Dobro vođenje važno je za uspjeh organizacije, stoga zabrinjava da je oko polovica menadžera neuspješna u svom poslu. Dio razloga za to može se pripisati lošoj procjeni njihovih kompetencija za vođenje u praksama upravljanja ljudskim potencijalima kao što je odabir ili napredovanje/nasljeđivanje. Cilj ovog rada bio je dati kratak pregled pet poznatih modela generičkih menadžerskih kompetencija nastalih u okviru psihologijskih istraživanja te preporučiti model koji bi bio dobra polazna točka u razvoju znanstveno utemeljenog sustava za procjenu i razvoj potencijala za vođenje. Nakon usporedbe pet modela, ispostavilo se da svi uključuju tri vrste kompetencija koje su primjenjive na svaku menadžersku poziciju neovisno o razini hijerarhije i sektoru poslovanja te predstavljaju potencijal osobe za vođenje: strateške kompetencije, interpersonalne kompetencije i kompetencije vođenja. Zbog dobre teorijske utemeljenosti, kriterijske valjanosti i implikacija za razvoj menadžera, Hoganov model kompetencija istaknuo se kao najprikladniji za procjenu i razvoj potencijala za vođenje. Ovo je prvi rad koji je dao pregled i evaluaciju ovih poznatih i dobro utvrđenih modela menadžerskih kompetencija te naglašava važnost korištenja znanstveno utemeljenog pristupa u postupku odabira i razvoja menadžera. Good leadership is important for organizational success. Therefore, it seems alarming that about half of managers fail at their jobs. Some of this can be attributed to poor assessment of leadership potential competencies in human resource management processes such as selection or advancement/succession. The aim of this paper was to give a qualitative review of the five well–known psychological models of generic managerial competencies and to identify the most appropriate model for the development of a scientifically valid system for the assessment and development of leadership potential. After comparing the five models, it was found that they share three types of competencies applicable to any managerial position: strategic competencies, interpersonal competencies and leadership competencies. These competencies represent the leadership potential of an individual. The model that emerged as the most appropriate for assessing and developing leadership potential was Hogan's model. This was the first paper that reviewed and evaluated these well-established psychological managerial competency models. This review explored and laid a solid scientific base for the assessment and better understanding of leadership potential. This can result in both better research of leadership and better practices.