemačkoj (1704.) – slika u franjevačkom samostanu u Zagrebu (18. stoljeće), dvije slike u uršulinskom samostanu u Varaždinu (18. stoljeće) te slika na oltaru u kapeli sv. Vida u Varaždinu (1733.). Skulptura Bezgrješne iz liceja smatra se izgubljenom od sredine 19. stoljeća, a njezin izgled poznat je prema slikama i grafikama nastalima po uzoru na izvornik ili daljnje kopije, većinom na području Bavarske. U tom kontekstu, hrvatski primjeri najvjerojatnije su nastali osloncem na grafičke predloške, a zbog svoje rijetkosti na ovim područjima svojevrsna su posebnost unutar domaće likovne baštine 18. stoljeća.