Od početka svjetske gospodarske recesije 2008. godine pa i uoči nje, praćene su promjene gospodarskih pokazatelja u veterinarskim stanicama i ambulantama. Neki autori su u nekoliko navrata pisali o potencijalnim uzrocima i posljedicama krize na poslovanje veterinarskih organizacija. U žarištu interesa bilo je više pokazatelja od kojih su tri praćena u ovom istraživanju. To su: prosječna neto plaća, broj zaposlenih i ukupni prihod. Oni su prikazani za razdoblje od 2003. do 2017. godine. Radi stjecanja jasnijeg uvida u okolnosti u kojima su poslovale, našu smo pažnju proširili i na općenitije pokazatelje gospodarske aktivnosti na razini ukupnog gospodarstva (bruto domaći proizvod, jav- ni dug, zaposlenost, broj i dobna struktura stanovništva, uvoz i izvoz) i poljoprivrede kao bitne odrednice aktivnosti veterinarskih organizacija. Naime, rezultati istraživanja pojedinih autora pokazuju da je recesija više naštetila veterinarstvu negoli ukupnom gospodarstvu pa smo željeli u široj ekonomskoj slici uočiti naznake buduće gospodarske stvarnosti i upozoriti na njih. S obzirom na to da su gospodarski trendovi potaknuti i vođeni potrebama ljudi, demografski podatci mogu pomoći pri otkrivanju makro i mikro trendova. Zato smo u promatranje uključili i demografske pokazatelje. Ukupni prihod i broj zaposlenih u veterinarskim stanicama smanjivali su se, dok su plaće lagano rasle do 2008. a zatim stagnirale. U veteri- narskim ambulantama, za razliku od stanica, svi pokazatelji su rasli, no u godinama nakon početka recesije plaće su uglavnom stagnirale ili lagano padale. U 2017. godini zabilježen je lagani porast neto plaća i u veterinarskim stanicama i u veterinarskim ambulantama. Zabilježene promjene u kretanju poljoprivrednih i općih demografskih i gospodarskih trendova poput: bitnog smanjenja broja reproduktivnih životinja i proizvodnje mlijeka i jaja, starenja ljudske populacije i smanjenja nataliteta, stalno rastućeg uvoza hrane i pića i uvoza općenito te uočena jaka korelacija između duga i broja stanovnika, i rastući pritisak na novo zaduživanje upućuju na izvjesnu daljnju stagnaciju ili smanjivanje gospodarskih aktivnosti veterinarskih organizacija. Porast proizvodnje bio je najizraženiji u broju košnica i proizvonji meda, u uzgoju ovaca i konja te tovu pilića. Evidentno je da su se najviše smanjivale one stočarske proivodnje koje zahtijevaju više vještine, potrošenog vremena i intenzivnijeg rada, dok su porasle one koje traže manje rada i jednostavnije postupke. Struktura proizvodnje prilagođavala se potrebama i mogućnostima koje proizlaze iz strurkture radne snage.