Ruptura prednjega križnog ligamenta (Anterior Cruciate Ligament – ACL) svrstava se u najčešće i najozbiljnije ozljede u sportu. Ozljedu prate ograničen opseg pokreta, narušen obrazac hoda, slabost opružača i pregibača zgloba koljena i vrlo često nemogućnost povratka na razinu sportske aktivnosti od prije ozljede. Tijekom posljednja dva desetljeća rehabilitacijski protokoli znatno su unaprijeđeni kako bi se ograničila funkcionalna i mehanička nestabilnost koljena i spriječio veći gubitak jakosti opružača i pregibača. Nakon ozljede, primjenjuju se različiti protokoli za procjenu jakosti radi utvrđivanja veličine redukcije mišićne jakosti, ali i za određivanje standarda za napredovanje sportaša kroz faze oporavka. Kako samo testovi koji se izvode u otvorenom kinetičkom lancu dopuštaju kvantifikaciju deficita u mišićnoj jakosti izoliranog mišića, ovaj pregledni članak bavit će se isključivo metodama procjene jakosti koje su zasnovane na unilateralnim pokretima koji se izvode u otvorenom lancu. Cilj je ovog rada bio da se pregledom principa i metoda za procjenu jakosti (izokinetičke, izometrijske i izoinercijske) omogući razumijevanje rezultata novijih istraživanja, koji bi liječnicima mogli pomoći u realizaciji odgovarajućih intervencija.