Upotreba fotozamki posljednjih petnaestak godina uobičajena je praksa brojnih studija vezanih uz istraživanje divljih životinja. Kamere se razlikuju veličinom, načinom napajanja i pohrane/slanja podataka, konstrukcijom, performansama i na koncu namjenom. U ovom su istraživanju uspoređena dva načina rada fotozamki u monitoringu divljih životinja (krupnih sisavaca) u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Prvi je način rada ciklično snimanje svakih 30 min. Drugi je način rada snimanje po aktivaciji senzora pokreta. U šest mjeseci ukupno je snimljena 36 621 fotografija, od čega je 28 618 fotografija snimljeno cikličnim snimanjem, a 8003 snimljene su na temelju aktivacije senzora pokreta. Od cikličnih snimaka samo je 1 % fotografija iskoristivo (životinja koja je predmet istraživanja), dok je kod drugoga oblika snimanja 30 % fotografija bilo iskoristivo. Rezultati pokazuju značajne razlike između dvaju načina programiranja rada kamera u korist programiranja kamere da radi samo po aktivaciji senzora pokreta.