Članak je posvećen razmatranju svojstvenosti pojmovnosti fundamentalne ontologije, koja će biti predstavljena na primjeru egzistencijala, kao za nju karakterističnog tipa pojmova. Analiza, najprije, pokazuje smisao i ulogu egzistencijala u vezi s osnovnim postavkama fundamentalne ontologije, te Heideggerovu kritiku kategorija. Potom se u drugom dijelu članka pojmovni karakter egzistencijala razmatra kroz njihove pojmovne odnose i na primjeru pojma svijeta. Analiza u članku polazi od ranih Heideggerovih stavova o odnosu filozofskog mišljenja i jezika, po kojima jezik filozofije izrasta iz načina misaonog držanja određenog mislioca i upućuje na to misaono držanje. This paper is concerned with the characteristics of the conceptuality of fundamental ontology, which are presented through an analysis of existentials as the concepts typical of this philosophical position. The analysis first presents the meaning and role of existentials in relation to the main ideas of fundamental ontology as well as Heidegger’s critique of the categories. The second part of the paper then presents the conceptual character of the existentials through the analysis of the concept of the world and in terms of the conceptual relations they form. The analysis draws on Heidegger’s early ideas about the essential relation between thinking and language in philosophy, according to which the language of philosophy emerges from and indicates how a particular philosopher thinks.