Kroz povijest, dokumenti i knjige oštećivani su u brojnim katastrofama, među kojima su one što su rezultirale velikim količinama namočenog gradiva predmet posebnih istraživanja. Neovisno o tome je li do močenja došlo zbog poplave, pucanja vodovodnih cijevi, gašenja požara vodom ili prokišnjavanja, voda je jedan od najvećih neprijatelja dokumenata i knjiga što se čuvaju u arhivima i knjižnicama diljem svijeta. Kao glavni problem u spašavanju ističe se brzina sušenja vodom namočene građe. U ovom radu iscrpnije su opisane posljedice djelovanja vode na knjige i dokumentaciju. Ujedno su opisane tehnike sušenja s naglaskom na liofilizaciju. Ova se metoda pretežito upotrebljava u prehrambenoj, medicinskoj i farmaceutskoj industriji, a u novije vrijeme svoje je posebno mjesto pronašla i u spašavanju vrijedne pisane baštine i postala je iznimno važna za konzerviranje pisanog gradiva. Ekonomičnost i učinkovitost procesa liofilizacije moguće je predvidjeti modelom sorpcije-sublimacije.