Sudjelovanje vjernika laika u posvetiteljskoj službi Crkve ima svoj temelj u krštenju i potvrdi, a za mnoge i ženidbi. U radu se nastoji prikazati kratak povijesni pregled nastanka službe čitača i akolita od ranokršćanskih izvora, njihove dostupnosti vjernicima laicima, sve do postupnog isključivanja i pasivnog položaja laika u Crkvi. U 4. stoljeću liturgijske službe čitača i akolita postupno postaju jedan od nižih redova, kao obvezatna etapa prema svećeničkom ređenju. Drugi vatikanski koncil obnovom slike Crkve donosi promjene u položaju vjernika laika. Zaokret od klerikalizma i pasivne uloge vjernika laika prema njihovu sudjelovanju u trostrukoj Kristovoj službi, poslanju i nezaobilaznoj zadaći u Crkvi vidljiv je u dokumentima Drugoga vatikanskog koncila (napose SC, LG, AA), koji su bitno utjecali na izradu novog Zakonika kanonskog prava. Autorica u radu analizira odredbu Zakonika kanonskog prava iz 1983. godine o stalnim službama čitača i akolita, koje se podjeljuju laicima muškarcima prema propisanom bogoslužnom obredu (kan. 230, § 1). Na razne se načine tražilo opravdanje za isključivanje žena iz stalne službe čitača i akolita, međutim ne nalazi se dostatno opravdanje na teološkom i pravnom području te je riječ o neopravdanoj diskriminaciji. Uvidjevši potrebu Crkve, papa Franjo proglasio je 10. siječnja 2021. godine motuproprij Spiritus Domini, kojim je promijenio odredbu kan. 230, § 1, otvorivši mogućnost da se laicima, bilo muškarcima bilo ženama, mogu podijeliti stalne službe čitača i akolita. The participation of the lay person in the consecration service of the Church has its basis in baptism and confirmation, and for many also in marriage. The paper attempts to present a brief historical overview of the origin of the offices of reader and acolyte from early Christian sources, their availability to the layperson, up to the gradual exclusion and passive position of laics in the Church. Around the fourth century, the liturgical services of readers and acolytes gradually became one of the lower offices, as a mandatory step towards priestly ordination. By renewing the image of the Church, the Second Vatican Council made changes in the position of layperson. The turn from clericalism and the passive role of laypersons towards their participation in Christ's threefold service, mission, and indispensable task in the Church is visible in the documents of the Second Vatican Council (especially SC, LG, AA), which significantly influenced the drafting of the new Code of Canon Law. In the paper, the author analyzes the provision of the Code of Canon Law (from 1983) on the permanent offices of reader and acolyte, which are assigned to lay men according to the prescribed liturgical rite (can. 230, § 1). In various ways, justification was sought for the exclusion of women from the permanent service of readers and acolytes. However, there is no sufficient justification for such exclusion in the theological and legal interpretations, and one can raise a question of unjustified discrimination. Seeing the need of the Church, on January 10, 2021, Pope Francis proclaimed the Motu Proprio Spiritus Domini Apostolic Letter, by which he changed the provision of can. 230, § 1, and consequently opened the possibility that the permanent offices of readers and acolytes may be assigned to laics, whether men or women.